Četvrta nedjelja došašća 2012- c

U četvrtoj nedjelji Došašća prorok Mihej poručuje: Iscurilo je vrijeme čekanja, stiže vrijeme u kojem treba roditi, ona koja ima roditi, jer ovako govori Gospodin:
„I ti Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom: njegov je iskon od davnina, od dana vječnih.“ (Mih 5,1)
Još u praskozorje ljudskog roda, Objava odašilja nadu koja dolazi s djetetom muškićem koji ima doći kao sin nove Eve.
A onda, u povijesti Izabranog naroda, Bog, vraća blagoslov i nadu života kroz pojavak djeteta kojega Abraham ima. Kojega izak ima, pa Jakov, pa najmlađi Jakovljev sin Josip, pa dijete koje ima izbaviti Izraelski narod iz 450- godišnjeg ropstva u Egiptu.
Mnogo je onih koji su već od rođena u Božjoj Providnosti imali ulogu očuvanja „vjere“ u objavljenog Boga, koji povjest spasenja vodi do ispunjenja vremena, kada ima roditi „ona koja treba roditi“.
Osobito je čudesno i  radosno rođenje djeteta  Ivana Krstitelja u obitelji starozavjetnog svećenika Zaharije. Rođenje djeteta Marije u obitelji Joakima i Ane.
Rođenje djeteta Isusa u obitelji Marije i Josipa.

• Cijeli je povijesni Advent, Božje vrijeme i vrijeme odabranih Obitelji.
• To vrijeme Djece, kojima Bog od rođenja namjenjuje Božansko ljudsku Objavu.

Za ljudski rod, a osobito za kršćane, radosno je slaviti sjećanje  na te velike Božanske pripreme za rođenje Božjeg Sina, Djeteta Isusa.
Cijelji mjesec prosinac u znaku je DJETETA.
Ali dijete dolazi iz Obitelji.
Povjest ljudskog roda bila bi teška i tamna bez pojavka slavnih Obitelji i slavnog Djeteta.

• Ali, Slavu i blagoslov daje Gospod.
• Daje Providnost Božja.

I zato Gospodine, i ove godine o spomenu slavne obitelji Marije i Josipa mi želimo zahvaliti za rođenje Djeteta koje uokviruje veliko pospremanje ljudskog roda u baštinu svoga Kraljevstva.
Sveti Pavao u poslanici Hebrejima veli: „Žrtve i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio..... Evo dolazim, vršiti Bože, volju tvoju:“ ( 16, 5-10)
A mi danas živući, kliknimo u svom Adventu, kao i Psalmista u svom:
„Gospodine, Bože naš, obnovi nas! Razvedri lice svoje i spasi nas!“ (Ps 80)

• Koje li naše radosti, radosti utemeljene na velikoj božanskoj Radosnoj vijesti.
• Koju li radost ispjeva Majka Isusova, dok je još nosila dijete pod svojim srcem.

Zabilježio je to sv. Luka, evanđelista:

„Veliča duša moja Gospodina
I klikće duh moj 
      u Bogu mome Spasitelju,
Što pogleda na neznatnost službenice svoje:
     odsad će me, evo, 
     svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni, 
     sveto je Ime njegovo.
Od koljena do koljena dobrota je njegova
     nad onima što se njega boje." (Lk 1, 45-50)

Mnoge slavne majke svoj su život i život djeteta, upravile na put Božji.
Čovjek se pita:

• Što li je moja ili tvoja majka očekivala, od mene ili od tebe?
• Što je moja ili tvoja majka molila da od mene ili od tebe, bude?
• Što li sam ja ili ti, u svom životnom došašću očekivao, a što ostvario.
• Što li je Bog od mene ili od tebe, očekivao?
• A što li sam ja ili ti, od toga ostvario?

Što govore oči dok je pogled, „oči u oči“, jer po Isusu dolazi milost i istina (Iv 1,17)
Što kaže taj božanski Učitelj i liječnik moje i tvoje duše, dok  gleda mene ili tebe „oči u oči“.
Jer, Bog želi biti i Božić i Bog. Kao Božić-dijete, bezazlen i dobar, kao Bog pravedan i miroljubiv.
Zapanjujuće je to:
Moje su oči njegove oči, moje bi i misli trebale biti njegove misli, moja bi djela trebala biti njegova djela.
Kad on govori, očekuje da ga čujemo, jer naše su uši njegove uši.
Očekuje da budemo sveti jer on je svet.
Očekuje da budemo miroljubivi, jer on je Mir naš.
Ali u ovome svijetu zna biti i lakrdije, s dosta loše glazbe.
Pitam se što li On tada misli?
 A, „U njemu je sve stvoreno, što god je na nebu i na zemlji, vidljivo i nevidljivo... sve postoji po Njemu i za Njega.“
To su riječi Svetog Pavla u poslanici Kološanima (1,16)
Je su li nam zajednički standardi-norme života.
Ni ja, ni ti, ne možemo mijenjati sliku u retrovizoru. Ali bez retrovizora nije moguće ići naprijed.
Gledamo li samo naprijed, mnogo toga neće nam biti jasno. Ali u retrovizoru gledam se s Gospodom oči u oči . On mi je dao obitelj, brata i sestru. On mi dade mnoga dobra ovoga svijeta. On mi život u krivinama upravi. Na njegovoj sigurnoj prošlosti ja želim graditi i svoju budućnost.
Stoga, Božiću, evo me k tebi „oči u oči“.

                      Župnik