Uzašaće – Spasovo - Križi

 „I Gospodin Isus, pošto im to reče,

 bude uzet na nebo i sjede s zdesna Bogu“ (Mk 16,19).

Isusovo tijelo ide dalje.

Ponovo potvrda onoga što Isus jest.

Isus je odozgor. Isus je iznad nas, iznad Crkve.

            Ali Isus ostaje u Crkvi. On je njezina glava.

            Tu Crkva otkriva svoj identitet.

            I ona je odozgor.

            Ona je božanska ustanova.

A samo su dvije zajednice na zemlji „božanske.“

Brak – Muško i žensko

Crkva – Isus  kao Zaručnik i Zaručnica.

Obadvije zajednice snažno nose Radosnu vijest života.

Nagoviještaju poslanje kreativnog Duha. To je sila Duha Svetoga.

            To je sila odozgor.

            Duh Sveti je trajni blagoslov objema  zajednicama.

            U prvoj zajednici „braku“se rađaju djeca s vječnom neumrlom dušom.

            U drugoj zajednici „Crkvi“ po krštenju u Duhu Svetom rađaju  se djeca odozgor         snagom Duha, da postanu i djeca Stvoritelja.

            Obadvije se „Zajednice“ posvećuju snagom Duha odozgor.

Stvoritelj je taj koji daje da se i Isus rodi od Djevice Marije, kako bi u potpunosti dijelio naš život.

Bog je taj koji Raspetoga uzdiže od mrtvih i rasplamsava nadu života  za sva vremena.

Bog je taj koji uzima Uskrslog u  neopisivu puninu svoga bitka iz koje je došao.

On sjedi „zdesna Ocu“.

Isus Krist ima udjela u vlasti koja obuhvaća cijeli svijet.

On pobjednik nad smrću, prodire u dimenzije bića i njegova djelovanja.

„Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne  svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati:Isus Krist jest Gospodin – na slavu Boga Oca“ (Fil 2,9-11).

            Put u nebo nije Isusov privatni i pojedinačni put.

            To je put svih nas. „U Kristu,  po čovještvu, imamo svi udjela“ (Ratzinger).

            I povijest dobiva novo obličje.

            „Svi“ i „sve“ se kreće prema Stvoritelju.

            Za kozmos, za čovjeka, cilj je jasan, a život nije puko vrijeme ispunjeno nizom            dužnosti i  obaveza, niti neko anonimno gušenje u smrti.

Tu Isus o konačnom našem cilju ima jasan stav: imajte pouzdanja!

Jer je on „kao prvorođenac od mrtvih“ (Kol 1,8) postigao cilj.

Uzašašće je blagdan čovjeka.

Čovjeku je dostupno savršenstvo. To je blagdan svih ljudi.

„Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode“ (Mt 28,19).

            Ali ovdje je za Kristove učenike  velika odgovornost.

            Crkva, a niti njezino poslanje, nije privatni posjed pobožnih ljudi.

            U sablasno sekulariziranom svijetu kruži obeshrabrenje i beznađe.

            Čovjek se vrti  u „đavoljem krugu.“

            Ljudi su se odlučili za „put u pakao,“ za golemo „ništa.“

            Ovdje Isus i njegova Crkva nude mnogo „više“.

Ljubav i mir po Kristu određuju posljednje uvjete života.

To je put vjere, ljubavi i nade. Put Kristova ulaska u nebo.

„Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja“ (Iv 14,3).

            To je nova slika svijeta i čovjeka.

            To je slika nerazorive nade.

            Život na zemlji  po Isusu ima smisao.

            Put vodi cilju, a horizont je vedar i prostran.

A danas ćemo čuti u Euharistijskom predslovlju sljedeće:

„Gospodin Isus,Kralj slave,pobjednik nad grijehom i smrću uzašao je danas na nebesa na udivljenje svih anđela. On, Posrednik, Boga i ljudi, Sudac svijeta i Gospodar svega stvorenja uzašao je k tebi: nije nas napustio, bnego nam je dao nadu da ćemo kao udovi njegova tijela biti s njime u istoj slavi gdje je on, naša Glava i prvijenac“

                                                                                      Župnik