Kakvi su putovi naši?

Gdje nas oni vode, kojim ćemo putem ići?

Odgovor samo mi znamo, ali zato smo svih ovih devet dana tu da pripravimo sebi putove. Treba ih poravnati s ljubavlju, vjerom, molitvom…već 15. lipnja započinje naš devetodnevni put koji ne treba stati 24. lipnja, nego treba i dalje ići kroz život.

Dolazimo Ti sv. Ivo sa svim svojim mukama, patnjama, željama, nadanjima… Uzdigni ih do svoga srca i spusti pogled na nas u ovoj suznoj dolini, pomogni nam u svim našim nevoljama. Svih ovih dvadeset godina Ti si nas štitio i branio i bio naša snaga.

Zazivamo te i danas, i sutra…Sveti Ivo moli za nas! Mi ti donosimo srca željna ljubavi, prave vjere… Od Tebe molimo: novo srce, nove oči, snagu za život.

Jedino se može zadovoljno živjeti: pomirenjem, živjeti srcem, živjeti vjerom, živjeti više.

Odlučite se za Krista jer odluka za Krista je odluka za ljubav, za sreću.

 Samo s Kristom možemo mijenjati svijet, jedino tako možemo pripravljati putove.

Uzmimo već danas tu zastavu ljubavi, zastavu Kristovu, tada smo jači i snažniji. S tim molitvama i dolazimo Svetome Ivi. Jer je njemu Spasitelj dao moć čudesa tvorit mnoga.

            U vremenu trodnevnice bila je i mogućnost za svetu ispovijed. Ispovijedali su susjedni  župnici: radunički vlč. Andrija Janjić i globarički vlč. Marko Mikić.

Na dan uočnice sv. Ivi ili kako to narod voli reći Bolesnička misa, dolazi mnogo bolesnika koji se utječu na zagovor Svetoga Ive. Euharistijom  hrane svoje duše, a svoje tijelo okrepljuju vodom sa studenca svetoga Ive, koji se na ovaj dan blagoslivlja.

           Svih osam dana Svetu Misu je služio naš župnik vlč. Matija.  Posjetio nas je koje smo blagoslove dobili od ovoga Sveca. Imamo razlog za veliko slavlje Boga koji nam svojim Duhom daje činiti velika djela.  

Njegovim zagovorom smo bili očuvani onih najtežih godina stradanja.

Njegovim zagovorom smo ostali na svojim prostorima.

I koliko smo još blagoslova  primili i primamo?!

Koliko god potreba za molitvom i daljnjom snagom  bila jaka, toliko je jaka i zahvala, Svecu, na svemu što nam je darovao svojim zagovorom. Njegove oči su nad nama bdjele, njegova snaga zagovora je nad nama djelovala.

 Hvala ti Sveti Ivo na svemu što smo tvojim zagovorom zadobili!

             Ove godine slavimo dvadesetu obljetnicu od posvete naše crkve.

             To je ujedno i deveti dan devetnice.

             Deveti dan 23. lipnja, svečanu  večernju Svetu misu je predvodio doc. dr. sc. Željko Tanjić, prof. Fundamentalne teologije na Zagrebačkom sveučilištu i direktor Kršćanske sadašnjosti.    

Prof. Tanjić je istaknuo važnost žive Crkve.

Crkva je mjesto izgradnje i slavlje sakramenata zajedništva.

Crkva je znak božanske prisutnosti. Pozvani smo dolaziti kako bi građevina bila mjesto izgradnje žive crkve. Mjesto nade koje viče „Ne boj se ja sam te posvetio!“

Crkva je mjesto gdje susrećemo Krista i zajednicu, mjesto osvježenja gdje svatko doživljava susret s Gospodinom.

Ova crkva je posebno; pod zaštitu, posvećena svetome Ivi. I tom posvećenošću su povezani. Sveti Ivo je osoba Novoga i Staroga zavjeta. Isusov je rođak i prijatelj. Sveti Ivo i Isus su suvremenici, začeti čudesno, zbog ljubavi prema istini lišeni su života, oni nas uče ne samo osobnoj pobožnosti, nego i brizi jednih za druge.

Trebamo biti dosljedni dubine te ljubavi.

                                                                                                                    Tanja