DOBRODOŠLI NA WEB STRANICE ŽUPE LUG-BRANKOVIĆI
VRHBOSANSKA NADBISKUPIJA!

Naslovna Župne propovijedi ODNOSI MORAJU BITI ŽIVI
ODNOSI MORAJU BITI ŽIVI

Dvadeset deveta nedjelja kroz godinu 2010.

 Ako si na Božjem putu izvrsno te Bog vodi svojim znakovljem.
Ako to nije tako, onda sigurno, njegovi putovi nisu tvoji putovi.
Svi primjećujemo da se naša epoha snažno opredijelila za materiju.
Ali Bog je njezin stvoritelj, a on je Duh.
Čuli smo danas pripjevni psalam:
„ Pomoć je naša u imenu Gospodina koji stvori nebo i zemlju.“( Ps 120)

Epohalna je poruka u knjizi Izlaska:
„I dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali, a kad bi ruke spustio, nadjačavali bi Amalečani.“ (Izl 17)

Očito  postoje životni trenuci kada Duh Božji presahne kao voda u pustinji.
Očito se Boga može dodirnuti u molitvi.
Očito  je susret s Bogom stvarno moguć.

  • Sveto Pismo kaže „DA!“
  • Milijuni vjernika kažu „DA!“
  • Milijuni svjedoče da se Bog „pokazuje“ čovjeku. I to je najčešće kao nutarnja objava, ili nutarnje svjetlo.

Sjetimo se malo Isusovih riječi:

“Tko pozna moje zapovijedi i vrši ih, taj me ljubi. A tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ga ljubiti i objaviti samog sebe.“ (Iv 14,21)

Neprestano i  na mnogo načina Bog čovjeka zove i čovjek se osjeća privučen Bogu, te mu se obraća.
Uvijek je to snažan susret.
Kroz molitvu čovjek je  uvidio, kako je za njegovu dušu molitva važna kao sunce i kiša za zemlju.
Ona mu daje duševnu snagu i jasnoću vjere.
I tko godinama ne moli njegova je duša kao njiva bez vode i sunca. Takvi ljudi postaju slijepi za Boga.

  • Razgovor s Bogom, isto je toliko važan kao i razgovor supružnika u braku.
  • Ako nestane razgovora u braku nešto odumire.

Ovdje odnosi moraju biti živi.

Inače nastupa slom duše.
A kako može funkcionirati društvo, ako čovjek više ne funkcionira?
Možda je srž tog problema: unutarnja praznina.
Mnogi ne nalaze svoju dušu. Duša se negdje usput izgubila.
A tada je svemu ponestalo snage, ponestalo radosti, ponestalo mira, a u čovjeka se uvukao strah, agresija i neumorna jurnjava bez prestanka.
Potrebno je vrijeme za molitvu, za tišinu, potrebno je susresti Boga jer od njega naša duša nešto prima.
Tada se u dušu vraća ponovo snaga i pouzdanje, polet i jasnoća života.

  • Jer čovjek je stvoren za beskonačno.
  • On nalazi ono što je oduvijek tražio.
  • Čovjek tako ima  i cilj života.

Jer Božji Duh posvjedočuje našem duhu (objavljuje) da smo djeca Božja.
Poslušajmo oproštajne riječi jednog indijskog pjesnika i filozofa  Tagoru:
„Nenadmašivo je ono što sam vidio.
Kušao sam skriveni med lotosova cvijeta što otvara se na oceanu svjetla.
I tako sam bogato obdaren.
 To su moje oproštajne riječi.
Na toj pozornici  neograničenih oblika odigrao sam svoju ulogu – i tu sam ga vidio, njega, Neizmjernoga.
Zadrhtao sam cijelim tijelom kada  me je dodirnuo…
Ako je to svršetak, neka bude. To su moje oproštajne riječi…“

Golemo pouzdanje i duboki sklad jednog budnog duha spremnog na skromnost i poniznost.
Nije čudo što je osjetio kroz molitvu i Božju šutnju jače riječi nego od drugih tisuću ljudskih jezika.

 

                                                                                  Župnik

 

 

 

Copyright © 2009 Župa Lug - Brankovici. Sva prava pridržana.

PC Projekt
?>