Duhovna obnova u travnju 2010. 

„Idite po svem svijetu i  počnite činiti mojim učenicima sve narode… “ to kaže Uskrsli Krist.

Znaš li kamo ideš?

Znaš li za kim ideš?

Možda si  u lađi koja nema kormilara?

Možda si u stadu koje nema Pastira?

Možda si u avionu koji nema pilota?

Možda si na putu koji nema cilja?

Da ne kaniš i ti otići drugim putom, pitao je Isus Petra?

Za kim da idem: „Ti si Krist, Sin živoga Boga.“

Pogledaj, tko je pošao za Isusom, i  koga je Isus odabrao?

Njegovi su prvi suradnici Apostoli. Njima povjerava svoje misli i svoja djela.

Oni će prvi pronijeti vijest o Uskrslom Gospodinu.

A kakvi su?

Nisu to sve od reda: ni savršeni, ni sveti ljudi.

Petar, prvi među njima, nagao i prevrtljiv, nesiguran i grešan.

Ivan i Jakov, stalno razmišljaju o višem položaju – prvim mjestima. Ne shvaćaju Isusovo milosrđe i dobrotu.

Filip, Isusa ne razumije i ne pozna,  iako su dugo zajedno.

Toma, nevjeran i tako redom svi pokazuju pomalo ne razumijevanje.

Matej je carinik, razmišlja samo o profitu.

S pravom se pitamo: po kojem ključu Isus  bira, i po kojoj su logici oni Isusa odabrali za vodiča? A Isus, baš njima povjerava osnivanje velike zajednice Crkve, kojoj  sami trebaju biti vodiči. Isus želi da ta zajednica koju oni vode bude Sveta.

Zanimljivo, Isus ne traži svete ljude, nego im pomaže da postanu sveti.

On nije tražio savršene ljude, nego ih odgaja da budu što savršeniji.

On im daje svoga Duha.

On im daje svoju snagu i milost.

I sad gledajte!

Petru govori: „Ti si Petre stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju…“

Taj nesigurni Petar danas je Sveti Petar.

Taj nevjerni Toma danas je Sveti Toma.

Ta grešnica Magdalena, danas je Sveta Magdalena.

I to što smo gledali sada i tvrdimo. 

Bogu ništa nije nemoguće.

Ako ne slijediš Isusa, znači da želiš i sebe i svijet učinit svetim na drugačiji način, nego Krist.

To znači, da postoji neko drugo mjesto mira u ovom poremećenom svijetu.

To znači, da znaš neki drugi put u svom životu, osim Puta koji je Istina i Život.

To znači da živiš neko drugo zajedništvo u nekoj drugoj zajednici.

Znaš li kakva je? Je li ona uopće zajednica.

Je li u njoj zakon života Ljubav?

A znaš li da : „Nije dobro da čovjek bude sam.“ To je Božja riječ.

Samoća, ne da vodi u pakao, nego već je pakao ovdje na zemlji.

Znaš li da je sv. Ivan rekao: „Bog je ljubav.“ A samo ljubav stvara čovjeka.

Samo ljubav čini čovjeka, čovjekom.

Nije dobro živjeti zbunjeno! Onda si stalno nemiran, jer nemaš Mira u sebi.

Zato Isus govori zbunjenim Apostolima: „Mir Vama.“

A ranije im je rekao u svom govoru na gori: „Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati.“

A već davno je David u Psalmu 34,15 napisao: „Traži mir i za njim idi“.

Zar onda nećeš poput obraćenog sv.Pavla uzviknuti:“Doista on je mir naš!“

On je kozmička sigurnost.

On je kozmički mir.

On je kozmički vodič.

Zar onda nećeš za Njim?

Znaš li za kim je Abraham krenuo?

Znaš li za kim je Mojsije krenuo?

Znaš li za kim je tvoj Otac krenuo?

Znaš li za kim je tvoj Narod krenuo?

Za sve njih tvrdimo: Išli su dobrim putom. Imali su, i imaju dobroga Vodiča.

A znaš li po kojem su zakonu živjeli?

Ispričat ću Vam: Židovsku  pripovijest.

Dva brata su nekada stanovala na brdu Morija. Mlađi je bio oženjen i imao je djece, a stariji je bio neoženjen i živio sam. Braća su sve radila zajedno i složno. Zajedno su orali svoje njive i bacali sjeme. U vrijeme žetve donosili su žito i dijelili snopove u dvije jednako velike gomile. Kad bi pala noć, legao je svaki od braće uz svoje snopove da bi spavao. Stariji se međutim nije mogao smiriti i govorio u svom srcu: Moj brat ima obitelj, a ja sam sam i bez djece, a ipak sam dobio jednako tako mnogo snopova kao i on.

To nije pravo.

Ustao je,uzeo je od svojih snopova, i potajno ih naslagao na bratovo snoplje.I potom je legao i ponovo zaspao.

U istoj toj noći, nešto kasnije, probudio se i mlađi brat. I on je razmišljao o svom bratu. U sebi je govorio: Moj brat je sam i nema djece. Tko će mu u starosti priskočiti u pomoć? Da li će imati sve ono što mu je za život neophodno? Ustao je, uzeo od svojih snopova, i prenio na bratovu gomilu.

Kad je osvanuo dan, braća su ustala. I bili su iznenađeni, jer su obje gomile snopova bile podjednako velike kao u prethodnu večer. Sljedeće noći obojica su iščekivala da onaj drugi zaspe. Zatim su napustili svoje gumno, da bi prenijeli snoplje na bratovu kamaru. Na pola puta su se sreli i uvidjeli kako su dobro mislili jedan o drugome. Bacili su snopove na zemlju i pali jedan drugome u srdačan bratski zagrljaj.

Bog je međutim iz svojih visina na njih pogledao i rekao:

„Neka je sveto,sveto ovo mjesto. Ovdje želim prebivati među ljudima.“

/Slijedi Euharistija-prinos darova./

Zaključimo:

Put do ljubavi  i mira nije nimalo lagan. A oni koji ga žele ostvariti za sebe i druge, moraju uložiti ogromne napore. Njima Krist mora biti vodič i uzor.

Moraju sebe pobijediti i svoju sebičnost.

Moraju se učiti toploj riječi i školi opraštanja.

Moraju imati ispružene ruke, a za sve to je potrebno mnogo ljubavi.

Samo ona posjeduje dovoljno snage, da uspostavi mir.

Ove  vrline otkrivamo na Isusu.

Hvala Ti !

Zato Isuse,

Budi naš vodič, a mi ćemo Te slijediti.

U Tvojoj je zajednici zakon života Ljubav, a ljudi postaju Sveti.

                                                                                  Župnik