Duhovna obnova u svibnju za župne Zajednice.(Ps 33;  Ef 1,3-10)

 Što ćete mi spremiti u pogrebni sanduk?

Bibliju!

S čime ću uskrsnuti?

S Biblijom!

Što sam ostvario na zemlji?

Čitao sam Bibliju!
To su riječi ruskog filozofa Dimitrija Mereškovskog, umro 1941 u Parizu, koji nadalje  kaže: „ Čitao sam svaki dan Novi Zavjet i čitat ću ga dokle god moje oči budu mogle gledati,

  u sreći ili nesreći,

 u zdravim ili bolesnim danima,

u vjerničkom ili u očajničkom raspoloženju,

 u poletu ili u depresiji.

Uvijek mi se čini da čitam nešto posve novo, nešto do sada posve neslućeno, nešto što nikada u njegovoj dubini neću moći shvatiti.

Zlatovez je otpao s moje knjige, papir je požutio, neki su se listovi otkinuli, knjiga se mora uvezati, ali ja ne želim na nekoliko dana ostati bez nje.“

Možemo s pravo reći da nam Bog svojom Riječju daje razumjeti glas one ljubavi koja daje konačno smisao našem postojanju.

Kad ti majka daje ime /Anto, Ivka, Pero/ ti si izrastao u svoju punu osobnost.

Kad ti netko drag izrazi svoju ljubav, ti izrastaš u punini svoje osobe.

Kad nam Bog govori o svojoj ljubavi prema nama,

tek tada razumijemo izvor svoje osobnosti,

tek tada spoznajemo životni smisao.

Mi kao osoba odrastamo uz majku i oca, uz prijatelje, uz drage osobe.

Tako polako  svoju osobnost, korak po korak,

grijani Božjom ljubavlju,

slušanjem Njegove riječi,

čitanjem njegove Objave po Isusu Kristu,

vodimo k Bogu Stvoritelju, tamo gdje je ona  prije bila.

Dakle, svatko mora ići svojim putem k Bogu.  

I,  onoliko putova ima prema Bogu, koliko ima ljudi.

Svatko je od nas jedinstven, neponovljiva osoba,

original u kome se ujedinjuju Božja milost i ljudska osobnost.

Božja Riječ: Neka bude Anto ili Pero!

Bilo bi lijepo tako odrastati u svojoj osobnosti,

da budemo plamen koji zagrijava, plamen koji svijetli unaprijed, jer mi putujemo Stvoritelju.

Zato je potrebna duboka i žarka vjera. Iz toga će izrasti u nama snaga ljubavi.

A ljubav vodi samo našem dobru i spasu.

Tu se krije prava vrijednost naše osobe.  

Krije se vrijednost njezina  postojanja, a ne samo vrijednost iskorištavanja.

Krist od nas očekuje da to svjedočimo.

Ne kao nešto što je tuđe ili povijesno,

nego kao svoje, kao svoje blago, kao svoj smisao života,

kao svoju ljubav prema Stvoritelju,

kao svoju kršćansku ljubav prema bližnjemu.

Naša vjera čini da vječnost počinje sad i ovdje.

Osoba  vjere uvijek teži ka novom, i boljem, i svjestan je da za promjenu mora nešto osobno učiniti.

Tu nas Krist šalje i traži. Traži da budemo svjetlo svijetu.

Traži da budemo sol svijetu.

Traži da njegovu Riječ nosimo svijetu.

„Ako me netko ljubi, držat će moju riječ: Otac moj će ga ljubiti, i k njemu ćemo doći, i kod njega ćemo se nastaniti….Ostanite u meni, i ja ću ostati u vama…

Da on u nama ostaje, spoznajemo po Duhu, kojeg nam je dao…“

„Upravo taj Duh posvjedočuje našem Duhu da smo djeca Božja“

Sada to znamo iz vlastitog iskustva.

Zato Gospodine, daj mi svoga Duha, da vidim, da si u meni i da sam ja u tebi.

Prepustit ću se vodstvu tvoga Duha i slušati ga, dok mi ne objasniš, da doista i u meni živiš.

TI  me želiš čitati svaki dan kao dobru knjigu.

A sebe si dao kao najbolju knjigu Bibliju.

Uživamo u plodovima Tvoga duha.

Uživamo u Tvojim darovima po Kristu.

Ti si stvarno dobar. Ti si dobar Otac. Sve što je lijepoga i vidljivoga  na Tebi, to je prešlo u sakramente. To si  svoju Riječ, kao Ljubav za nas, ostavio u Bibliji.

A ja, a ti?

S Biblijom! Bez Biblije?

Pomogni nam biti sada sljedbenikom Tvoje riječi, ili nas više neće biti.

 Život bi mogao postati mrzak kao i smrt.   

Apostolima si rekao: „Bez mene ne možete učini ništa!“

„I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede s desna Bogu.“(Mk 16,19)

„Oni pak odoše i pripovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima.“

A mi, kako mi pripovijedamo, pogledajte iz kratkog razgovora djece i učitelja.

„Postoji li Bog?“ upita učitelj učenike.

„Da“, odgovore  učenici.

„Pogrešno“, reče učitelj.

„Ne može biti“, odvrate učenici.

„Opet pogrešno“, reče učitelj.

„Kako glasi pravi odgovor?“ upitaju ga učenici.

„Nema odgovora.“

„Kako nema?“

„Zato jer nema ni pitanja“, odgovori im učitelj.

Zatim učitelj obrazloži: „Budući da se o Bogu ne može ništa kazati, neumjesno je o Njemu koji nadilazi naše misli i riječi, postavljati bilo kakvo pitanje.“

Aaaa…. Znamo sad, rekoše djeca: „ O Bogu sve što trebamo znati, piše u Bibliji.

                                                                                              Župnik