OSLOBODI NAS GOSPODINE!

Duhovna obnova i Adoracija  za Župnu zajednicu  8.svibnja 2012. u 8:30.

Ovih proljetnih dana u većini naših župa slavimo Pučku Svetu Misu u kapelicama koje su: ili u Groblju ili negdje u sredini nekog sela.
Ali prije Svete Mise svećenik s narodom ophodi u procesiji na sve četiri strane svijeta zazivajući Božji blagoslov i pomoć Svih Svetaca, a osobito Blažene Djevice Marije.
Jedan od četiri zaziva najviše mi se svidio, a  glasi:
Po znamenju Svetoga Križa od neprijatelja naših,
a narod odgovori: Oslobodi nas Gospodine!
Da bih pravilno razumjeli ovaj zaziv, moramo ga raslojiti na tri dijela:
Znamenje Svetoga Križa –  nameće bolje razumijevanje značenje Križa?
Neprijatelji naši – tko su i odakle dolaze?
Oslobodi nas Gospodine – od čega i od koga?
Znamelje Svetoga Križa u našoj kršćanskoj vjeri  govori  o vječnoj Božjoj odluci, neprestanog izlijevanja  sakramenta božanskog milosrđa. 

• U Križu je Bog dovršio sakrament ljubavi  kojom Krist ljubi Crkvu.
• Raspeti Krist svojom krvlju uklanja svaku podijeljenost različitih naroda i učinio jedan Božji narod.

Dok zazivamo znamenje Svetoga Križa mi se sjećamo da smo i sami postali učinici Kristovi nakon znamenja na krštenju i ostalih sakramenata Inicijacije.
Križ ne samo da je  postao sakrament spasenja, nego je postao izvorom sviju blagoslova i milosti koje su čovjeku potrebne. 
I dok podižemo znamenje križa kao znak svoje vjere, mi molimo Gospodina da dobrostivo bude uz nas onako kako je bio uz one koji su stajali pod križem, dok je on na križu visio.
Upravo je tada rekao svojoj Majci: „Ženo! Evo ti sina!“ a zatim učeniku: „Evo ti majke!“
Prekrasna milost i blagoslov zadesiše one ispod Kristova Križa.
Isus pretvara suze i žalost u radost kod onih koji se nalaze u okrilju sakramenta ljubavi i predanja.
U drugom dijelu zaziva govori se o našim neprijateljima.
  

Peta vazmena nedjelja 2012 – b

Prošle nedjelje, Isus nam se predstavio kao Dobri Pastir.
Bila je  jedna od najstarijih  i najdraži slika o Isusu u prvim kršćanskim vremenima.
Danas na petu uskrsnu nedjelju slušamo Isusa koji kaže:
„Ja sam istinski trs, a Otac moj vinogradar... Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, a vi loze...“  (Iv 15, 1- 5)

• Isus krasno dopunjava sliku o sebi i onima koji ostaju uz Isusa.
• Trs i loza moraju biti jedno.
• Glava i udovi moraju biti jedno.

Sjetimo se  slike iz Poslanice Efežanima (5,31-32): „Dvoje njih bit će jedno tijelo. Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu.“
A sam Isus u Evanđelju kaže.“Tako više nisu dvoje, nego  jedno tijelo“ (Mt 19,6)
I zaista je tako: postoje dvije različite osobe, a ipak one „u ženidbenom zagrljaju“ čine samo jednu.

• Nadalje, u Ivanovom Evanđelju (15,8) postavljen je jasan preduvjet, ako se želi donijeti „mnogo roda“ ili biti „dobar Isusov učenik“,
• tada se mora znati da je Krist „Glava Crkve“ (Kol 1,18) i da samo onaj tko ostaje u njemu donosi mnogo roda.

On nas sjedinjuje kao trpeći i proslavljeni Krist.
Mi po krštenju uzimamo udjela u Kristovom tijelu.
Tako tijelo Kristovo ima mnogo udova, ali jedan je Duh u tijelu.
On stalno potiče na ljubav, jer ako jedan ud ili član trpi, trpe svi ostali udovi.
Ako je jedan ud počašćen, s njime se raduju svi ostali udovi.

• Krist i Crkva su čitav Krist.
• Crkva je s Kristom jedno. Bog boravi u nama, a mi u njemu.

To je život u Kristu.
Taj život je počeo s krštenjem. Sok Kristova života iz trsa stalo hrani mladice loze.
Veoma je važno ostati povezan s Trsom.

Poruka pape Benedikta XVI. za 49. Svjetski dan molitve za zvanja "Zvanja su dar Božje ljubavi"

Draga braćo i sestre,
               Svjetski dan molitve za zvanja, koji će se slaviti 29. travnja 2012., na Četvrtu uskrsnu nedjelju, poziva nas razmišljati o temi: Zvanja su dar Božje ljubavi. Izvor svakog savršenog dara je Bog ljubavi – Deus caritas est: »tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu« (1 Iv 4, 16). Sveto pismo opisuje povijest te praiskonske povezanosti Boga i čovjeka, koja prethodi samom stvaranju. Sveti Pavao, kada piše kršćanima iz grada Efeza, uzdiže himan zahvaljivanja i hvale Ocu, koji neizmjernom dobrohotnošću, kroz stoljećâ ostvaruje svoj sveopći naum spasenja, koji je naum ljubavi. U Sinu Isusu – kaže Pavao – on »nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim« (Ef 1, 4). Bog nas je ljubio i »prije« nego smo nastali! Nošen isključivo svojom bezuvjetnom ljubavlju, on nas je »načinio ni od čega« (usp. 2 Mak 7, 28) da nas privede punini zajedništva sa sobom.
              Obuzet silnim divljenjem pred djelom Božje providnosti, psalmist kliče: »Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti - pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš?« (Ps 8, 4-5). Duboka istina o našem životu je, dakle, sadržana u ovom iznenađujućem otajstvu: svako stvorenje, a na poseban način svaka osoba, je plod jedne Božje misli i jednog čina Božje ljubavi, beskrajne, vjerne i vječne ljubavi (usp. Jr 31, 3). Otkriće te stvarnosti ono je što uistinu stubokom mijenja naš život.
             U jednom čuvenom tekstu iz Ispovijesti, sveti Augustin izražava velikom snagom svoje otkriće Boga kao najviše ljepote i najviše ljubavi, Boga koji mu je uvijek bio blizu, ali kojem je konačno otvorio svoj um i srce da ih on preobrazi: »Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio! A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ondje sam te tražio nasrćući na ta lijepa bića koja si stvorio, ja rugoba. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Mene su daleko od tebe držale one stvari koje ne bi postojale kad ne bi bile u tebi. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću, zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću, prosuo si miomiris, a ja sam ga upio pa uzdišem za tobom, okusio sam pa gladujem i žeđam, dotakao si me, i ja gorim za mirom tvojim« (Knjiga deseta, Glava 27, 38). Tim slikama svetac ih Hipona pokušava opisati neizrecivo otajstvo susreta s Bogom, s njegovom ljubavlju koja preobražava čitav život.
            

DOČEK BISKUPA NA TRGU SVETOG IVANA KRSTITELJA

Pozdrav biskupu dr. PERI SUDARU u ime 88 krizmanika uputile Klara Lovrić i Martina Rajković. 

Preuzvišeni Oče Biskupe!
Radosna srca pozdravljam Vas u ime 88 krizmanika župe Lug-Brankovići koji stoje ovdje pred Vama i mole da ih blagoslovite i opečatite Duhom Svetim.
Pozdravljam Vas i u ime cijele župne zajednice svetog Ivana Krstitelja Lug-Brankovići koja nas je odgajala, pratila, i s kojom smo se pripravljali za sakramente kršćanske inicijacije. Kako ćemo u sakramentu potvrde biti pomazani Duhom Svetim, tako smo htjeli da i priprava za ovaj divni sakrament bude vođena Duhom Svetim.
U toj smo snazi priprave prolazili pune tri godine kroz svoj župski vjeronauk. Srcu su nam prirasle i pučke pobožnosti kao što su: Križni put, svete mise Zornice, svibanjske i listopadske pobožnosti. Hodočastili smo i Gospi Kondžilskoj gdje smo željeli zajedništvom dati podršku i ohrabriti sve mlade da žive snagom Duha Svetoga.

Danas s Vama želimo moliti za darove Duha Svetoga koji su nam potrebni da istrajemo u postojanosti ljubavi, radosti, mira, strpljivosti, velikodušnosti, uslužnosti, dobroti, vjernosti, blagosti i uzdržljivosti. Plodovi Duha Svetoga neka se izliju nad nama i neka nas prate na našem životnom putu odrastanja.  

Zdrava uzdržljivost nas vodi u slobodu duha i oslobađa od robovanja. U slobodi duha, molimo Vas da nam udijelite pečat Duha Svetoga i uvedete nas u puno zajedništvo Crkve. Neka nas Duh Sveti uvede u novi zanos vjere i služenja zajednici, kao onda kad su učenici Kristovi doživjeli snagu Duha kad se protreslo mjesto na kojem su bili (Dj 4, 31). Za taj dar molite s nama, a isti Duh neka i Vas prati u snazi duha i tjelesnom zdravlju.

Živjeli i dobro na došli!