DOBRODOŠLI NA WEB STRANICE ŽUPE LUG-BRANKOVIĆI
VRHBOSANSKA NADBISKUPIJA!

Naslovna Župne propovijedi ONA OD BOGA NEŠTO PRIMA
ONA OD BOGA NEŠTO PRIMA

Mjesečna duhovna obnova za Župnu zajednicu – Adoracija – 8.veljače

Većina ljudi bi rado molila, ali ne zna kako moliti.

To nije nikakvo novo tvrđenje, jer onaj tko ne zna plivati ne može na drugu stranu obale.

Dakle, tko je plivač, on je morao vježbati.

Tko je vozač automobila, on je morao proći auto školu.

Onaj tko se služi kompjutorskim programima, on ih mora navježbati.

Sportaši moraju svladati mnoge tehnike.

A što je onda čudno kada netko ne zna moliti, ako nije u odgoju prošao školu molitve.

Nije čudo i  kada neki čak za vrijeme sv. Liturgije, uđu u crkvu, razgledaju i izađu.

Oni jednostavno ne znaju moliti.

Kako se učimo moliti?

 

Morali voda doći do grla, pa tek onda slijedi vapaj: Gospodine pomozi mi.

Tu lekciju i iskustvo prošao je sv. Petar u oluji koju Isus stišava, ali Petrov vapaj dolazi tek kad je voda došla do grla.

Put u molitvu ima kod mnogi ljudi jednu veliku prepreku.

Ako mu je dobro, po njegovom molitva zahvaljivanja za blagoslov, često nije potrebna ili je uopće ne poznaje.

Ako mu je loše, umjesto molitve zna kriviti Stvoritelja. Kao da Stvoritelj pravi greške. To uopće nije vidljivo iz savršeno stvorenog kozmosa.

Postoje i oni koji su prošli u odgoju školu molitve?

Postoje!  

To su oni  kad mole pred njima je Isus onakav kakav je. Od rođenja, Kalvarije i uskrsnuća do živo prisutnog u sakramentima i Duhu Svetom, koje svojim vjernima neprestano dariva.

Malo tu treba riječi, ali tu riječi prodiru u dušu.

Takvi molitelji u Isusovom životu otkrivaju svoj vlastiti život. Takvi znaju da Isus voli iskreno srce i čovjeka takav kakav je. Onda i oni prihvaćaju Isusa takav kakav je: Isusa koji se krvavim znojem znojio, koji je trnovom krunom okrunjen bio, koji bio raspet, ali i Isusa koji je Uskrsnuo…

Takvi njegovom snagom opet staju na vlastite svoje noge.

Takvima je molitva, adoracija ili meditacija dragocjeno vrijeme opuštanja i mira za dušu i srce.

Jer im  tada bolesne misli nalaze mir.

Jer im Isus čini blagotvorno društvo za dušu.

Tada  im  Gospodin umiruje oluju u duši.

Takvi su molitvom naučili plivati u životnim olujama.

Takvi su naučili biti ustrajni u molitvi.

Takvi su ostali uz Boga. Duša im postiže Boga, uz Boga je. Ona od Boga nešto prima.

To je teg blagoslov molitelja kad ima počinak u Bogu.

Takvi razumiju Isusa kad kaže:“Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći mir dušama svojim.“

Zaključujemo, da je molitva put naši misli od glave do srca. Na početku molitve misliš na Boga, ali ga ne nalaziš. To je nevolja neplivača. Jer ako se u molitvi udubljuješ sve više i više jer svakodnevno moliš, tada će Bog na kojega misliš doći i u srce. Tek tada možeš moliti iz svega srca.

To je ljubav.

 I sada razumiješ što je ljubav prema Bogu.

Tražiš Boga jer kod njega nešto nalaziš .

  • Nalaziš što u svijetu ne možeš naći. Bog ti je pred očima. On mijenja tvoje lice. On mijenja tvoje srce.
  • To je tvoja povezanost s Bogom.
  • Od sada ne samo da vjeruješ, nego i živiš vjeru. On ostaje u tebi.

 

                                                                                              Župnik

 

Copyright © 2009 Župa Lug - Brankovici. Sva prava pridržana.

PC Projekt
?>