Duhovna obnova za umirovljenike u listopadu 2010.

Vratite se sebi samima, promatrajte sami sebe.
 Samoopažanje je nešto veličanstveno i nesvakidašnje.
Na to se nećete morati dugo vremena primoravati.
Postajete sebe svjesni i doživljavate stvari koje se neće moći opisati.

To se zove sreća.

Evo jedne zgode o jednom učeniku i učitelju.
Pita učenik učitelja.“Možete li mi reći jednu životnu mudrost, da je se sjećam cijeli život.“
Učitelj uzme ceduljicu i napiše „Svjesnost“.
Kad je učenik to vidio, rekao je:“To je premalo. Možeš li mi kazati nešto više od toga?“
Učitelj uze ceduljicu i napiše s druge strane: „Svjesnost, svjesnost, svjesnost.“
Učenik mu odvrati: „Što bi to trebalo značiti?“
Učitelj uzme ceduljicu po treći put i napiše na nju:“Svjesnost, svjesnost, svjesnost, svjesnost znači – svjesnost. A to nije ništa drugo nego samopouzdanje.“

Evo još jednoga primjera.

Neki je trgovac htio saznati od učitelja, u čemu se sastoji tajna uspješnog života.
I učitelj mu reče: „Učini svakog dana barem jednog čovjeka sretnim.“
Kasnije doda tome sljedeću misao: „Pa makar taj čovjek bio ti sam.“
Nakon nekog izvjesnog vremena tu je misao ispravio: „Pogotovo ako si taj čovjek ti sam.“

• Čovjek može biti najveći prijatelj sebi, ali može biti i najveći neprijatelj sebi.
• Mnoštvo je područja svakodnevno gdje uskraćujemo sebi život.

Na nekoga si se naljutio, on ti uzvratio ružne riječi. Ti si ostao ojađen i bijesan.
Pun stresa i depresije. Uskratio si sebi lijep život.
Tako svakodnevno dajemo sebi priliku da se pogrbimo.

• Sami se pogrbili jer nismo htjeli biti drugačiji, a time i sretniji.
• Nismo sebe htjeli obradovati dobrotom i srećom, nego mržnjom i nesrećom.

Znate što nas čini nesretnima, neprihvaćenima, pogrbljenima u sebi – grijeh krivnje.

To nas odvaja od ljudi i Boga.

Ali još veća nesreća, to nas odvaja od nas samih, gubi se dodir sa vlastitom osobnošću.
Grijeh je, biblijski gledano, promašaj u sebi.
Čovjek promašuje svoj cilj, promašuje svoje čovještvo.
On postaje nesposoban za ljubav, zbog svoje unutarnje podvojenosti i uskrate života.
Svi mi imamo poteškoća i problema u komunikaciji prema drugima i prema sebi.
To je sastavni dio našega života.
Međutim, čovjek ne smije sam sebe slomiti, a upravo se to događa u posljednje vrijeme.
Ne želimo sebe usrećiti, ne želimo jedni druge usrećiti, ne želimo niti sebe niti druge rasteretiti.
Ne želimo jedni druge prihvatiti onakvim kakvi jesu i opraštati.
Nisam siguran da znamo pravilno živjeti. Krajnje je vrijeme učiti se lijepo i sretno živjeti.

U Bibliji krasno stoji poruka „novog srca i novih očiju“

Prilika je danas na ovoj duhovnoj obnovi usrećiti sebe novim srce i novim očima.

• Idemo sada probati učiti se diviti bogatstvu prirode.
• Tu je puno lijepih stvari.

Pogledajte „brezu“, drvo „breza“- svaki je njezin list drugačiji. Svaka mjera je za sebe, nema zadanih mjera.
Pogledajte voćnjak.
Jabuka i kruška jedna pokraj drugog. Isto tlo, ista hrana, ista svjetlost Sunca. Stablo jabuke rađa jabukama, stablo kruške kruškama. Ništa ima nije zajedničko.
Fantastično. Krasno se dopunjaju.
A što je s nama ljudima? Sa svih strana ograde. Ograde svake vrste.
Obraduj sebe blizinom drugog i drugačijeg. Obraduj svaki dan.
Nemoj uskraćivati sebi lijep život. Usreći sebe svaki dan.
Obraduj sebe i ovom Svetom Misom, i ovom  duhovnom obnovom.

                                                           Župnik