DOBRODOŠLI NA WEB STRANICE ŽUPE LUG-BRANKOVIĆI
VRHBOSANSKA NADBISKUPIJA!

Naslovna Samaritanski dom
Samaritanski dom

Objekt Samaritanskog doma sagrađen je u Godini koju je Crkva posvetila osobama treće životne dobi - 1999.
To je bio dar zahvalnosti ove župne zajednice njenim najstarijim članovima za svu ljubav i žrtvu kojom su darovali i danas darivaju svakog pojedinca i cijelu zajednicu. Iste je godine osnovana i Samaritanska zajednica koja danas broji preko dvjesto članova, od čega je osamdeset starijih osoba  iz Lug – Brankovića, a ostali su iz susjednih župa. Zajednica se okuplja dva puta tjedno na cjelodnevno druženje. Zajednica muškog ogranka koristi na svojim tjednim druženjima  omiljeno igralište za boćanje izgrađeno samo za njihovu rekreaciju. U zimskom periodu koriste Sportsku dvoranu za boćanje s kuglama na vodu. Osobita je radost prvoga utorka i četvrtka kada imaju svoju mjesečnu duhovnu obnovu.   Brigu  i skrb za Dom i Samaritansku zajednicu imaju: Ruža Slišković i Janja Markanović, Anto Bakula i Ivo Jukić.


                                                 VLAK  ŽIVOTA  i  GLAVNI  KOLODVOR

                     Već od devet sati na Desetu godišnjicu Samaritanske zajednice mile naši Stari prema svome Centru na kraću šalicu razgovora. U devet i trideset opet se gibaju na krunicu u crkvu. Mlađi predmole, a Otajstva svijetla iskazuju na dobro izbrazdanim licima tračak radosne nade.

            Većina se ispovijeda... A onda svi gledamo kratki prikaz iz romana „Vlak Života“.
Život je poput putovanja u vlaku. Ljudi ulaze i silaze. Za nekih zaustavljanja znaju se dogoditi ugodna iznenađenja. Čovjek proživljava sretne trenutke, ali ima i nezgoda, nesreća, žalosti. Kad se rodimo i kročimo u vlak, susrećemo se s ljudima za koje mislimo da će nas pratiti tijekom cijeloga našega putovanja. Primjerice, naši roditelji.
Nažalost, istina je posve drugačija. Kad tad oni će sići s vlaka i ostaviti nas bez svoje ljubavi, svoje naklonosti, nježnosti i prijateljstva. Međutim, u vlak će ući druge osobe koje će nam biti veoma važne. To su naša braća i sestre, naši prijatelji te ljudi koje susrećemo i sve ćemo ih zavoljeti.Mnoge osobe koje ulaze gledaju na putovanje kao na kratku šetnju.
Drugi pak na svojoj vožnji kroz život nalaze samo žalost i tugu. Ali ima i onih koji su u vlaku za vožnje uvijek na dohvat ruke te spremno pomažu onima kojima treba pomoć.
 Mnogi nakon svoga silaska s vlaka ostavljaju iza sebe trajnu čežnju. Mnogi nas gurnu u duboku nevolju. Mnogi ulaze i silaze a da ih nismo ni zapazili.Čudi nas što su mnogi putnici koji su nam najdraži negdje u nekom drugom vagonu. Ostavljaju nas same u tome odsječku našega putovanja. Naravno da nas to ne priječi uzeti na sebe tegobe putovanja i samoće, potražiti ih te se pokušati smjestiti u njihov vagon.
Međutim na našu žalost ne možemo sjesti uz njih. Mjesto je pored njih već netko drugi zauzeo. I takav je život. Prepun izazova, snova, maštanja, nadanja, prepun sastanaka i rastanaka, bez ponovnog sastanka. I nikad se ti trenuci neće vratiti.
Pokušajmo sa svima u vlaku biti u miru. Pokušajmo u svakome od njih vidjeti ono najbolje što je u njima. Sjetimo se i toga da na svakome odsječku životnoga kolosijeka netko od suputnika može   „iskliznuti“ te da treba naše razumijevanje i simpatije.
            I mi ćemo može bit „iskliznuti“ s  kolosijeka. I vjerujemo da će se netko naći tko će nas razumjeti.  I najveći je misterij putovanja što ne znamo kad ćemo mi napokon sići s vlaka. Isto tako ne znamo ni kad će naši suputnici sići. Pa ni za one koji sjede tik uz nas.
            Bit ću veoma tužan i žalostan kad budem morao sići zauvijek s vlaka. Vjerujem da će veoma boljeti rastanak s nekim prijateljima koje sam susreo za vrijeme putovanja te koji su mi postali dragi. Veoma će me ražalostiti što ću morati ostaviti svoju djecu same. Međutim gajim nadu da će doći i glavni kolodvor. Tada ću vidjeti kako svi oni pristižu, sa svom prtljagom što je za ulaska u vlak nisu imali. To će me silno obradovati.
            Usrećit će me činjenica i pomisao da sam im pomogao povećati putnu prtljagu te da sam u nju stavio prave sadržaje.
            Trudimo se i nastojimo da imamo sretno putovanje i da se na kraju sva muka stostruko isplatila. Pokušajmo da pri silasku s vlaka ostavimo prazno sjedalo koje budi u ostalim putnicima što nastavljaju putovanje čežnju te lijepa i ugodna sjećanja.
 Svima želim sretno i ugodno putovanje!                                                                                                                                                                                   Župnik   
  


DESET GODINA  SAMARITANSKE  LJUBAVI

            Danas 11. veljače 2009.  je Gospa Lurdska. Naša je Samaritanska zajednica na okupu.
            Ugodna mi je čast pozdraviti Vas, na današnji međunarodni dan bolesnika. Želim nam svima probuditi jači osjećaj skrbi za bolesne, stare i nemoćne kako bi u njima prepoznali Krista koji trpi. Stanje bolesti sa sobom neizbježno donosi trenutke krize i ozbiljno suočavanje s vlastitom situacijom. U takvim životnim prilikama čovjek se osjeća napušten i usamljen i često  pada u krizu.

            Isus Krist je prihvaćao bolesnike i liječio njihove bolesti. Vraćao ih je zdrave u život.

Crkva je prihvatila to Kristovo poslanje i danas na razne načine brine za stare, nemoćne i bolesne. Ona je slijedeći primjer dobrog  Samaritanca, uvijek  pokazivala osobito skrb za bolesne. Djelovanjem pojedinaca i crkvenih ustanova ona i dalje ostaje u blizini bolesnima i umirućima, nastojeći očuvati njihovo dostojanstvo u tim značajnim trenucima njihova života. Slijedeći primjer Isusa Krista, nastavljajući tradiciju, i mi smo kao Župna zajednica željeli olakšati život bolesnima, starim i nemoćnim. Tako smo prije deset godina osnovali Samaritansku udrugu i izgradili Samaritanski dom.

            Gledajući deset godina unatrag sa sigurnošću mogu reći kako smo u tome i uspjeli. Svojim zalaganjem nastojali smo olakšati bremenito vrijeme bolesnima i usamljenim.Vidljivo je to iz sljedećeg:

  • Udarali smo snažne temelje ljubavi, koju smo dužni podariti drugima a osobito usamljenim i bolesnim.

  • Ispraćali  smo i svoje umrle članove iz naše zajednice: Sv.  misom zadušnicom, s buketom cvijeća i svijećom. Na današnji dan gori 120 lučica u njihov spomen.

  • Pružali smo kućne posjete i bolničke posjete...

  • Pružali smo pomoć u lijekovima, pelenama, pomagalima: kao što su kreveti, kolica, štake itd.

  • Nebrojeno puno golih odjenuli i gladnih nahranili.

  • Organizirali smo mnoga hodočašća i najviše  posjetili Gospina svetišta: Olovo, Komušinu, Međugorj, Voćin, Pleternicu, Mariju Bistricu, Trsat, Mariacel...

  • Organizirali smo izlete, odlaske na more itd.

            Ali tu nije kraj, idimo dalje.... ali zajedno!                                                                                                      


            


DAJTE  IM  VI  JESTI

             Bile su to Isusove riječi  okupljenom mnoštvu.

Potaknuti Isusovim riječima sve smo ih pozvali na ručak i zajedničko druženje.

 Velik je Isus u ovoj ideji. I dok sjedimo okupljeni u velikoj dvorani osjećam kako smo u Isusovoj poruci dobili ljubav i primjer kako treba živjeti. Isus je posijao ljubav a sada je žanje...

            Promatram i razmišljam......

kako su neki izgubili mnogo u životu, pa i ono najdraže, svoju djecu. Ali usprkos tom gubitku pokušavaju imati nove dobitke. I slažem se s njima. Uvijek je moguće boriti se za ono što volimo, jer ima mogućnosti za novi početak. Nije važno u kojem su trenutku života umorni, važno je da postoji mogućnost ponovno krenuti.
            A krenuti ponovo znači dati sebi novu šansu, obnoviti nadu u život i ono što je najvažnije vjeru u sebe.
            Gledam ih i razmišljam.... dok veselo zdravice dižu, koliko li su puno u životu plakali, a izgleda da je to samo bilo pročišćenje njihove duše.            Koliko li su puta bili ogorčeni, a to ih je učilo opraštati.
Koliko li su puta bili osamljeni, a možda je to zato što su sami zatvorili vrata. Koliko li su puta djelovali izgubljeno, a bio je to samo početak oporavka.
Kao da im poručujem.... pogledajte sada oko sebe i vidjet ćete puno ljudi, koji čekaju Vaš osmjeh, kako bi vam se mogli približiti. Danas je odličan dan za krenuti s novim početkom u životu. Još puno toga želite postići. Gledajte visoko, snivajte mnogo, želite najbolje u životu i život će vam dati ono što želite.

            Otvorite srce novom životu, novoj ljubavi. Svi smo mi stvoreni da volimo i budemo voljeni.... iznjedrio je to ovaj divan dan, Dan naših Samaritanaca.     

                                                                                                           Župnik




 OSNAŽIMO DUH 

Ovim pozdravnim riječima započelo je  liturgijsko-sakramentalno zborovanje umirovljeničke Samaritanske zajednice.

Slavila se Euharistija u znaku  150-godišnjice ukazanja Lurdske Gospe. Predvoditelj sv. Misnog Slavlja istaknuo je smjernice sv.Oca Pape, čije riječi izviru iz snage sakramenta Euharistije. Budimo borci za vlastiti Duh. Imajmo Božjeg Duha u sebi. Jačajmo Duh. Ispovjedimo se.

Svi prisutni primili su Sakrament bolesničkog okrepljenja.

„ Ovim svetim pomazanjem i svojim preblagim milosrđem, neka te Gospodin od grijeha spasi. Neka providi tvojim životom.“

Bio je to najradosniji trenutak. Vratio se osmjeh na lice. Radost duše, radost je drugima. Sretno su to pokazali u cjelodnevnom druženju za svojim >Samaritanskim> stolom u restoranu Californija.

Djeca u uniformi njihovih baka spretno su zabavljali sve prisutne.


11. veljače 2007.g. –  DAN STARIJIH OSOBA 

 Svjetski dan bolesnika i zdravstvenih radnika obilježava se tradicionalno u župi Lug – Brankovići kao Dan osoba treće životne dobi. Oni, koji tu dob žive, ovaj dan proslavljaju okupljeni u svojoj Župnoj zajednici. Redovito se taj događaj organizira posredstvom Samaritanske udruge koja djeluje u ovoj Župi pod vodstvom gđe Lucije Kajić. Ona skrbi za sve stare i potrebne osobe ove Župe, pa i šire.

 A da je to šire stvarno tako, svjedoče sudionici umirovljenici s čitave regije Žepče.

 Dan je započeo zajedničkom molitvom Krunice. Krunicu su predmolili  župljani različite dobi i uzrasta simbolizirajući solidarnost svih generacija i staleža. Svetu misu u 11 sati je predvodio vlč. Marijan Kopić, umirovljeni svećenik. Poslije Svete mise upriličen je zajednički ručak i druženje u prelijepom svadbenom restoranu Californija. Koje li simbolike.   

 Osobito je puno radosti donijelo sudjelovanje gradonačelnika Žepča – gospodina Mate Zovka. U pratnji supruge Lucije i općinskih službenika, Gradonačelnik je sudjelovao na Svetoj misi, zajedničkom ručku  i  popodnevnom druženju. Fešta je financijski podržana i od gosp. Gradonačelnika. Hvala Gradonačelniku!

Zajedničkom ručku i popodnevnom druženju sudjelovalo je stotinjak umirovljenika.

 Za zajedničkim stolom u  uvodnom pozdravnom govoru, župnik Matija potiče radost ovakvog druženja podržavajući sve aktivnosti Samaritanske zajednice, ukazujući na program života i rada Zajednice za prvih šest mjeseci. Sve Umirovljenike radosno je pozdravio gradonačelnik gosp. Mato Zovko. Iako je homilija pod sv.Misom ukazala na pravi smisao KRIŽA, vlč. Marijan još jednom tu temu dotiče u radosnijem tonu svim umirovljenicima kao znak radosti. Na govore sudionika umirovljenici odgovaraju svojim pjesmama. Ori se pjesma! Gradonačelnik dobacuje ! Gledaj, kao da im je trideset godina. Nije se zaboravilo i na kolo, u koje se većina uhvati, a njega je zakitio svojim igranjem i sam Gradonačelnik. Radost i ponos ponio je mlade noge sedamdesetogodišnjaka.

            Sve je u lijepom zanosu. Puno radosti, razgovora, pjesme, igre i veselih očiju. Dogovara se sljedeći sastanak. Vidjeti stare ljude vesele i razigrane, lijek je mlađima za dušu i oči. Bog Vas poživio…..

  •  

 

Copyright © 2009 Župa Lug - Brankovici. Sva prava pridržana.

PC Projekt
?>