Božić 2012.

Dragi vjernici: Čestit Vam Božić i Sveto Isusovo porođenje!
„Danas nam se rodio Spasitelj – Krist Gospodin!“

 „Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!
      Pjevaj Gospodinu sva zemljo!
Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo,
      kazujte poganima njegovu slavu,
      svim narodima čudesa njegova.
Raduj se nebo, i kliči zemljo!“ (Ps 96)

Divno je  veličanstveno znati kako je to Bog izveo.
Divno je znati i vjerovati onima koji su Bogu vjerovali.

• Mnoge slavne Obitelji i slavna njihova Djeca, već od rođenja u Providnosti Božjoj, javljaju Radosnu vijest.
• Bilo je i onih koji su bježali od Boga, ali Bog ih je uvijek sustizao.

I konačno Radosnu vijest, javljaju Anđeli pjesmom: „Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima dobre volje.“ (Lk 2)

• I Bog i čovjek su uspjeli.
• Uspjeli su održati Savez.
• Uspjeli su ostati u ljubavi.

Kad se navršiše vremena da rodi ona koja ima roditi, u slavnoj Obitelji Marije i Josipa rodi se Dijete - Isus, Sin Božji, Spasitelj svijeta.
A život Isusov, bit će poseban život, život koji će neprestano tražiti svakoga od nas.
Strašno je pitanje postavljeno pred čovjeka: a gdje bi čovjek bio da ga Isus ne traži, da ga Bog ne traži.
Strašno bi to bilo kada Otac u obitelji ne bi tražio svoga sina, svoje dijete.
Strašno je to i pomisliti.
Život bez Boga, bez Božjeg zakona, bez Božje ljubavi, milosrđa i praštanja, bez Kristova Križa i uskrsnuća, bez nade u vječni život.
Bio bi to opasno strašan život, da strašnije ne može biti.
Strašan je život kada čovjek u životu ne zna tko mu je otac, tko majka, tko brat, tko sestra.

• Zato je Obitelj za čovjeka blagoslov svih blagoslova.
• Radost svih radosti.
• Ljubav vrh svih ljubavi.

Čovjeku je zima bez ljubavi Božje i ljubavi bližnjega. Čovjeku je zima u glavi bez Božje objave, bez temeljnih istina objavljenih po Kristu.
Po Kristu smo upoznali otajsvo svjetla, ali i razarajuću snagu tame.
Radosna vijest poručuje, da je za sve koji vjeruju u Isusa Krista i smrt pobijeđena.
Šta mislite, kad bi u dnevnom tisku osvanula vijest: Smrt je pobijeđena!
Malo bi tko u tu vijest povjerovao.
A Sveti Pavao kaže: „Kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost, i ovo se mrtno obuče u besmrtnost, onda će se ispuniti riječ što je napisana 'Pobjeda proguta smrt' ( 1 Kor 15,54)
To je ta radosna vijest.

Četvrta nedjelja došašća 2012- c

U četvrtoj nedjelji Došašća prorok Mihej poručuje: Iscurilo je vrijeme čekanja, stiže vrijeme u kojem treba roditi, ona koja ima roditi, jer ovako govori Gospodin:
„I ti Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom: njegov je iskon od davnina, od dana vječnih.“ (Mih 5,1)
Još u praskozorje ljudskog roda, Objava odašilja nadu koja dolazi s djetetom muškićem koji ima doći kao sin nove Eve.
A onda, u povijesti Izabranog naroda, Bog, vraća blagoslov i nadu života kroz pojavak djeteta kojega Abraham ima. Kojega izak ima, pa Jakov, pa najmlađi Jakovljev sin Josip, pa dijete koje ima izbaviti Izraelski narod iz 450- godišnjeg ropstva u Egiptu.
Mnogo je onih koji su već od rođena u Božjoj Providnosti imali ulogu očuvanja „vjere“ u objavljenog Boga, koji povjest spasenja vodi do ispunjenja vremena, kada ima roditi „ona koja treba roditi“.
Osobito je čudesno i  radosno rođenje djeteta  Ivana Krstitelja u obitelji starozavjetnog svećenika Zaharije. Rođenje djeteta Marije u obitelji Joakima i Ane.
Rođenje djeteta Isusa u obitelji Marije i Josipa.

• Cijeli je povijesni Advent, Božje vrijeme i vrijeme odabranih Obitelji.
• To vrijeme Djece, kojima Bog od rođenja namjenjuje Božansko ljudsku Objavu.

Za ljudski rod, a osobito za kršćane, radosno je slaviti sjećanje  na te velike Božanske pripreme za rođenje Božjeg Sina, Djeteta Isusa.
Cijelji mjesec prosinac u znaku je DJETETA.
Ali dijete dolazi iz Obitelji.
Povjest ljudskog roda bila bi teška i tamna bez pojavka slavnih Obitelji i slavnog Djeteta.

• Ali, Slavu i blagoslov daje Gospod.
• Daje Providnost Božja.

I zato Gospodine, i ove godine o spomenu slavne obitelji Marije i Josipa mi želimo zahvaliti za rođenje Djeteta koje uokviruje veliko pospremanje ljudskog roda u baštinu svoga Kraljevstva.
Sveti Pavao u poslanici Hebrejima veli: „Žrtve i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio..... Evo dolazim, vršiti Bože, volju tvoju:“ ( 16, 5-10)
A mi danas živući, kliknimo u svom Adventu, kao i Psalmista u svom:
„Gospodine, Bože naš, obnovi nas! Razvedri lice svoje i spasi nas!“ (Ps 80)

• Koje li naše radosti, radosti utemeljene na velikoj božanskoj Radosnoj vijesti.
• Koju li radost ispjeva Majka Isusova, dok je još nosila dijete pod svojim srcem.

Zabilježio je to sv. Luka, evanđelista:

Poruka predsjednika Caritasa BKBiH za Nedjelju Caritasa – 2012
„Gledajte: čovjek se opravdava djelima, a ne samom vjerom.
Jer, kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva“
(Jak 2,24.26).

Draga braćo svećenici, dragi Kristovi vjernici,
„Godina vjere“ u kojoj se – kao članovi Katoličke Crkve nalazimo, poziva svakog od nas da ne samo obnovimo i produbimo svoje znanje o glavnim istinama naše vjere, nego da sebi posvijestimo veliku i prevažnu istinu, koju nam je navijestio sam Isus Krist, a onda i njegovi apostoli. Ta istina u najkraćem obliku glasi: „Vjera bez djela je mrtva“, kao što je to naglasio i apostol Jakov u svojoj poslanici (usp. 2,17.26.), a što smo uzeli kao moto ovogodišnje poruke i razmišljanja na „Nedjelju Caritasa“.

„Nedjelja Caritasa“,  koju obilježavamo, svake godine na 3. nedjelju Došašća jedna je od prikladnih prigoda da ispitamo i svoje znanje o nužnosti djelotvorne vjere i da sebe upitamo: je li moja osobna vjera doista djelotvorna.

U našoj zajedničkoj poslanici na početku „Godine vjere“ mi smo biskupi uzeli sebi za zadaću da ćemo tijekom ove godine zajedno sa svima vama, članovima naših nad/biskupijskih zajednica, posvješćivati i službeni nauk naše Crkve, koji se nalazi u Katekizmu Katoličke Crkve.

Kad Katekizam govori o čovjeku pojedincu i i ljudskom društvu, on naglašava da svaki „čovjek – uz osobni poziv na blaženstvo, kao bitnu sastavnicu svoje naravi i svoga poziva, ima i društvenu dimenziju. Svi su ljudi pozvani k istoj svrsi, samome Bogu. Ljubav prema bližnjemu neodjeljiva je od ljubavi prema Bogu“ (KKC, 401). Govoreći o nužnosti ljudske solidarnosti, Katekizam ističe najprije da solidarnost „izvire iz ljudskog i kršćanskog bratstva“. Onda tumači da se ona „izražava ponajprije u pravednoj razdiobi dobara, u pravičnoj plaći za rad i u zalaganju za pravedniji društveni poredak. Krjepost solidarnosti ostvaruje i uzajamnost duhovnih dobara vjere, koja su još važnija od onih materijalnih“ (KKC, 414).

Druga nedjelja došašća 2012. - c

„Skini, Jeruzaleme, haljinu tugovanja i nesreće, odjeni se zauvijek ljepotom slave Božje, ogrni se plaštem Božje pravednosti, stavi na glavu vijenac slave Vječnoga jer Bog će pokazati sjaj tvoj svemu pod nebom i zasvagda ti dati ime: 'Mir pravednosti' i 'Slava bogoljubnosti'.... Ustani, stani na visoko... djeca se tvoja sabiru...“ (Bar 5,1-6)
Složit ćete se sa mnom, da sve veličanstvene objave dolaze iz Božjeg  svijeta. A manje veličanstvene objave iz ovoga pojavnoga svijeta.

• Čovjekovo oko registrira trodimenzijalni pojavni svijet.
• Registrira njegovu, šririnu, visinu i dužinu.

Ali, postoji i četvrta dimenzija, to je Božja dimenzija.
Dio te Božje dimenzije posjeduje i čovjek. To su vrijednosti njegova Duha. To su plodovi Duha.
Ako ovo razumijemo, onda možemo razumjeti, što to znači kad Bog poziva svoj Narod da se „odjene zauvijek ljepotom slave Božje, ogrni se plaštem Božje pravednosti, stavi na glavu vijenac slave Vječnoga jer Bog će pokazati sjaj tvoj svemu pod nebom ...“
Bog nudi četvrtu dimenziju.

• On u toj dimenziji uz mene i tebe postoji, a ja ne mogu probiti zid četvrte dimenzije bez Njega.
• Kad god je na djelu Providnost uvijek su velika djela tu. Kad upravi noge moje na put mira, na put ljubavi i pravde, ja vidim veličanstvena djela Božja. Ja prodirem u Božju dimenziju.

Treba napustiti shvaćanje života samo kao trodimenzijalno. Nije stvoreni svijet samo gore i dolje, lijevo i desno.
Kroz Isusov život čovjek otkriva kakva veličanstvena snaga vlada u Božoj dimenziji. 
Bog nas sve voli. Svi smo mi njegova stvorena Jezgra iz koje proizlaze i manje veličanstvena djela.
Javljaju se ljudi koji odašilju nešto manje veličanstvenu objavu. Jedan od takvih je preteča Kristov, Ivan Krstitelj, koji kaže: „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što god je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako tijelo vidjet će spasenje Božje.“ (Lk 3, 5-6)
I kad je došao Isus, čuju se izvještaji:
 „K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše“ . „A onima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja“.
Bog dakle čovjeka polako uvlači u svoju božansku dimenziju.
Strašna je to energija Ljubavi.

• Tko „poravna staze vidjet će spasenje Božje“.
• Tko ga primi, „prima vlast da postane dijete Božje“.

Kako se neprestano izmjenjuje veličanstvena i manje veličanstvena objava.
Bog dopušta da čovjek po Isusu Kristu ulazi u četvrtu dimenziju koja je Božja.
I tu doživljava strahovitu energiju Ljubavi.
Čovjeku je dopušteno ući u i svijet materije, u kojoj neprestano postoji snaga Jedinstva.