Dvadeset osma nedjelja kroz godinu 2010.

Deset gubavaca molilo Isusa da ih ozdravi.
Uslišao ih je i ozdravio. A samo se jedan od njih vratio zahvalit Bogu.
Gdje su  ostala devetorica, pita Isus a pitali bi i mi?

Evo jednog primjera:

            „Neki mudri i pobožni kralj, da bi svoje dvorjane naučio skromnosti i zahvalnosti, pozvao je na gozbu jednoga prosjaka.Uđe on, sjede i poče jesti i piti, nikoga ništa ne pitajući. Kad se nasitio digne se i ode bez ijedne riječi.
Iznenađeni uzvanici najprije su šutjeli, a onda su počeli grditi:
Nepristojan, neotesan, nezahvalan; niti pozdravlja niti zahvaljuje, kao da je to sve njegovo.
Kako ste ga gospodaru mogli trpjeti?

            Isto onako, gospodo, kako i Bog nas trpi.

Svaki je dan njegov novi dar, svaki dan sjedamo za njegov stol života, služimo se i uzimamo sve što nam treba, a niti ga pozdravljamo, niti mu se zahvaljujemo.“
            Sveto pismo od Mojsija do Isusa Krista poziva i potiče, da uz druge vrline ne zaboravimo i zahvalnost Bogu.
            
             Evo primjera iz knjige Ponovljenog zakona:

„Pošto se najedeš do sitosti, sagradiš lijepe kuće i u njima se nastaniš.
Kad ti se krupna i sitna stoka namnoži, kad nakupiš srebra i zlata, i kada sve tvoje uznapreduje, nemoj da se uznese srce tvoje i da zaboraviš Gospodina Boga svoga!“

            Iz gore navedene logike života, ostavlja se odrednica, da zahvalnost treba biti sastavni  dio našega života.

Isus Krist u svakoj prilici govori:
„Uze sedam kruhova  i ribe  zahvali, razlomi i dade učenicima, a učenici mnoštvu.“
Isusove riječi zahvale ponavljamo svaki put kad slavimo sv.Misu.

            U knjizi naših zavjeta i zahvala svaka stranica obiluje prekrasnim zahvalama Gospi,   Majci Božjoj i našoj.
            Čovjek se divi.

Dobro je rekao sv.Ivan Zlatousti:
„Slušaj Boga u njegovim zapovijedima, kako bi on slušao tebe u tvojim molitvama.“

            Ipak i sami često govorimo:

„Hvala Bogu ozdravio sam. Hvala Bogu, našao sam posao.
Hvala Bogu završio sam kuću.
Hvala Bogu položio sam ispit…. itd."

Takve riječi imaju vrijednost.
Zar majka dijete ne uči još od malih nogu? Sine, kćeri: rici HVALA!

            Prekrasno  piše apostol Pavao u današnjoj poslanici Timoteju ( 2 Tim 2,8-13)
Predragi! Spominji se Isusa Krista, uskrsnula od mrtvih, od potomstva Davidova – po mojem Evanđelju. Za nj se ja zlopatim sve do okova, kao zločinac…
Pa ako i ne budemo vjerni, on vjeran ostaje. Ta ne može sebe zanijekati.“
To isto Pavao tvrdi u poslanici Solunjanima:
„U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Isusu Kristu.“

Božja dobrota je bezgranična.
Ona nije ograničena ni vremenom ni prostorom.
Bog svojom dobrotom obasipa sve ljude.
I ne samo Židove, nego sve ljude, što potvrđuje i današnji krasan primjer  ozdravljenja Namana Sirca.

„Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu.Zato te molim, primi dar od svoga sluge.“
On postaje vjernik i duboko zahvalan Bogu u kojega Židovi vjeruju.

                                                                       Župnik