(Govor na sprovodu Ilije Gavića – 17.veljače 2010.)

 Draga rodbino i dragi prijatelji,

Život ovoga čovjeka protekao je s križem. I to ne malim. Ali križ je tražio hrabrost i snagu.

Moramo imati iskren stav prema životnoj realnosti ovoga pokojnika. Upadao je u mučeničke boli križa kroz svoj život: supruga bolesna, dva  sina poginula, staračka osamljenost. Bilo je i drugih poteškoća s kojima se morao nositi. Dugo je vremena ovom čovjeku Križ Kristov bio znak otkupljenja i u nevoljama snažno vjerovao; da Otkupitelj  nikada nije tako blizu čovjeku kao na križu.Zato nam je Križ znak života.

 Da nikada i Ilija nije bio bliže Otkupitelju nego kad je morao nositi svoj križ. Dok je god bio netko uz njega, njegov križ je bio LJUBAV. A gdje je ljubav ondje je Isus blizu. Svoj križ moram nosit: bile su to riječi Ilijine, kad god sam ispovijedao pokojnu njegovu suprugu. Noseći križ za druge to je za njega bio život.

Kada je morao nositi križ sam za sebe, tada je posustao i predao se. Bila je to preteška duhovna patnja i dalje nije imao hrabrosti gledati križ kao znak otkupljenja.

Nije uspio pobuditi povjerenje u Oca u nebu i reći: „Da, Oče pouzdajem se, da će i meni ovaj križ postati blagoslov.

Nije uspio nadvladati neprijatnost života. Ali i mnogi mlađi puno ranije posustanu u patnji  života i omamljuju život sredstvima raznih droga i alkohola.

• Ipak, kršćanin je pozvan na život, a ne na predanje.
• Pozvan je na borbu protiv mnogostrukih nevolja.
• Pozvan je da ostane vjeran onomu što je nepromjenjivo.
• Kršćanima pripada spremnost na patnju, na život pun manjih ili većih križeva.

Kršćanin mora biti svjestan da će biti u životu, na vlastitom tijelu i u vlastitoj duši patnji, koje nije moguće izliječiti.

• Zato smo  svi  mi upućeni na put Isusove muke.
• Svi mi moramo naučiti nositi križ, i nositi ga s drugim, i ići Isusovim putem.
• Moramo s njim izdržati i uzdati se da će nas Bog u uskrsnuću izliječiti i usavršiti.

Jer, tko slijedi Isusa, otvara svoje oči i svoje srce pred svakom nevoljom. I to daje preobražavajuću snagu. Božja snaga štiti našu slabost. Patnja mora postati blagoslov. Kada kršćani ima  spoznaju križa iza kojeg dolazi uskrsnuće i sam dolazi k sebi kad je izgubljen. Uvijek su velika obraćenja bila u sjeni križa. Vlastita bespomoćnost gura čovjeka Bogu od koga dolazi svaka pomoć.

Dragi Ilija, neka ti Kristovo svjetlo i svjetlo njegovog križa vječno svijetli. 

                                                                                                          Župnik