10. nedjelja kroz godinu 2010.

Prva pričest u Župi. 

„Evo sin tvoj živi!“ / 1 Kr 17, 17-24/

„Mladiću, kažem ti, ustani!“ /Lk 7,11-17/

            U prvom čitanju iz Starog Zavjeta, majka plače. Sin joj leži mrtav.

            Prorok Ilija čupa iz svoje svete posude ponovni život i kaže: „Evo sin tvoj živi!“

U Lukinom Evanđelju majka u gradu Nain plače. Sin joj leži mrtav.

Ne plači majko!

Uzviknuo je Isus i rekao: „ Mladiću, kažem ti, ustani!“

Isus iz svoje posude poklanja ponovno život Mladiću.

Nameće se pitanje: Tko su to izvori života?

            Svakako je na prvom mjestu Obitelj s Bogom!

            Obitelj, božanska posuda iz koje izviru  životi.

            Ona je zajednica u kojoj se nalazi smisao i radost života.

            Ona je zajednica koja pruža u kriznim trenucima snažnu podršku.

            Ona uvijek moli Stvoritelja za život.

            Ona je po svojoj biti vjerska i odgojna  zajednica.

            Ona je Crkva u malom.

Na drugom mjestu je Kristova zajednica s Bogom.

Ovo je zajednica koju ne možemo planirati kao Obitelj.

Ona izrasta iz posude u kojoj je vjera njena životnost.

Vjera koja potiče na djelatnost i odgovornost zajednice za pojedinca i pojedinca za zajednicu.

Danas u Evanđelju, Isus  na čelu jedne zajednice, susreće drugu pogrebnu zajednicu.

Krist objedinjuje Zajednice vjerom u Život.

„Mladiću, kažem ti ustani.“ Ovo je  Isusova posuda života.

            Isus ostavlja svoju posudu života bratskoj zajednici, koju zovemo Crkva.

            U njoj se ljudska duša vjenčava  s  božanstvom.

            Krasno to nagovješćuje psalmista u psalmu 135: „Kušajte i vidite kako je dobar  Gospodin.“

A Isus je Zakeju govorio:

„Danas mi je biti gost u tvojoj kući.

Danas je došlo spasenje ovoj kući“

Zato Evanđelist Luka spominje  Isusovo „danas“ sedam puta.

To je taj sedam puta  tajanstveni „danas“ .

Slaže se sa sedam svetih sakramenata.

            Danas, ovi životi ispred nas, naši Prvopričesnici, iz Isusove posude života uzimaju  hranu za život.

            Isus, danas, je njihov gost.

Pričest je stvarno iskustvo ljubavi Božje. Iskustvo Božje blizine.

Iskustvo ljubavi, kroz božansku hranu,  primljenu  iz Kristove posude koja se zove Crkva.

Eharistija, sveta hrana, pričest, predaje se za život svijeta.

„Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu“/Iv 6, 56/

            Ovo je nova kvaliteta života u jedinstvu s Kristom.

            Života kojeg smrt ne razara, koji je neprolazan.

            Čak ni smrt nema nad nama nikakve moći.

            Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove (sv.Pavao).

Mi smo uzeti u put Isusa Krista.

Taj put vodi i nas do pravoga života, života u punini.

Zato svećenik svaki dan slavi Euharistiju, a svatko je od nas pozvan živjeti iz Euharistije. 

            Ona je snaga naše  preobrazbe.

            Ona je snaga Bžjeg Duha i Ljubavi u nama.

            Ona je središte naše vjere.

            Ona je posuda iz koje izvire život Zajednice Kristovih vjernika.

            Majko sin tvoj živi. Živi iz  Kristove posude Života.

            Ali Majko tvoj prvopričesnik mora biti posuda Kristova života ovome svijetu.

            Ako jest čestitam Majko, Oče!!!

                                                                       Župnik