Šesnaesta nedjelja kroz godinu 2010. 

U nedjeljnom prvom čitanju iz Knjige Postanka, uviđamo prisutnost Stvoritelja kao gosta u obitelji praoca Abrahama.

„Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga sluge!“

„ Dogodine u ovo doba vratit ću se k tebi i tvoja će žena Sara imati sina.“ (Post 18, 1-10)

Primijenimo to na naš svagdanji život.

Osoba koja se djetetu smiješi postiže da se ono njemu nasmiješi.

Pravilna komunikacija otvara dijete prema vanjskom svijetu i ulijeva u njega samopouzdanje.

Ono je pričalo s drugim.

 Čovjek  doslovno živi od komunikacije.

Dakle, prava je riječ, uvijek i riječ koja pomaže. Ona postaje blagoslov.

            Pogledajmo mnoge primjere iz Isusova života.

            Isus je uvijek pravi majstor komunikacije.

            Gdje god je stigao suproživljava svaku ljudsku sudbinu.

            On ulazi u ovaj svijet i njemu poklanja sama sebe.

Prava je dakle komunikacija, kada čovjek unosi sebe.

To se krasno vidi iz primjera, dok Isus boravi u kući Marte i Marije,u Lukinom Evanđelju kojega danas čitamo.

Isus pomno izlaže Mariji svoje misli, ali i Marija zadubljeno prima Isusove riječi.

Čak i na prigovor Marte, Isus naglašava važnost zdrave komunikacije.

Bez komunikacije nije moguće izgraditi Zajednicu.

            Isus naglašava, da je cilj Evanđelja povezanost, zajedništvo i savez s Bogom.

            Tu je već stanje blagoslova:

            Kristova zajednica s nama,

            Zajednica vjernika među sobom

            Zajednica Duha Svetoga koji poklanja ljubav Oca.

Sjetimo se kako je Duh Sveti prodro u zbunjeni skup učenika.

Od tada se rodilo samopouzdanje i razvila se snažna komunikacija prema vani.

Mi često bilježimo svoje rezultate, a oni su umorni i bojažljivi.

Neki odustali, neki se i predali, drugi izgubili i cilj iz vidnog polja.

A s tako razderanom komunikacijom ne možemo napredovati,

jer se ništa ne pokreće i svi su napori uzaludni.

I tako, dok Marta radi, i pomalo kritizira sestru, dotle Marija razvija jasnu komunikaciju s Isusom, a time i gradi zajedništvo više osoba.

            Očito da dobra komunikacija gradi mostove

             koji  povezuju  iznad vode ono što je spojeno pod vodom.

            Ta nevidljiva povezanost počiva na prisutnosti Isusa Krista.

            Zato Isus govori Marti da je Marija izabrala bolji dio.

Ipak valja istaći,da naše prihvaćanje Krista poput Marije,ne znači odbijanje ovoga svijeta.

Čovjeku je potrebna ta žarišna komunikacija:

Hvala ti Bože, Slavim te Bože, veličanstven si Bože…. Itd.

Bez tog boljeg dijela našeg života, život je prazan.

Život je sapet, turoban i prazan. Ječi od praznine.

            Bog je gotovo uvijek prvi na potezu.

            On prosvjetljuje, on nadahnjuje, on govori i komunicira kroz savjest, kroz dušu, kroz duh.

            On jednostavno ima riječi života.

            Tamo gdje te žarišne komunikacije nema, prisutno je razočaranje.

U vili Borghese u Rimu nalazi se jedna skulptura.

Eneja napušta svoj zapaljeni grad Troju.

Za ruku vodi svoga sina Askanija, a na plećima nosi svoga oca Anhiza.

Eneja ne zaboravlja prošlost, on zna odakle dolazi, on nosi svoga oca na plećima.

Istodobno Eneja zna i kamo ide.

Eneja uvezuje, komunicira sa svojom prošlošću, jasno iz nje stvara sadašnjost i gradi na njoj budućnost.

            Treba li nama ovakva komunikacija? Još kako!

            Znamo li mi odakle dolazimo?

            Znamo li kamo idemo?

Ili su sve ideje ishlapile i sve parole potrošene.

Strah nas koči i tako stojimo na mjestu, umjesto da idemo naprijed.

Ti Gospodine imaš riječi života... Ti si očito neiscrpivo žarište komunikacije.

„Blago onima koji riječ Božju zadrže u dobru i plemenitu srcu  i donose rod u ustrajnosti.“ (Lk 8, 15 

                                                                       Župnik