Nedjelja Presvetog Trojstva 2010. 

Slava Ocu, i Sinu i Duhu Svetomu,

Bogu koji jest, i koji bijaše, i koji dolazi.

Božji je život poput života Oca i Sina.

Žive i djeluju, te sve zajednički dijele.

            Krist „DUHOM“ naziva onoga, koji je njihova uzajamna ljubav.

            Taj dar ljubavi, kojeg Krist daje ljudima, omogućuje ljudima dioništvo u Božjem  životu.

Odluči se dakle za Krista.

Po Njemu smo spašeni i uključeni u Božanski život.

Sv.Pavao kaže:

„Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!“(Rim 5,5)

Po njemu imamo pristup Bogu.

            Ispričat ću Vam jednu istinu.

            U različitim vremenima i ideologijama, čovjek je pokušavao definirati UMJETNOST.

            Kako god  pokušali vidjeti:

            lijepu sliku, lijepu skulpturu, lijepu arhitekturu, lijepu glazbu,

            lijepu književnost,

            uvijek ostaje  problem s postavljanjem granice, što je to umjetničko djelo?

Svi ćemo se složiti, da svako djelo koje u sebi sadrži:

ljepotu,

poruku Duha, koji djelo stvara,

ljubav, koju stvaratelj ostavlja na djelu,

svrhovitost-funkija djela,

trud i uloženo vrijeme na djelu,

samo takvo djelo, ima obilježje ljepote. Ima Duha.

            A  zjenica našeg oka gnijezdo je  ljepote  toga djela.

            I tada kažemo: To je umjetnost. Bravo umjetniče!

Pojednostavnimo stvar.

Svako je djelo originalno i umjetničko, iz kojeg izvire Duh čovjeka, Duh Božji !

Svako, dakle, djelo je umjetničko, iz kojeg se vidi Mudrost, Ljubav i Snaga Duha Božjega.

            Jer Mudrost se Božja rodila kada još ništa nije postojalo.

            U knjizi Izreka krasno piše:

            „Bila sam kraj  stvorenog svijeta kao graditeljica.“ (Izr 8, 22-31)

U Životvornom Duhu,

u oživljenoj vjeri,

mi Istinu ugrađujemo u svojim djelima. Samo je Istina Original.

Čovjek koji vjeruje u Boga, mora ući u uzbudljivo polje živog Boga.

Boga, koji se na nebrojen  način kreativno-umjetnički predstavio oko nas,

 i  koji se nastanio u nama kao najsavršenijem umjetničkom djelu.

            Oživotvori li to bogatstvo Božjeg života, čovjek tada postaje umjetnik

            A njegovo djelo ima umjetničku vrijednost.

            Njegovo se djelo čuva  za vječnost.

            On se prepustio vodstvu Duha Svetoga, koji ima moć obuhvatiti životnu sredinu i   čovjeka u njoj. ( o ovome piše sv.Pavao u Rim 8,1-17). 

Uvijek sam iznova zadivljen freskom: „Krštenja  Isusova na rijeci Jordanu.“

Slika se nalazi u našoj crkvi iznad oltara.

Ona prekrasno predstavlja „Presveto trojstvo“

Ona prekrasno predstavlja snagu i Duh umjetnika prof. Josipa Bifela.

Nebo je objedinjeno sa zemljom.

Sve drži snaga Duha Božjega.

            Ovdje se isčitava:

            budućnost Isusova je u itinitim, sigurnim i dobrim rukama.

            On slijedi i nas, svoja stvorenja.

            On boravi u našoj sredini.

            On nas slijedi u našim pothvatima.

            S Njime su naša djela, remek djela umjetnosti.

            Ona su vječna.

Stoga započneš li svako svoje djelo: U ime Oca, i Sina i Duha Svetoga, Tvoje djelo bi moglo biti umjetničko-originalno stvarateljsko.Amen!

                                                                                  Župnik