Cvjetnica 2011-a 

Iz Isusova života znamo da je u svom javnom djelovanju u Galileji i Judeji sve više nazirao namjeru svojih protivnika.

• Oni su ga željeli uništiti pod svaku cijenu. Dobro je poznavao svoje protivnike i često se upuštao u raspravu s njima.
• Znao je  da njegov put u Jeruzalem na proslovu Pashe je posljednji put. Ipak je hodočastio tamo, iako se pred njim nalazila gorka smrtna borba.

Običaj je bio da se pred veće skupine hodočasnika izlazilo i pjevalo. Isus se nije usprotivio svečanom dočeku. Mnoštvo je trčalo i klicalo već na obroncima Maslinske gore, mašući maslinovim grančicama i prostirući svoje ogrtače putem kojim Isus prolazi.

Isus ulazi u Jeruzalem kao Mesija.

• Ali, za njega je Jeruzalem grad grijeha, ravnodušnosti i sljepila.
• Tome gradu prorekao je u skoroj budućnosti potpuno razorenje i sravnjenje sa zemljom. To se i dogodilo.

U dvorani posljednje večere objasnit će svoju smrt kao predanje iz ljubavi prema ljudima, kao vlastiti zalog za spasenje svijeta:
„Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje“(Lk 22,19)
„Ova čaša novi je savez  u mojoj krvi koja se za vas prolijeva“ (Lk 22,20)

• U najvećoj napuštenosti izdržao je sve do kraja.
• U svemu je vidio Božju volju: „ Sin čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao onome čovjeku koji ga predaje.“ (Lk 22,22)

Usprkos bičevanju, trnovoj kruni i razapinjanju, ostao je otvoren za onu budućnost, koja mu je bila namijenjena, za puninu Božanskog neuništivog života.
A to ćemo uskoro čuti od prve kršćanske zajednice:
„Isusa iz Nazareta, -začetnika života-, ubiste, ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci.“ (Dj 3,15)
Ipak, Muka Isusova nije zaključena.
Ona teče dalje. Za sve nas vrijede Gospodinove riječi:
"Hoće li tko za mnom neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ, i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga“ (Mt 16,24-25)

                                                           Župnik