U nedjelju 4. kolovoza 2013. održane su Svete Mise zahvale Bogu za dvadesetpetogodišnji zajednički rad župnika Matije Šimića i župljana župe Lug-Brankovići. U svečanom liturgijskom ozračju odaslane su poruke Župnika u prigodnoj propovijedi "BUDIMO ONI KOJI ISČEKUJU, A NE ONI KOJI OČEKUJU". Na kraju Svetog Misnog slavlja u 11:00 sati Župnik je istaknuo riječi zahvale svim darovateljima koji su podupirali izgradnju Pastoralnog centra koji je niknuo na diku i ponos Hrvatskom narodu ovoga kraja. 
Zaprimiviši prigodne darove, a osobito dar poklonjenog Auta čije je ključeve predao Marko Filipović, župnik je istaknuo snagu zajedništva ove Župne zajednice, uz želju da ta snaga koja je prožimala prošlost, prožme i budućnost. Upućena je poruka: dajemo Vam auto da možete ponovo k nama doći. Nakon Svetog Misnog slavlja radost zahvale i pozdrava nastavljena je na Trgu Sv. Ive.
 

Prigodni govor vijećnika Perice Jukića donosimo u cijelosti. 
Govor gosp.Perice Jukić, 4.kolovoza 2013. na Svetoj Misi zahvale i oproštaja.

Duh Sveti vodi Crkvu,
-Krist je glava Crkve,
-Crkva je zemaljski organizirana tako da biskupijama upravljaju biskupi, a župama župnici -Vjerni puk čini živu Crkvu.
-Iznad svega je Ljubav. Ljubav Božja. Kristov nauk se ostvaruje kroz Njegovu zapovijed ljubavi: „ljubite jedni druge kao što sam Ja ljubio Vas!“
Pisali smo našemu Biskupu, kardinalu Vinku u vezi premještaja župnika Matije. Iskazivali smo naše emocije i unutarnje neslaganje. Tražili smo od njega neka nam odobri s' našim župnikom Matijom zaokružiti pastoralni centar. Naše neslaganje i emocionalna pobuna nije bio poziv na nered, nego li izrastanje u Kristovoj zapovjedi. To je izraz našeg župnog jedinstva i ljubavi jednih za drugog. U svemu je jedan od nas i župnik Matija. Jedan od nas, a istodobno u svakom trenutku Kristov svećenik- glava ove župne zajednice. Naše emocije pokazuju kako nismo mjed što ječi niti cimbal što zveči.
Nama je držati se reda, Božanskog poretka i sklada. Makar se osjećajima i ne slagali sa premještajem, držati nam se Biskupovih odluka. Svima nam na znanje stavljam poruku uzoritog Biskupa, kardinala Vinka Puljića:

Zavjetni dan Gospi 8. kolovoza 2013. – Adoracja

U mjesecu Augustu (uzvišeni mjesec) slavimo nebeski rođendan Blažene Djevice Marije.
Nije samo njezin zemaljski svršetak života osjenjen Božjom tajnom, nego je i njezin početak zemaljskog života osjenjen silom Duha Svetoga.
Svesilni joj učini velike stvari.

• Pravi njezin početak života seže od onoga trenutka kada je čovjek ušao u grešno stanaje oholosti i sebičnosti.
• Posljedice su za čovjeka bile velike i teške. U znoju lica svoga mora raditi, živjeti, ali i umrijeti u svojim grijesima. Nebo je bilo ztvoreno.

Ovdje se krije odgovor zašto nekad i zašto danas, prilazimo Kristu i Blaženoj Djevici Mariji.
Braćo i sestre,
čitajući Sv. Pismo – Riječ Božju pitamo se: O kome više govori Sv. Pismo, o Bogu ili o čovjeku?
Moramo ustvrditi:

• Glavni sadržaj Svetoga Pisma je čovjek.
• Ali središte Svetoga Pisma je Marija i Isus.

Njihova je misija spasiti čovjeka. Otvoriti nebo.
A tada se otvara put od grešnika do baštinika. I to čini Ona koja je ostala prijatelj Boga i Ljudi.

• Ona koja je ostala oko slijepcu.
• Ona koja je ostala noga bogalju.
• Ona koja je ostala naša Majka.
• Ona koja je ostala naša suotkupiteljica.
• Ona koja je ostala naša luka spasa.

S njezinim rođenjem otvara se prva stranica Novoga Zavjeta.
Počela je s Bogom i završila je s Bogom.
 

Osamnaesta nedjelja kroz godinu 2013 –c

Knjiga Propovjednikova iz Staroga Saveza počinje ovako: „Ispraznost nad ispraznošću - veli Propovjednik - ispraznost  nad ispraznošću, sve je ispraznost. Jer čovjek se trudi mudro i znalački i uspješno, pa sve svoje mora ostaviti čovjeku koji se oko toga nije trudio. I to je ispraznost i velika nevolja. Jer što ima čovjek od sve brige srca svoga i truda kojim se trudio pod suncem? Jer svi su dani njegovi muka i poslovi njegovi jad; čak mu ni noću ne miruje srce. I to je ispraznost.“ (Prop 1)
Braćo i sestre,
Propovjednik Staroga Saveza u svojoj knjizi obrađuje neke teme koje se životno dotiču čovjekove svakidašnjice.

• Gledamo li na život samo sa zemaljskih vidika, kaže Propovjednik, zaista je sve što čovjek čini i radi „ispraznost“.
• Propovjednik želi potaknuti naše razmišljanje i s onu stranu zemljskog života, kako bi dao cjelovitu istinu o životu.

Upravo o tome govori i Sveti Pavao u Poslanici Kološanima i Isus Krist u današnjem Evanđelju po Luki.
Posvuda se isprepliće „ljudska stvarnost“ i „Božja stvarnost“.
Shvatimo li život kao kratki bljesak svjetla, brzo će nam pasti mrak na oči.

• Čovjekov pogled ne smije biti uprt samo u zemlju, i ne smije se zaustavljati samo na tamnoj strani života.
• Bog mora biti snaga ljudskom životu i to je besplatan dar za dug i sretan život. To je nada zdravoga duha, koji se rađa iz duha ljubavi, iz snage Duha Svetoga.

Čovjek je pozvan da svoj život kao i Krist daruje drugima i to je najveća umjetnost življenja.
Poruka je Propovjednika svakom propovjedniku:

Sedamaesta nedjelja kroz godinu 2013-c

• On za njih moli.
• Ali nažalost, molitva bi bila uslišana da je tamo bio barem jedan pravednik.

Ovdje se isčitavaju dvije poruke:

• Abraham je čovjek uporne molitve.
• I teška sudbina koja pogađa grešnike. Gradovi Sodoma i Gomora bivaju spaljeni.

U svom odnosu prema Bogu, Abraham je jedinstven, gotovo nezamjenjiv. U vijeke vjekova neće biti čovjeka takve vjere i molitve.
I dok Abraham kleči,

• on gleda stvarnosti u oči,
• gleda stvarnost svoga srca koje može moliti,
• on gleda i stvarnost naroda svoga kraja.

Otkriva njihovu podvojenost.
Grijehom su se odvojili od zajednice, grijehom su se odvojili od Boga i izdali Savez s Bogom. Oni su promašili svoj cilj i svoje čovještvo.
Grijeh je uzeo silnoga maha.
Bog pomaže i Abrahamu i detaljno razotkriva njihovu krivnju i grijeh.
Zahvaljući ovako detaljnom razgovoru, ljudski rod može stjecati bogato iskustvo.
U drugom čitanju koje  slušamo na današnju nedjelju, Sveti Pavao pomaže svojoj zajednici Kološanima otkriti:

• da je Krist istinski pravednik.
• On je kao posrednik između Boga i ljudi, poput nakane Abrahama, na sebe je uzeo grijeh ljudi.
• I sada ono najvažnije: Pavao podjeća što smo postali zahvaljući Kristu.

Evo toga teksta:
„Milostivo nam je oprostio sve prijestupe.... i pribio ih na križ.“ (Kol 2)
A mi smo s grijehom bili mrtvi a sada uskrsli od mrtvih.
Krist je u ljudski rod unio veliku viziju Mira i Milosrđa.
Podario nam je Duha posinstva u kojem kličemo: „Aba! Oče!
Ovdje je govor o neophodnoj harmoniji svega stvorenoga.

• To su vizije koje hrane našu dušu i naše srce.
• To su vizije koje ohrabruju čovjeka i daju mu pouzdanje njegovom životnom putu.

Bez tih vizija, presušio bi izvor naših najdubljih pregnuća kojima svladavamo sve teškoće i boli, i čine život da nije isprazan, destruktivan i dosadan.