Jedanaesta nedjelja kroz godinu 

Luka Evanđelista, po zanimanju liječnik, iznosi krasan primjer:

Primjer, u kojem je Isus liječnik duše.

Pred Isusom je grešnica za koju Isus Farizejima kaže:

„Oprošteni su joj grijesi mnogi, jer ljubljaše mnogo.“

Uglađeni farizeji osuđuju grešnike.

Isus od njih ne okreće glavu, kao da traži čovjeka grešnika.

On svakome pristupa s razumijevanjem i ljubavlju.

            I mi ćemo ustvrditi: velika većina ljudi želi biti dobra.

            Možda im samo za to nedostaje snage.

Nameće se pitanje, gdje naći snagu za dobro?

Moć zavođenja često bijesni.

Ali postoje izvori snage.Čovjeka treba dovesti do izvora.

Izvor duševne snage je Duh Božji, a Duh Božji  je njegova ljubav.

Iz Isusa izlazi ta Božja snaga. To su iskusili milijuni ljudi.

            Evanđelje je puno Gospodinove snage.

            Isusove riječi, kako i sam kaže: „jesu duh i život“ / Iv 6,63/

            Čuli smo danas Isusove riječi iz Lukinog evanđelja u poglavlju 7:

             „Oprošteni su ti grijesi.Vjera te je Tvoja spasila.“

            Isus i nastavlja: Ne boj se! Samo vjeruj! /Lk8,50/

Isus ovdje poziva na obraćenje.

Srž Evanđelja je poziv na obraćenje.

Je li moguće obraćenje?

Toliki poznati primjeri svjedoče, jest moguće!

Božja snaga je stvaralačka, kao nekad u riječima: „Neka bude svjetlost, i bi tako.“

Oprošteni su ti grijesi: „ I bi tako!“

Božje je milosrđe uvijek veće od tvoga grijeha.

            Sjetimo se malo one prispodobe iz Evanđelja o Izgubljenom sinu.

            Njemu se Otac raduje veoma velikom radošću.

            Sin je svoju prošlost  potpuno prepustio  Božjem milosrđu.

            Svoju budućnost sin prepušta Očevoj brizi.

            Sin svoju sadašnjost prepušta Očevoj ljubavi.

            I sav je sretan.

Njemu je poklonjen novi početak. On je uskrsnuo na novi život.

Očito je naš Bog, Bog ljubavi i radosti.

Pogledajmo život  sv.Pavla.

On se ne muči s prošlošću u kojoj je Krista progonio.

On hrabro i s puno pouzdanja želi živjeti život koji je pred njim.

On vjeruje u oproštenje.

            Drame životne su uvijek prisutne. U svim naraštajima.

            Napetosti života uvijek postoje. Nove generacije stalno pristižu.

            Mnoge životne vrijednosti dođu u pitanje.

            Pa tako i mnogi sinovi ovoga vremena, često su izgubljeni.

Mnogi roditelji trpe, skoro do očaja, zbog svojih sinova i kćeri.

Mnogi odgojitelji trpe od samoprijekora, zar sam ja to odgajao?

Ipak, ne zaboravimo, djeca su jedino nam povjereno blago.

S njihovim odrastanjem, odrasta i njihova sloboda.

S njihovim odrastanjem i mi odrastamo.

Oni nisu tu da bi ispunili naše želje.

Oni trebaju naći sebe prema zakona svoga bića, slijediti svoju vlastitu savjest.

            Naše je: djeci pomoći, prema Božjim načelima,  formirati njihovu savjest.

            Uvijek ih pozivati na obraćenje Bogu.

            Zato, ne klonimo duhom, mi smo još uvijek moćni uz pomoć Duha Božjeg.

Ostaje nam zagovor, ljubav i molitva, da Bog koji poznaje sve naše životne putove, providi.

To je naša snažna povezanost preko Boga do mladosti, preko mladosti do Boga.

Neki se ne mire s tim.

Hoće biti sami snaga, hoće biti orao, a postanu vrabac.

No, Isus  je jasan pred farizejima, i vrabac mora stići Bogu.

Svi smo mi na putu prema Bogu.

                                                                       Župnik