Dragi prijatelji,

Želim Vam nešto reći o svojim Junacima svakidašnjice, kojima  sam već godinama okružen. Junacima, s čijim  tihim koracima hoda ljepota, radost i pravo junaštvo. Sve što stvaraju dolazi neprimjetno u tom promjenjivom svijetu buke i krivoga junaštva, neiskrene sreće i neprave ljepote.

Svaki dan oni  su radost drugima, a ona im zrači natrag u njihova srca. Nikada nisu pobjegli od tijeska žrtve. Poput su grožđa kojeg tijesak cijedi, a njihov sok veseli druge. Nisu bobice van tijeska koje ptice dohvate i sve ostane bez ploda. Ma oni su , oni su puno više od toga.

Oni su shvatili, kako je lijepo kad ih NETKO  čeka, i ne samo čeka, nego i treba.

O moji Junaci, pa da mi je i dolinom bola proći, zla se ne bojim, jer vi ste sa mnom.

A tko su oni, sigurno pitate?

Oni su, oni su: moji suradnici, oni su radnici, oni su voditelji molitveni zajednica,  oni su moji liturgijski pjevači i čitači, oni su moji ministranti, oni su voditelji sportski zajednica, oni su voditelji plesnih i kulturnih zajednica, oni su voditelji i odgojitelji malenih, oni su radnici u Caritasu, oni su dobri samaritanci, oni su neumorni radnici u raznim poslovima na izgradnji centra, oni su moji dobri dobročinitelji, oni su moji dobri župljani, oni su moji prijatelji izvan prostora, oni su i moji najbliži po krvi koji mi pomažu i oni su…..oni su i moja Majka koja svaki dan za mene moli!

O moji Junaci svakidašnjice, kad biste znali, da niti jedno vaše djelo zaboravljeno nije, jer uspijevam još uvijek sam sebi u trag ući. Još uvijek imate snagu zaustaviti suze u mojim očima. Divni ste, ja molim za Vas, jer gdje je ljubav velika, ondje ništa nije maleno.

Hvala Vam, moj život bit će prekratak za Vašu dobrotu… 

                                                                                                          Župnik