Duhovi  2010.

 „Različiti su darovi, a isti Duh;

različite službe, a isti Gospodin;

i različita su djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima.“ (1 Kor 12-13)

Sveti Pavle, ovo je Božanska istina!

Svaki čovjek je Original. Original Božji. Izvor ima u Bogu.

I nikada više, niti ikada prije, neće biti Ante ili Ivke.

Bog mu je stijena!

A narod kaže: „Ne daj mi Bože biti u njegovoj koži.“

Nitko nikada niti je poželio, niti će poželjeti mijenjati svoj život za tuđi, svoju dušu  za tuđu.

Ma kako bio siromašan ili bogat, bolestan ili zdrav, uspješan ili manje uspješan.

            Zašto?

            Zato, jer je čovjek svjestan svoje osobnosti po besmrtnoj i neponovljivoj duši koja je  original i izvire iz Duha Božjeg i k tomu izvoru želi uvirati.

            To je „snaga iz visine“ (Lk 24,49)

Kakvo je to iskustvo Božje blizine!

Tako divno Gospode, Stvoritelju naš, prebivaš u nama.

Ali to nije i jedina tvoja blizina Gospode.

Po Isusu hodao si ispred mnogih očiju.

Po Crkvi si ostavio novo tijelo i vidljivo prisutan u povijesti. „Ovo je tijelo  moje…“  

            Tu istu si Crkvu ustanovio na Uskrs.

            Ona je tada začeta, ali nju je trebalo još izgradit.

            Njezini su bitni  elementi postojali:

            poruka je bila objavljena,

            apostoli su bili izabrani,

            bili su ustanovljeni sakramentalni znaci spasenja,

            i postojale su najvažnije strukture u crkvenoj zajednici.

Ali sve je još bilo kao zapečaćeno:

nitko nije propovijedao,

nitko nije krstio,

nitko nije opraštao grijehe.

Ostvarila se ona tvoja Isuse. „Bez mene ne možete učiniti ništa.“

Ima jedan kaubojski film: „Točno u podne…“  Pravda je zadovoljena.

            Točno pedeseti dan, kako su najavio Isuse, šalješ svoga Duha Crkvi.

            Tek poslije silaska Duha  Svetoga na dan Duhova, postala je Crkva opće priznata na planeti Zemlji.

            Stoga se Duhovi i označavaju kao rođendan Crkve.

            Od tada Crkva vodi čovječanstvo i svijet kroz povijest, sve do kraja svijeta. 

Kolikogod je Crkva  ugrađena u povijest i njom opterećena,

Ona se u bitnom razvija kao plod Božjeg Duha odozgor.

Ona je Božanska institucija. Baš kao i Brak.“Muško i žensko stvori ih…“(Post…)

Crkva dakle nije ljudsko djelo, nego stvorenje Duha.

Duh Sveti ostaje njen životni princip, njena originalnost i njen dah.

            Duh Sveti međutim ne djeluje automatski.

            Mi nismo bezvoljni objekti.

            On nas poziva kao partnere, koji s njim surađuju.

            Gdje se to ne događa, ili se ne događa dovoljnom,

            Gdje su kršćani nedovoljno duhovno nahranjeni, ili osiromašeni,

            Tu nema sretnog ishoda za život Crkve u cjelini niti za život pojedinih vjernika.

Lijepo kaže sv.Pavao: „A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.“ (Rim 8, 9)

Jedan, a možda i mnogi, među starim stvarima bacio je i jednu zaprašenu staru sliku.

Drugi je to pronašao i dao na expertizu.

Stručnjaci su u slici prepoznali djelo jednog slikara iz ranijih vremena.

Slika je imala neprocjenjivu originalnu umjetničku vrijednost.

            Mnogi mi sličimo ovoj zaprašenoj slici.

            Sakramentalni je život kod mnogih krštenih ljudi izblijedio.

A sv.Pavao kaže: „Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji.“ (Rim 8,14)

I na kraju postavimo pitanje:

Čiji sam?

U glavnim našim odlukama sudjeluje i tijelo, u dobru i u zlu.

Izvana se vidi, po licu i očima, što se u nama zbiva.

Sv. Pavao kaže: „Plod je Duha ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost,dobrota,vjernost.“ (Gal 5,22)

Ne zaboravite: Na krštenju su izgovorene riječi DA!

Da, tvoj sam Gospodine! Ti si moja stijena.

                                                                       Župnik