"Opjevajmo slavne muževe,
pretke naše po njihovim pokoljenjima.
Oni bijahu ljudi pobožni čija se djela ne zaboravljaju.
U potomcima njihovim ostade bogata baština što je oni namriješe.
Mudrost njihovu objavljuju puci
i slavu njihovu naviješta Zajednica." ( Sir 44 - "u povijesti")

U nedjelju u 8:30 i 11:00 sati 29. srpnja 2012. u našoj Župi služena je Sveta Misa za pokojnog PROF. DR. KRUNOSLAVA DRAGANOVIĆA. Sveto Misno slavlje predvodio je DR. FRANJO ŠANJEK, znastveni djelatnik u ckvenoj povijesti i redovni član HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI uz asistenciju DR. SC. SLAVKA SLIŠKOVIĆA, prof. crkvene povijesti na Zagrebačkom Teološkom fakultetu. Akademik Šanjek iznio je kraći prikaz života, djelovanja i znastvenoga rada prof. Draganovića. U koncelebraciji je sudjelovao i mjesni župnik Matija Šimić.

GOVOR DR. FRANJE ŠANJEKA (29. SRPNJA 2012.)

Sestre i braćo, kao što rekoh na početku ovog misnog slavlja, današnja nas liturgija Riječi poziva na jedinstvo, da vjerujemo u Boga, da vjerujemo u Krista  sina Božjega koji je došao pozvati nas na ljubav, razumijevanje, mir i slogu (Pavao Efežanima 4, 17-24), dok nas starozavjetni prorok Elizej (Izl 16, 12-15) podsjeća na Stvoritelja koji hrani svoja stvorenja. Isus pak mnoštvo onih koji su ga slijedili i upijali svaku njegovu riječ oslobađa bolesti i različitih nevolja i hrani kruhom da ne klonu na putu (Iv 6, 24-35). I mi danas, sestre i braćo, trebamo kruha, ne samo materijalnog  kruha koji jača naše tijelo nego i kruha nebeskog, Boga koji nas je stvorio i pokazao svoju neizmjernu ljubav utjelovivši se da nas svojom žrtvom na križu oslobodi grijeha i pomiri s nebeskim Ocem i međusobno.

Iako se već dvije tisuće godina diljem svijeta naviješta Kristova Radosna vijest evanđelja, u kojem nas poziva na mir, slogu, razumijevanje i međusobnu ljubav kojom na Bog obilno nagrađuje. Isus Krist nas je prvi poučio da su svi ljudi djeca Božja i međusobno jednaki i da sva bogatstva ovog našeg planeta zemlje Božjom voljom pripadaju svima. Ovu Kristovu poruku mnogi će proroci totalitarnih ideologija  tumačiti na štetu općeljudskog bratstva i zajedništva. I danas, nažalost, sestre i braćo, ima puno nepravdi kojima smo svjedoci i o kojima nas različiti suvremeni mediji svakodnevno obavještavaju.

Vratimo se sadržaju današnjeg evanđelja koje nas podsjeća kako je Krist Gospodin s pet ječmenih hljebova i dvije ribice nahranio više tisuća ljudi i javnom postavljanju poprsja jednog izuzetnog čovjeka, svećenika i povjesničara hrvatskih prostora dr. Krunoslava Stjepana Draganovića (1903.-1983.) koji je slijedeći Spasiteljev primjer u petom desetljeću minuloga 20. stoljeća nahranio tisuće i tisuće svojih sunarodnjaka i drugih ljudi koje je ratni vihor protjerao s njihovih stoljetnih ognjišta, koji su se potucali bez igdje ičega u sabirnim logorima diljem Italije i Austrije. Po Isusovu primjeru tisućama izgladnjelih pribavljao svakodnevni kruh omogućivši im da izvan svoje domovine nastave živjeti čovjeka dostojnim životom. Potpis na spomen-poprsju dr. Krunoslava Stjepana Draganovića jasno odražava njegovo svećeničko opredjeljenje: „Radio je trpeći i trpio je radeći“.  

Šesnaesta nedjelja kroz godinu 2012 – b

Rijetko neko Biblijsko čitanje počinje s prijetnjom kao današnje čitanje proroka Jeremije.
Poslušajmo: „Jao patirima koji upropašćuju i raspršuju ovce paše moje – riječ je Gospodnja!“

• Razlog očito postoji.
• Očito postoje nesavjesni pastiri koji napuštaju narod.

Njima upravo naviješta Bog da će on doći i sam se pobrinuti za ovce svoje.
Drama rastrganosti i podijeljenosti u ljudskoj povijesti nameće brigu Božju, kad kaže: „Jao  pastirima...“
Bog ne samo da želi  uspostaviti jedinstvo i mir, nego on tu želju i ostvaruje po svome Sinu.
On dariva ljudskom rodu Dobroga pastira:
„ koji će vladati kao kralj i biti mudar i činiti će pravo i pravicu na zemlji“ kako kaže prorok Jeremija.
Poslanje Kristovo dobro razumje Sveti Pavao pišući Efežanima:
„Braćo... Doista Krist je Mir naš, on koji od dvoga učini jedno; pregradu razdvojnicu i svako neprijateljstvo razori u svome tijelu i izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo.“
Nema više Židov ili poganin. Jedan je Božji narod, jedan je i pastir. Jedna je glava. Jedan je Krist.
Marko Evanđelista u današnjem Evanđelju predstavlja Isusa koji malo po malo otkriva svojim učenicima što je on zapravo:
Mesija, Spasitelj, Pastir ljudi.
A mi danas vjerujemo i tvrdimo:
Isus je Bog i čovjek koji je u svom djelovanju sav opredijeljen za čovjeka.
Sveti Pavao u poslanici Kološanima kaže:

• Da je po njemu i za njega sve stvoreno i da u njemu ima sve svoju opstojnost.
• U njemu je sve sazdano i on služi svijetu da ne propadne.
• Isus je sav u službi.
• Sve je po njemu i ništa bez njega nije postalo što god je postalo.
• On je sav za Oca i sav za svijet.
• On je objavitelj Oca i otkupitelj  ljudi.
• On je sav predan Ocu i poslušan do smrti na križu.  (Iv 12,49)

„Radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao je s nebesa“ ispovijedamo to u nicejskom vjerovanju.

Petnaesta nedljelja kroz godinu 2012-b

Bog u Kristu želi nanovo pridignuti ljudsko stvorenje ranjeno grijehom. 
On za ostvarenje toga nauma ljubavi traži i čovjekovu suradnju.
On zove one koji hoće. (Misal)
U takvom odrazu Božje ljubavi otkrivamo dar i praštanje.
Bog čovjeku oprašta i poklanja novi život u Kristu.
On Krista predstavlja kao vrelo života, kao crpku koja čovjeku pomaže crpsti vodu iz izvora spasenja.
Ono što su Evanđelisti i apostoli svjedočili o Kristu, Krist to i jest bio, sada je, i bit će do konca svijeta.
Zato mi svaku našu molitvu završavamo riječima: „Po Kristu, s Kristom i u Kristu.“
Krist je dakle neizmjerno crpilište Božjeg milosrđa i dobrote.
Čovjek uvijek ima mogućnost koristiti tu crpku i to crpilište za svoju klonulu dušu.
Evo jednog primjera:
Moderni avioni i rakete lete strašnim brzinama. Kod naglog polijetanja, zaustavljanja ili zaokretanja,  pilotu  krv iz glave jurne u noge. Mozak ostaje bez krvi i nastupa stanje privremene nesvijesti.
Zato su se sjetili Žirafe.
Žirafina mala glava na dugačkom vratu nalazi se čak dva i pol metra iznad srca. Žirafa u bijegu razvije veliku brzinu, a glavom lamata kao da je nosi na dugačkom štapu.  I nikada se ne dogodi da toj glavi ponestane krvi.
Žirafa ne pada u nesvijest, ne vrti joj se u glavi od brzine.
Mislili su da Žirafa ima veliko izvanredno snažno srce.
Stručnjaci su je počeli istraživati. Otkrili su da ona ima sasvim normalno srce kao što ga ima jelen.
A onda su secirali mnogo vratova kod Žirafa.
Otkrili su tajnu.
Tajna se krije u krvnim žilama na vratu. U tim arterijama su smještene specijalne crpne stanice koje pomažu rad srca. To su ventili koji se pravilno otvaraju i zatvaraju te tjeraju krv sve više prema glavi. Što se ide bliže glavi, to su ventili gušće raspoređeni.
Tajna svježine glave je otkrivena.
Može li čovjek otkriti gdje leži tajna svježine njegove glave, njegovog duha?
Može i treba.
Poslušajmo Svetog Pavla:
„Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega  Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim .... Njegovom krvlju imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupa, po bogatstvu njegove milosti. Nju preobilno u nas uli zajedno sa svojom mudrošću i razumijevanjem ...“ (Ef 1, 3-14)
Jednostran razvoj naše duše i razuma je opasan.
Teško je održati dušu i razum u zdravoj spoznaji bez trajne molitve i dnevnog bdjenja pred Božjim licem.
Molitelj zrije u ljubavi i on svakodnevno podiže klonulu dušu.

Propovijed na Svetoj Misi 13.srpnja 2012.  za sve stradale i nestale Hrvatske vojnike NDH u Drugom svjetskom ratu i poraću iz naše Župe.

Majko Božja Bistrička!
Bio je to čest zaziv Hrvatskog vojnika zavjetovanog Majci Božjoj Bistričkoj. Oni koji ste imali nekoga svoga često ste taj zaziv čuli.
Majka Božja Bistrička, bila je MAJKA UTJEHE.
Počet ću tekstom proroka Izaije: „Duh Gospodnji na meni je, jer me Gospodin(....) posla iscijeliti srca slomljena (...) utješiti sve ožalošćene,  razveseliti žalosne na Sionu, dati vijenac umjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna.  I zvat će se Hrastovima pravde, nasadom Gospodnjim – na slavu njegovu.“ (Iz 61,3-10)
Zaista smo izgubili:

• Iz Brankovića 31. vojnika,
• Iz Goliješnice (onaj dio koji pripada teritoriju naše Župe) 14. vojnika,
• Iz Luga 36. vojnika,
• Iz Ljubatovića, Ozimice i Čustog Brda  (onaj dio koji pripada teritoriju  naše Župe) 17. vojnika,
• Iz Komšića 26. vojnika.

Kada sve pridodamo do sada poznate koji su stradali, ili nestali,  vidimo da je to veliki broj, broj od 124 vojnika, poginula ili nestala. Što je trinaest posto od ukupnog tada nastanjenog broja stanovnika na prostorima naše Župe.
Bili su to Hrastovi u najboljoj životnoj dobi.
Mnogi su sigrno podnijeli teške muke i žrtve, koje Bog vjerujem pribraja među svoje Blažene.
Današnje Evanđelje, među svojih osam Blaženstava kaže:
„Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko.“
Ova naša poginula i nastala Braća imali su samo jedan cilj, ostvariti ono što je svaki Hrvat stoljećima želio. Imati svoju slobodnu Domovinu.
Zar to nije bilo pravedno željeti?
Domovina, za koju su oni još tada dali svoje živote, mi smo doživjeli, ili kako reče, moj prof. Dr. Draganović: „Matija, ti ćeš doživjeti da Hrvatska bude slobodna država.“
Da, i ne samo ja, nego i mnogi su išli u susret toj Pravdi.
Upravo mi živi kršćani koji smo to doživjeli, idemo i onoj  Vječnoj Domovini.
I ne samo da mi idemo, nego ide i Isus Krist, a s njime i  svi Blaženi progonjeni koje želimo susresti.
Grobovi, znani i neznani, nisu znakovi beznađa.
To su mjesta ŽRTVE.
Žrtve koja ima pravo na Uskrsnuće, jer je u njeg vjerovala.
S našim poginulim i nestalim opet ćemo se susresti, tamo ćemo biti zajedno, moći ćemo razgovarati, živjeti i znati da nas više ništa ne može raniti i ugroziti.
Zato, potrebno je njihova djela objaviti i razglasiti.
I mi preostali živi, stoga izvora želimo „crpsti vodu spasenja“.
Ali danas se sjećamo i jednog velikana Crkve u Hrvata: svećenika, profesora, znastvenog radnika, domoljuba, rodoljuba, velikog borca za HRVATSKOG ČOVJEKA u nevolji, SVECA koji je „Radio trpeći i trpio radeći, DR. KRUNOSLVA DRAGANOVIĆA.
Bio je pri ruci svim prognanima i izbjeglim Hrvatima od 1943. i sve vrijeme poraća.
Za njega je Vatikanska diplomacija rekla:
„Bio je to jedan od najzaslužniji Hrvata dvadesetog stoljeća.“ Sav svoj život posvetio je Bogu i čovjeku.
Njemu i svim našim dragim kojih se danas sjećamo, neka Bog bude nagrada.
I završit ću riječima Svetoga Pavla iz poslanice Korinćanima: „Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe!
On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog.“ (2 Kor 1, 3-5)
Amen! 

           Župnik