Devetnica Svetom Ivi 2012 – sedmi dan

„Bog je ljubav i u sebi živi otajstvo osobnog zajedništva i ljubavi.
Stvarajući ljudsku narav muškarca i žene na svoju sliku i priliku Bog u nju upisuje  poziv pa prema tome sposobnost i odgovornost ljubavi i zajedništva“ (Ivan Pavao II).
Pogledajmo što piše u Bibliji:
„Na svoju sliku stvori Bog čovjeka ... muško i žensko stvori ih“ (Post. 1,27); „plodite se i množite“ (Post 1, 28); „kad je Bog stvorio čovjeka, napravio ga je na priliku svoju; stvorio je muško i žensko.
A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva  - čovjek (Post. 5,1-2).
U sedmom danu devetnice obrađujemo šestu Božju zapovijed „Ne sagriješi bludno“.
Na temelju gore izrečenog neophodno je istaknuti:

• Da  ljudska spolonost obuhvaća sve vidike ljudske osobe u jedinstvu njezina tijela i duše.
• Ona se posebno odnosi na osjećajnost, sposobnost voljenja i rađanja i sklonost sklapanja veze zajedništva s drugima.

Stoga svako, muško i žensko, treba prepoznati svoj spolni identitet.
Fizička, moralna i duhovna razlika i komplementarnost usmjerene su prema dobrima braka i razvoju obiteljskog života.
„Stvorivši ljudsko biće kao muško i žensko, Bog na jednak način daje osobno dostojanstvo muškarcu i ženi“ (Ivan Pavao II – FC 22.).
I jedan i drugi spol je, s jednakim dostojanstvom, iako na različit način, slika Božje moći i nježnosti.
Sjedinjenje muža i žene u braku jest jedan način nasljedovanja, u tijelu, Stvoriteljeve plemenitosti i plodnosti, ili kako to kaže Biblija:
„Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uz svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo“ (Post 2,24)
Ipak, čovjek kao razumno biće mora raditi na kreposti čistoće tijela i duše.
Kršćanin mora ostati vjeran svome krštenju i oprijeti se napastima upoznavajući sebe i vladajući sobom, slušajući Božje zapovijedi.
Jer svaki oblik devijacije na ovom području je teški grijeh.
Biblija je ovdje jasno odaslala poruku: „Što je Bog združio, čovjek neka ne rastavlja“ (Mk 10,9).

• Treba istaknuti da čovjek ne postaje čovjekom sam po sebi.
• Ako želi u životu uspjeti on mora stalno vladati svojim životom u području i tijela i duha.
• On neprestano mora gajiti u sebi svoj unutrašnji život.

Mi ljudima tek moramo postati.
U tome se i sastoji dostojanstvo čovjeka.

Devetnica Svetom Ivi 2012 – šesti dan

U šestom danu devetnice govorimo o dostojanstvu ljudskoga života.
Na redu je peta Božja zapovijed „Ne ubij“.
Svaki život i u svako vrijeme skriva u sebi šanse. Vječno je pitanje kakve?
Život uvijek mora težiti napretku, ali mora imati i smisao svoga djelovanja.
Biblija pročuje: Bog nas ljubi i on je naše središte.
Evo što kaže i Kongregacija za nauk vjere:
„Ljudski je život svet zato što od samog početka uključuje stvaralačko Božje djelo i trajno ostaje u osobitom odnosu sa Stvoriteljem, svojom jedinom svrhom. Samo je Bog Gospodar života od njegova početka do kraja te nitko, ni u kakvim okolnostima ne može prisvojiti pravo izravnog uništenja nedužnog  ljudskog bića“ (Donum vitae).
Biblijski izvještaj o Kajinu i Abelu poručuje kako je čovjek postao neprijatelj sebi sličnom biću. Biblija neprestano govori o dostojanstvu ljudske osobe.
U Govoru na gori Gospodin podsjeća na zapovijed „Ne ubij“ (Mt 5,21) dodajući na to zabranu srdžbe mržnje i osvete.
Krist čak dodaje da i neprijatelje svoje ljubimo.
Međutim, ljubav prema samom sebi ostaje temeljnim načelom ćudoređa. Stoga je zakonito tražiti poštivanje vlastitog prava na život.
Tko brani svoj život ne postaje krivac ubojstva, čak i kad je prisiljen nanijeti napadaču smrtonosan udarac.
Peta zapovijed Božja zabranjuje kao teško grešan čin izravno i hotimično ubojstvo čovjeka.
Ljudski život mora biti cijenjen i štićen od samoga časa začeća.
I od tada mu se moraju  priznati  osobna prava, pa tako i nepovredivo pravo na život.
Evo što o tome kaže Biblija:
„ Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh, prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih (Jr 1,5).
Gospodin je vrhovni gospodar života, i mi smo samo upravitelji života a ne vlasnici života koji nam je Bog povjerio.  Njime mi ne raspolažemo.

Devetnica u čast Svetom Ivi 2012.- peti dan

U petom danu devetnice u čast Svetome Ivi otvaramo drugu kamenu ploču na kojoj su ispisane preostalih sedam Božji zapovijedi.
Njih je Isus sažeo u jednu: „Ljubi bližnjeg svoga kao samoga sebe“.
Prva po redu glasi:
„Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti dade Gospodin, Bog tvoj“ (Iz  20,12).
Četvrta Božja zapovijed otvara drugu ploču Zakona.
Jasno je istaknut poredak ljubavi. Bog, pa bližnji!
Bog je htio da, da odmah iza njega, poštujemo roditelje kojima dugujemo život i koji su nam predali spoznaju o Bogu.
Ako pogledamo neke autoritete iz Biblije, uočit  ćemo kako se njihov život pokazuje već od začeća.
Definira se kvaliteta obitelji iz koje  Autoritet dolazi.
Najočitiji primjer je Obitelj iz koje dolazi Ivan Kristitelj i Sveta Obitelj iz koje dolazi Isus Krist.
Iz oba primjera proizlazi sljedeće:
Pozvani smo častiti i poštivati sve koje je Bog, za naše dobro, zaodjenuo svojim autoritetom.

• U ovu zapovijed, u kojoj naglašeno stoji odnos djece spram roditelja, treba pridodati poštovanje prema svima onima koji su vezani obiteljskim odnosima.
• I ne samo to, nego svi odnosi prema zemaljskim autoritetima kao što su: Odgojitelji, Poslodavci, ljubav prema domovini i zemaljskim vladarima, jesu obvezujući.

Svakako valja istaknuti i dužnost njih prema svima za koje su autoriteti odgovorni.
Ovdje treba dobro istaknuti da u ovoj zapovijedi postoji i nagrada:
„da imadneš dug život na zemlji“.
Poštivanje ove zapovijedi, zajedno s duhovnim plodovima, dolaze i ovozemni plodovi mira i blagostanja.

Devetnica Svetom Ivi 2012 – četvrti dan

Ivan Krstitelj, kojem je u Povijesti spasenja namijenjena uloga neposredne priprave za dolazak Gopodina, propovijeda:
„Obratite se jer približilo se Kraljevstvo nebesko!“ (Mt 3,2)
To govori čovjek za kojega je rečeno da će biti: “Pun Duha Svetoga već od majčine utrobe“ (Lk 1,41)
Život Ivana Kristitelja potvrđuje da je zaista bio „pun Duha Svetoga“.
On na rijeci Jordanu krsti Isusa.
Nakon što je Isus bio kršten od Ivana Kristitelja, proglašuje Novi Božji Svijet.
Pogledajmo malo kako je to izgledalo u samom početku Objave.
Po svršetku stvaranja svijeta u šest dana Knjiga Izlaska piše:
„Sedmi dan neka bude dan posvemašnjeg odmora, posvećen Gospodinu“.
To  je dan nakon dovršeni šest dana  stvaranja. (31,15)
U Evanđeljima stoji, da je Isus uskrsnuo od mrtvih „prvi dan u tjednu“ (Mt 28,1; Mk16,2; Lk 24,1; Iv 20,1). To je bio dan po suboti ili osmi dan.
Za kršćane „osmi dan“ kada je Krist uskrsnuo postao je „prvi dan“ među svim danima, blagdan nad blagdanima, dan Gospodnji, nedjelja.
Sveti Justin (Ap 1,67) kako se kršćani sastaju u dan sunca jer je to prvi dan kada je Bog promijenivši tamu i tvar, stvorio svijet. U isti je dan Isus Krist, naš Spasitelj, ustao od mrtvih.
Tako se nedjelja naglašeno razlikovala od svih drugih dana.

• Apostolska se zajednica okuplja svakog osmog dana ili prvog dana u tjednu.
• Svaki put je Krist među njima.
• Nedjeljno okupljanje postaje slavlje Euharistije Gospodnje koja je središte života Crkve.

U predaji Crkve stoji opomena:
„Dođi na vrijeme u crkvu, približi se Gospodinu i priznaj svoje grijehe, kaj se u molitvi... Sudjeluj u svetoj i božanskoj liturgiji, dovrši svoju molitvu i nemoj otići prije otpusta ...“ .
Već od ranih kršćanskih vremena župne crkve postaju mjesto u kojem se svi vjernici mogu okupiti na nedjeljno slavlje Euharistije.
Nedjeljna Euharistija utemeljuje i učvršćuje cjelokupno kršćansko djelovanje.

• Zato su vjernici dužni sudjelovati u Euharistiji i osim zbog teškog razloga, izostanak je teški grijeh.
• Sudjelovanjem u nedjeljnom euharistijskom slavlju svjedočimo svoju pripadnost Kristu i njegovoj Crkvi.
• Tu vjernici svjedoče i žive zajedništvo vjere i ljubavi.
• Svjedoče Božju svetost i svoju nadu u spasenje.
• Uz potporu Duha Svetoga jedni druge učvršćuju.

Ljubav prema božanskoj Istini traži sveto  slobodno vrijeme u kojem pojedinac i zajednica imaju vrijeme počinka i molitve.
Zato je nedjelja dan velike kršćanske radosti.
To je dan punine u kojem se objavljuju Otajstva života, smrti i uskrnuća ne samo Kristova, nego i našega.
U osvit prvoga dana,Kršćanin treba iskoristiti bogatstvo toga dana kada Božanski život stanuje u čovjeku koji je nanovo stvoren u Kristu.
A na to nas obvezuje i ona Božja: Spomeni se da svetkuješ Dan Gospodnji.

                   Župnik