DOBRA VIJEST - ŽIVOT JE DAR ZA DRUGE! |
Trideset treća nedjelja kroz godinu 2012. – b
Prorok Danijel javlja: „Bit će vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena... Tvoj će se narod spasiti...“ (Dn 12 1-3) Dobra je vijest: Bog će uskrsnuti svoje u posljednji dan i dati im vječni život u preobraženom svijetu.
- Ovo je Apokalipsa ili otkrivenje jedne radosne vijesti o uskrsnuću i vječnome životu.
- Ovo je sveopća božanska Apokalipsa, ali postoje i one ljudske osobne ili nacionalne Apokalipse.
Jednu od takvih navješćuje i prorok Danijel. Jednu od takvih Apokaliptičnih dobrih vijesti na nacionalnoj razini doživi i hrvatski narod, prolazeći kroz pravedni sud, svečano ulazi u svoju slobodu. DOBRA VIJEST. Koliko je apokaliptični vijesti u Providnosti Božjoj bilo u prošlosti od Abrahama, Mojsija, Danijela, Isusa Krista, Ivana koji vidi novo „nebo i novu zemlju“ pa sve do današnjih dana. Uvjeren sam, nikada neće prestati snaga molitve izrečene u Pslalmu 16. „Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem. Gospodin mi je baština i čaša: Ti u ruci držiš moju sudbinu.“
- U životu jednog čovjeka, kao i u životu jednog naroda, postoje razdoblja u kojima je prevladavo očaj.
- Ponekad život izgleda kao krhotina, slomljen, kada je gubio tlo pod nogama, kada se osjećala ispraznost i napuštenost, bol i žalost.
- Sve su to apokaliptične vijesti koje ulijevaju bespomoćnost i nepovjerenje.
Bog osvješćuje čovjeka da u kaosu i neredu postoji prijelaz u stanje reda, u stanje drugoga. Čovjek je pozvan s Gospodinom doživjeti novo rađanje, pozvan je otkriti novi svijet, a napustiti stari. Uvijek postoji u divljini kaosa kroz koji čovjek često prolazi, ađeo spasa.
- To je Providnost Božja.
- To je apokaliptična preobrazba, baš kao što začahurena gusjenica mora proći preobrazbu u divnog leptira, umivenog prekrasnim bojama.
Dobra je to vijest. Postoji novi život!
|
Više...
|
Trideset i druga nedjelja kroz godinu 2012. - b
U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj: „Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!“ (Mk 12, 38-44) Uvijek se Isusovom govoru dodaje uvodna napomena: U ono vrijeme. Ali najčešće njegove poruke mogu imati i sadašnje vrijeme, bez prevođenja poruke. Evanđelje ove nedjelje moglo bi početi ovako: U ovo vrijeme govori Isus mnoštvu: „Čuvajte se....“
Uz ovakvo stanje ide jedna dobra priča iz naroda.
Pročulo se u selu da jedan dobar domaćin prodaje dva mlada dobra konja. Sletili se trgovci, a s njima i nakupci. Oba su konja ista, ali jedan je dvostruko skuplji od drugoga. Šapuću kalamari jedan drugom: „Vidiš li ti kakvu manu na ovom drugom da je duplo jeftiniji?.“ Odgovor je uvijek isti: „ Ne, ne vidim!“ Njihovo šaputanje prekine domaćin: „Kad već ne vidite razliku među konjima, predlažem da ih isprobate. Možda ćete tako lakše uvidjeti razliku.“ I odjašu oni dva, tri kruga po imanju domaćina, ali glasa nema. Opet se javi domaćin: „Vidite li sada razliku među njima.“ „Ma, ne!“ U jedan glas viknuše! Evo zašto je prvi konj dvostruko skuplji, govori domaćin: „ Dok ste jahali, za prvim se konjom vidio samo trag, dok se za drugim digao čitav oblak prašine, a nekog traga nema. Zbog toga je onaj prvi dvostruko vredniji; on svoju dužnost vrši ne dižući prašinu.“
Dragi moji prijatelji, iako je u narodu često prisutna izreka: Za dobrim se konjom prašina vije, Ipak, kad su ljudi u pitanju, istina je mnogo drugačija, jer svatko bi od nas poželio iskrenog i predanog čovjeka: bez taštine, oholosti i gizdavosti, bez licemjerja i medijskog lažnog nadimanja. Bez vanjskog uglađenog „kangar odijela“, nego jednostavnog i veikodušnog čovjeka za kojim ostaje vidljivi trag rada, a ne prašina koja se baca u oči, često s ciljem da se prikriju lažne vrijednosti.
- Vrijedno je istaknuti da je Isus imao snage reći ono što vidi, i kazati ono što misli.
A kakvo je danas stanje? Može li danas čovjek misliti svojom glavom i reći što vidi i misli? Teško! Ako da, takvih je malo.
|
Više...
|
ŠTO JE TO DUHOVNA LJEPOTA? |
Duhovna obnova za Župnu zajednicu 8.studenog 2012.- Adoracija
Za uvod poslušajmo jednu priču. Gospodar jednog dvorca priredi veliko slavlje i na nj pozove sve stanovnike obližnjeg sela. Njegovi podrumi bijahu prostrani, ali svjedno nisu mogli utažiti žeđ tolikog broja uzvanika. Gospodar se stoga obrati žiteljima sela s molbom: „Na sredini dvorišta, ondje gdje će se odvijati slavlje, bit će postavljeno veliko bure. Neka svaki uzvanik donese vina koliko može i neka ga izlije u bure. Tako će biti dovoljno pića za sve koji dođu.“ Jedan seljanin napuni vodom glineni vrč misleći: „To malo vode u buretu vina neće se uopće osjetiti... nitko neće znati!“ Došao je na slavlje, pretočio sadržaj glinenog vrča u zajedničko bure i sjeo za stol. Čim su prvi uzvanici zagrabili, primijetiše da je u buretu voda. Svi su uzvanici mislili na isti način. I donijeli su samo vodu. U svijetu koji nas okružuje mnogo je toga što nije lijepo, to je zato što je puno onih koji donose vodu. Mnogima bi trebalo reći onu narodnu: „Gdje će ti duša, kako možeš to činiti? A narodna izreka je nastala zato, što čovjek ima loše iskustvo s čovjekom. Čim se čovjek nađe u zajednici, njemu se nameću pitanja: Tko su ovi? Kakvi su ovi? Odakle dođoše ovi i zašto dođoše?
- Mi smo danas kao zajednica pred Gospodinom.
- On nema pitanja, Gospodin nas dobro poznaje.
- Dobro zna tko je donio vodu mjesto vina.
- I njemu se ne možemo skrivati, jer on zna tko ima dobru dušu.
- On zna tko ima duhovnu ljepotu.
- On zna tko treba svoje haljine ubijeliti u Krvi Jaganjca.
Ali, jedno je sigurno, on nas sve želi i voli, on je naš Otac. Zato smo na početku ove Svete Mise tri puta uzviknuli: Gospodine smiluj se! Kriste smiluj se! Gospodine smiluj se! A onda mu kao zajednica priznali svoje grijehe i tri puta rekli: Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh. Pa, iako smo nekada nosili vodu, umjesto vina, barem sada uviđamo kako svijet vapi za duhovnom ljepotom. Kako su svijetu potrebni duhom lijepi ljudi.
|
Više...
|
JESU LI USVOJENI BOŽJI AMANDMANI? |
Trideset prva nedjelja kroz godinu 2012-b
Kao grom iz vedra neba na Sinaju, stigli su Mojsiju „Božji Amandmani“! Bilo je to nešto, ne sasvim novo, nešto što je Bog, uputio još Adamu, ali na jedan ljubazniji način, nešto što je svakom čovjeku upisao u savjest, kao svoj nježni glas. Mojsije, u knjizi Ponovljenog zakona podsjeća: da su pod Sinajom usvojeni „Božji Amandmani“ i tada su postali „Božji Zakon“, obvezujući za svakog pripadnika Izabranog Božjeg naroda. Ponovit ćemo i mi, na ovu Trideset prvu nedjelju, jedan od najvažniji Zakona, koji glasi: Ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom!“ (Pnz 6, 2-6) Poslušajmo, kako je izgledalo Mojsijevo objašnjenje ovoga Zakona. Čuj Izraele: „ Svega vijeka svoga boj se Gospodin, Boga svoga, - ti, i sin tvoj, i sin tvoga sina – vršeći sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove.... Čuj Izraele! Gospodin, Bog naš, Gospodin je jedini! Zato, Ljubi Gospodina, Boga svoga,...“ (Pnz 6,2-6) Svaki se čovjek može uvjeriti dok čita Stari Zavjet, u kojoj je mjeri usvojen ovaj Božji Amandman. Čitate li Bibliju, lako ćete primjetiti da je čovjek Božji Zakon kršio, ali je Božja providnost ostatku pravednika pomogla upraviti noge na Put Božji. I što nisu uspjeli Božji glasnici, poput mnogi pravednika i Proroka, to će uspjeti Isus Krist, Sini Božji. Upravo Isus, nadopunja Božje Amandmane novim Amandmanom: „Ljubi svoga bližnjega, kao sebe samoga“. (Mk 10, 46-52) Isus, traži od Novozavjetne zajednice da usvoji ovaj Amandman, kao svoj Zakon života. Kako su ovi Amadmani objavljeni svakom čovjeku putem savjesti, a dodatno Izabranom narodu po Mojsiju i Isusu Kristu, čovjek se pita kako su oni nakon usvojenja življeni i primjenjivani kao Zakoni života. Svaki se kršćanin na krštenju zakletvom zarekao poštivati Božje Zakone. A je li to tako?
|
Više...
|
|
|