Uvodna misao:

na duhovnoj obnovi Samaritanaca u veljači. 

Četiri svijeće  – u veljači je blagdan Svijećnice i pred nama gore

Četiri  svijeće. Poslušajte… i pogledajte..! 

Bila je tišina i mogao se čuti njihov razgovor.

Odjednom je ušlo jedno malo dijete i ugledalo tri ugašene svijeće.

„Što je to?“ upitalo je dijete.

„Vi ste trebale svijetliti do kraja.“

I rekavši to, počelo je plakati.

Prva je svijeća rekla:

„JA SAM MIR. Nažalost, ljudi me ne uspijevaju sačuvati, mislim da ću se ugasiti.“

I odmah se ugasila.

Druga je svijeća rekla:

„JA SAM VJERA. Nažalost, mnogi ljudi imaju površnu vjeru i ja ih ne zanimam. Nema smisla da i dalje gorim .“

Tek što je to izgovorila, puhnuo je lagani povjetarac i ugasio ju.

Treća je svijeća žalosno progovorila:

„JA SAM LJUBAV . Nemam više snage. Ljudi zaboravljaju na mene, i to koliko sam im potrebna. Oni ne ljube ni svoje najbliže“. I bez oklijevanja se ugasila.

U to je progovorila četvrta svijeća:

„Ne boj se, dok ja gorim, moći ćemo upaliti ugašene svijeće.

"JA SAM NADA .“

Djetetu su zablistale oči od radosti dok je s upaljenom svijećom vraćalo svjetlo ugašenim svijećama..

Neka svatko od nas bude sredstvo u rukama – Djeteta – da bismo podržali nadu, vjeru, mir i ljubav u vlastitu srcu i u srcima naših najbližih“

NEKA NIKAD NE PONESTANE NADE U SRCIMA NAŠIM!

(Slijedi molitva: Korake na upravljaj Gospodine…)