DOBRODOŠLI NA WEB STRANICE ŽUPE LUG-BRANKOVIĆI
VRHBOSANSKA NADBISKUPIJA!

Naslovna Župne propovijedi DOŠAO JE ČAS
DOŠAO JE ČAS

Duhovna obnova u ožujku za Župne zajednice

Uvodna molitva je Psalam 51./Smiluj mi se Bože po velikom svom smilovanju…./

 Došao je čas,

Da se proslavi Sin Čovječji. Zaista Vam kažem, ako pšenično zrno, pavši ne umre, ostaje samo, ako li umre,donosi obilat rod.

Kad se približila Pasha, Isus priznaje da dolazi čas.

Mnogo puta ranije kaže:“Još nije došao moj čas“… Kao da je Isus živio sve vrijeme za neki samo njemu poznati i najsretniji „čas“.

Na Posljednjoj večeri govori:“ Došao je čas“!

Ali Isus proživljava svoju agoniju. On očito zna što ga

čeka. On moli Oca da ga izbavi od toga časa. Ipak priznaje da je došao radi toga „časa“ kojega sad proživljava.  /Iv 12,27/.

Dok slavi sa svojim učenicima spomen na povijesni događaj Izlaska iz Egipta, i to pashalnom večerom, Isus proživljava svoju Pashu, svoj Izlazak, svoju muku, smrt i uskrsnuće. To je njegov Prijelaz, njegov Prolaz, njegova Pasha. Prema tome, Isusov čas uključuje sve što se događalo od Velikog četvrtka do uskrsne nedjelje uvečer. Vrhunac je u događaju raspeća i uskrsnuća. Dok je visio na križu, vidje Isus majku i kraj nje učenika koga je ljubio, reče majci: „Ženo, evo ti sina!“ Zatim reče učeniku: „Evo ti majke!“Od toga časa uze je učenik k sebi. To je taj čas. To je čas njegova dovršenja zemaljskog života. To je čas dovršenja. Isus je živio za taj čas.

U svakoj sv.Misi, Euharistiji, mi proživljavamo Isusovu Pashu. To je trajni dar i čas svakome od nas kada se trajno sjedinjujemo s njime.

Isus je živio za taj čas. Ponovimo još jednom kako se on i njegovi učenici pripremaju za taj čas. Isus svojim učenicima pere noge. To je znak služenja i ljubavi. Nije živio za sebe. Sve je stavio u službu spasenja. To je smatrao ciljem svoga života. Ispunio je volju Očevu. „To i vi činite meni na spomen“, govori Isus. To će biti neprekidna vjera Crkve kroz stoljeća. U Euharistiji je tijelo i krv Isusa Krista uistinu,  stvarno prisutna.

Kako se zbiva to čudo? Tko zna rastumačiti Božja čudesa? Tko to zna kako sjemenka živi i klija? Tko to zna kako se već u sjemenci nalazi posvemašnja obavijest o budućem stablu?

 Tko je Božji savjetnik?

U vjeri znamo što je bilo prije toga i što se dogodilo poslije toga: u početku je kruh, a poslije je Isus tu. Mi to nazivamo pretvorba. To više nije kruh. To je Isus. Njegova bit je: „Gospodin moj i Bog moj!“ Ovo je prisutni Krist sa žrtvom na križu. Raspeti koji je uskrsnuo.Isus je živ!

Za tako svet i čudesan trenutak Isus je svojim učenicima oprao noge. Želio je da im i tijelo bude čisto. Petar se opire. Zar Ti da meni pereš noge?. Ti si učitelj, Gospodine Ti si veliki autoritet. „Nećeš mi prati nogu nikada“. Isus mu odvrati.“Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.“ Nato će mu Petar: „Gospodine, onda ne samo noge, nego  i ruke i glavu!“

I moje i tvoje  su noge  prljave i prašne.Često svojim nogama koračam stazama koje se tebi ne sviđaju. Moje putovi nisu uvijek ispravni. Jesam li doista dostojan da mi pereš noge?

Kao i Petra i mene uvjeravaš da mi moraš prati noge kako bih imao dijela s tobom. Ti to tražiš.

 Pred Tobom i ja moram kapitulirati.

Da, Isuse, peri mi noge.Peri ono što je u meni najprljavije, najprašnije. Peri me od onoga čega se stidim, od mojih grijeha. Peri me i okupaj cijeloga. Operi mi i glavu i ruke. Često su mi misli prljave, a rukama činim zlo. Operi mi jezik koji, zna biti neobično prljav. Ne biram uvijek svoje riječi.

Moje su riječi često bolne za druge i vrijeđaju dostojanstvo Tvoje gospodine i dostojanstvo ljudi oko mene.Operi me i okupaj, Isuse! To je moj vapaj! Ja vapim.

Operi mi srce. Ono je prevrtljivo. Operi me od moje sebičnosti.Operi me od moje ograničenosti i neispravna shvaćanja ljubavi. Često mislim da ljubim, a zapravo zarobljavam ljude i ljubomorno prisvajam za sebe. Čisto srce stvori mi Bože i obnovi u meni pravi duh.

Isuse sada ja inzistiram. Ne ostani samo na mojim nogama. Potrebno mi je generalno čišćenje. Potrebno mi je iskustvo potpunog oproštenja kako bi mogao osjetiti radost što u duši stvara tvoja posvetna milost. Okupaj me ne samo vodom, nego i krvlju svojom, kako bih mogao imati dijela s tobom ovdje i u vječnosti.  Oproštenje je izvor života!

                                                                                                                       Župnik

 

Završna molitva na kraju Svete Mise

Isuse, ti si mi rekao: „Dođi!“

Sada sam tu i molim Te: „Uzmi me k sebi!“

Uzmi me kao svog učenika.

Daj da nikada više ne činim što ja hoću,

Nego osluškujem što Bog hoće.

I da to činim!

Tako ti, moj Bože predajem

Svoj život i svoje umiranje,

Svoju sreću i svoj križ,

Zemaljsko i vječno.

Raspolaži sa mnom i ne štedi me!

Vrati me, ako ti pobjegnem.

Ponizi me, ako te u oholosti odbijem.

Hvala, Oče, što sam te našao!Amen.

 

Copyright © 2009 Župa Lug - Brankovici. Sva prava pridržana.

PC Projekt
?>