Draga braćo misnici, draga braćo i sestre,

Slaveći ovu Svetu Misu, proslavljaljući rođenje Ivana Krstitelja, koji je patron ove Župe i zavjetni dan, upravo bi želio uputiti riječ, kako sam i na početku Mise rekao, koja će pomoći, da rastemo u vjeri, da se utvrdimo u  vjeri, da se utješimo u našoj vjeri. Da upravo ohrabreni  i utješeni smjelo pođemo u našu svagdašnjicu.
Svaki čovjek jeste u Božjem planu. Bog  za svakog čovjeka ima svoj plan. Na poseban način vidmo da je Božji  zhtjev bio kod rođenja Ivana Kristitelja i kod ostvarenja njegovog plana. Roditelji mu nisu odredili što će u životu biti. Kod rođenja mu svi postavljaju pitanje: što će od ovoga djeteta biti? Možemo reći za svako dijete, tako i mi kada smo se rodili, nitko nije znao što će od nas biti. Ovdje kaže Evanđelje: „Ruka  Božja je  bila nad njim“.
Nad svakim od nas jeste ruka Božja. Svi smo mi u Božjoj ruci!
Dobro se sjećam iz svoga djetinjstva kad smo proživljavali neke teške trenutke. Kao dijete sam se prepao, što će od nas biti? A otac mirno kaže, kao da se ništa ne događa: „Sinko svi mo mi u Božjoj ruci!“ Mene je to utješilo. Taj osjećaj da nismo mi odbačeni, zaboravljeni, nego  smo u Božjoj ruci. Ali je važno da svatko od nas prepozna, što od nas Bog očekuje, zašto nas je stvorio na ovaj svijet, i koji je smisao našega života?
Divim se Ivanovoj vjeri. Njega nije imao netko odgajati u bogosloviji u teologiji, da se sprema za ovo proročko poslanje. Otišao je u pustinju, i tamo pokoru čini. Mi bi ljudi rekli pobudalio, što se obukao u nako divlju kožu. Jer mi tako reagiramo. Čim nije kako svi rade, odmah je poludio. A on se tamo s Bogom sprema  za svoje poslanje. Izgleda da se u prirodi najbolje može Boga naći, i s Bogom kontaktirati. Zato je naš težak, seljak, obrađujući zemlju imao jednu sigurnu vjeru. To nije bila vjera teologije, nego vjera gdje je on u prirodi Boga susreo, Boga doživljavao, i vidio je da ga Božja ruka prati.
Tako  Ivan Krstitelj dolazi na rijeku Jordan i glavna mu je uloga pripraviti narod na dolazak Mesije, Spasitelja, Isusa Krista. Glavna  priprava je obraćenje. A obratiti se  znači, odreći se krivi navika i opredijeliti se za dobro, za Božji put, za spasenje. Upravo kako smo molili u zbornoj molitvi. Nas Duh Sveti vodi putem dobra. Istina, uz ovaj dan rođenja Ivana Krstitelja, brojni se istinski ispovijede. Prije toga učine i pokoru, bilo post, bilo koju drugu žrtvu.
Vidio sam je jučer kako brojni pješače. Kroz pješačenje po ovakvoj vrućini žele upravo učiniti pokoru da ih priprave na skrušenu ispovijed, a onda i obavljanje zavjeta.
Ivan Krstitelj dakle i danas obavlja svoju ulogu. On poziva na obraćenje, poziva da se odreknemo zlih navika. Nije dovoljno reći ja se kajem za grijehe. Nećemo se odreći grijeha dok se ne odreknemo krivih navika. Ne srljajmo gdje je grešna prigoda i grešna napast. Zato njegova poruka obraćenja i danas je poruka  tako živa i prisutna.
Sinoć sam to činio na rijeci Vrbas, a danas to ovdje činim uz rijeku Bosnu. Kao da čujemo Ivanovu poruku s rijeke Bosne, poruku obraćenja.

Sinoć sam napravio jedan propust, veliki. Danas ga želim nadomjestiti. Nisam spomenuo neke staleže. A vi znadete da je Ivan Krstitelj upravo po staležima pozivao na obraćenje.
Zato bih ja kao Biskup htio čuti što bi nama Ivan poručio, nama Biskupima?
Sigurno bi rekao, ne bojte se svjedočiti za Isusa Krista, ne bojte se naviještati istinu. Makar medij, poitika, društvo, svi nas napadali, ne bojte se naviještati Isusa Krista. I mi smo ljudi. Prepane nas koji put kritika, iz Crkve, politike, iz medija, pa osjećam kao da bi nam Ivan Krstitelj rekao, Biskupi hrabro propovijedajte Riječ Božju.
Što bi rekao svećenicima?
Sigurno bi rekao iz prazne ne puca. Ispunite srce Božjim Duhom, pa uvjerljivo svjedočite za Isusa Krista.
Sigurno bi rekao i redovnicima i redovnicama, vi koji ste svojevoljno položili zavjet, Isusu Kristu dajem svoju volju, pokažite svojim životom, da ste Kristovi.
I vama dragi roditelji sigurno bi rekao vezali ste se vezom ljubavi, ne gazite tu ljubav. Sveto je to zajedništvo. Čuvajte svetost braka. Čuvajte svetost obitelj, jer je to gnijezdo Božje suradnje s Bogom.
Sigurno bi rekao i brojnim učiteljima, profesorima i nastavnicima, morate raditi da zaradite, ali najbitnije je da odgajate generacije, ne samo znanjem, nego svojim karakterom, svojim poštenje. Vi učite biti čovjek. Spojite znanje i volju.
Sigurno bi rekao i novinarima, ovim medijima koji izgrađuju javno mjenje, ne lažite toliko, nego govorite istinu. I budite za čovjeka, a ne da vi kreirate svojim lažima javno mjenje, koje je protiv čovjeka, i širite nemoral  u javnosti.
Sigurno bi progovorio i vama starci i starice koji često puta ogorčeno proživljavate svoju osamljenost  i napuštenost od svoje djece. Ne proklinjite svoju djecu, molite za njih jer ste ih  propustili  ispravno odgojiti. Odgajali ste ih da žive  samo za ono  što koristi. Sad ste ostarili pa im više ne koristite, zato su vas napustili.  Za njih molite ne prloklinjite svoje djece.
Sigurno bi rekao i vama koji možete imati djece, a bojite se djece, nebojte se života, to je suradnja Vaša s Bogom. Vi prihvaćajući začeće i rođenje time surađujete u stvaranju čovjeka. Zato oče i majko surađujte s Bogom, volite život, njišite kolijevku, jer time njišete budućnost i Crkve i naroda. Neće spasiti narod onaj koji se busa grbom i zastavom, nego onaj koji voli čovjeka. Koji njiše kolijevku. Sigurno bi rekao i onima  koji su ukaljali obiteljsko gnijezdo s ubojstvom nerođene djece. Sigurno bi rekao znam, okajali ste to i ispovijedili, ali vas progoni taj grijeh. Ja znam dobro kolike gorke noći proživljavaju majke koji su ubile svoje nerođeno dijete. Rekao bi im, imajte pouzdanja u Boga. Bog je ljubav.
Sigurno bi rekao vama mladi koji više vjerujete onim filmovima, koji propagiraju upravo rastavu, prevaru i na neki način zloupotrebu tijela. Čuvajte svoje dostojanstvo i spremite se za brak dostojno kršćanina.
Bili rekao što god vama djeco?
Sigurno da bih rekao. Vi koji ste željni pričati sa svojim ćaćom i materom, ali oni nemaju vremena. Reko bi vam djeco, molite za svoga tatu i mamu da imaju više vremana s vama pričati, da vam prenesu vjeru u srce, a ne preko mobitela, televizije, filmova i interneta.
Da,  puno bi toga imao Ivan Krstitelj danas poručiti na poziv obraćenja. I danas slaveći Ivana Krstitelja, valja čuti taj poziv kuda on vodi. Isusu Kristu!
Poziv Ivana Krstitelja vodi Isus Kristu: „Evo Jaganjca Božjeg, onoga koji oduzima grijeh svijeta“. To je poruka Ivanova.
Biti Božji, mora biti vidljivo, prepoznatljivo, čitljivo, da smo Božji. I ovo društvo mi moramo mijenjati svojom vjerom, ne biti kukavice, radi novca, Boga prodati. Ovo društvo treba biti vidljivije da mi katolici u njemu živimo. Zato hrabo svjedočimo svoju vjeru da bude viljivo da smo se mi opredijelili za ovo Janje koje oduzima grijehe svijeta.
Danas kad se budemo vratitli svome domu, svojoj kući, nek na nama bude vidljivo, mi smo Boga susreli, mi smo Božju ljubav doživjeli. Mi smo se s Bogom pomirili. Mi moramo međusobno se pomiriti. Mi moramo ljubav Božju živjeti. To je mir!
Nema mira bez Božje ljubavi. Zato neće taj Dejton donijeti mir. Neće Europa donijeti mir, ni Ujedinjeni narodi. Mir daje Božja ljubav. Božja milost, i taj mir želimo ugraditi u društvo. Zato Sveti Ivane Krstitelju, pokorniče, ali Božji čovječe, izmoli nam hrabrosti za život, da ne budemo kukavice, nego ova vjera u kojoj smo nikli, kršteni, odgajani, odnjihani, da je svjedočimo, da je budućim pokoljenima namremo.
To je najveća i najsvetija baština. Toliko smo se znali boriti da kuće sagradimo. Dođe budala baci granatu i sve sruši. Ali vjeru ne može nitko srušiti. Čuvaj mo je! Živmo je i prenesimo na buduća pokoljenja! Amen.