DOBRODOŠLI NA WEB STRANICE ŽUPE LUG-BRANKOVIĆI
VRHBOSANSKA NADBISKUPIJA!

Naslovna Župne propovijedi VJERA I TJESKOBA
VJERA I TJESKOBA

Devetnica Svetom Ivi  2012. -  prvi dan  

Svaki ljudski život, pa tako Moj i Tvoj, mora rasti i razvijati se. A to je moguće samo onda, ako  Loza ostane na Trsu, kako to slikovito kaže Isus.
Čovjeku se može dogoditi da,  iako predano živi s Bogom, ponekad osjeti i tjeskobu.
Vječno je pitanje, kako ostati Bogu vjeran, a živjeti usred ovoga svijeta?   
U izričitoj Božjoj izjavi: „Ja sam Gospodin, Bog tvoj“

uključena je zapovijed vjere, nade i ljubavi.
Doista, ako priznajemo da je on Bog, i to vječni, nepromjenjivi, uvijek isti sa samim sobom, time priznajemo i njegovu beskonačnu istinitost.

  • Odatle slijedi obveza prihvatiti njegove riječi i prionuti uz njegove zapovijedi s punim priznanjem njegove vlasti.
  • Osim toga, ako je on Bog, onda priznajemo njegovu svemoć, dobrotu, dobročinstva, iz tog proizlazi neograničeno povjerenje i ufanje.

A ako je on neograničena dobrota i neograničena ljubav, kako mu ne ponuditi svoje predanje i darovati mu svoju ljubav.
Eto zašto u Bibliji Bog započinje i završava svoje zapovijedi riječima:
„Ja sam Gospodin, Bog Tvoj“.
Prva zapovijed traži da razborito i budno njegujemo i čuvamo svoju vjeru, odbacujući sve što joj se protivi.
Ima razni grijeha protiv vjere.

  • Hotimična sumnja o vjeri zanemaruje ili odbija držati istinitim ono što je Bog objavio i što Crkva predlaže vjerovati.
  • Nehotična sumnja znači kolebanje u vjeri. Ona može dovesti do duhovnog sljepila.
  • Nevjera je negiranje objavljene istine.
  • Krivovjerje je uporno nijekanje, poslije primljenog krštenja, neke istine koja je primljena od Crkve.
  • Otpad od vjere je potpuno odbacivanje kršćanske vjere.

Ufanje Nada je pouzdano očekivanje božanskog blagoslova, kojega često ne možemo u potpunosti ostvariti sami.
Ovdje čovjek može griješiti očajem kad se prestaje nadati božanskoj pomoći i milosrđu.
Može griješiti i preuzetnošću kada precjenjuje svoje moći.
Ljubav je naša obveza odgovoriti Božjoj ljubavi.
Ali i protiv Božje ljubavi može biti grijeh ravnodušnosti, nezahvalnosti,  pa čak i mržnja kada je čovjek ohol.
U drugom dijelu prve zapovijedi stoji:
„Gospodinu Bogu svom se klanjaj“.

Glavni je čin kreposti bogoštovlja klanjanje.
Klanjati se Bogu znači priznati ga kao Boga,

  • kao Stvoritelja i Spasitelja, Gospodina i gospodara svega što postoji,
  • kao beskonačnu i milosrdnu Ljubav.

Čin vjere, ufanja i ljubavi, naređeni u prvoj zapovijedi, vrše se u molitvi.
Uzdignuće duha k Bogu izraz je našeg klanjanja Bogu:
riječ je  o molitvi hvale, zahvaljivanja, zagovora i prošnje.
Svako dobro djelo prema bližnjemu izraz je naše žrtve.  
Valja „svagda moliti, i nikada ne sustati“ (Lk 18,1)
Na poseban način možemo promišljeno i slobodno Bogu dati obećanje nekog dobrog djela kojega zovemo Zavjet.
Drugi dio prve zapovijedi glasi: „Nemoj imati drugih Bogova uz mene“.

Praznovjerje i idolopoklonstvo, gatanje i magija svetogrđe i ateizam.
Prema gore rečenom, čovjek mora nastojati ovaj svijet gledati Božjim očima, da u svom svagdanjem životu svjesno računamo s Njim.

                                                     Župnik

 

 

Copyright © 2009 Župa Lug - Brankovici. Sva prava pridržana.

PC Projekt
?>