Dana 31.srpnja 2010. uz brojne sudionike u župnoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja vjenčali su se

Paula Bjelopavlović i Josip Slišković, djelatnici u Pastoralnom centru Lug-Brankovići.

U koncelebriranoj sv.Misi sudjelovali su uz Župnika vlč.Jozo Kajić, dr.sc.pater Slavko Slišković, vlč Josip Kajić, mlađi, a slavlju se pridružio i vlč.Andrija Janjić, župnik župe Radunice.

Misu i vjenčanje predvodio župnik Matija. 

Poštovani mladenci, PAULA I JOSIPE! 

Radeći s Vama u ovom Pastoralnom centru, s Pavom 15 godina i Josipom negdje oko 11 godina, imao sam sreću sigurnog zaleđa.

A to je uvijek garancija, da čovjek može naprijed.

 Takva višegodišnja sigurnost, podloga je odgovornom prijateljstvu koje se rodilo kao blagoslov i nagrada.

Danas idete korak naprijed. Svoj život obogaćujete staleškom službom muža i žene.

To svakako nije moguće bez odgovornosti za život drugoga.

To zovemo ljubav.

Tako je ljubav između mlade i mladoženje posljednji raj na zemlji.

Više vam se ništa tako sretnog u životu neće dogoditi.

Sretan je čovjek koga kod kuće očekuje žena koja ga ljubi, i sretna je žena koja kod svoga muža nalazi trajnu sigurnost.

Takva je ljubav za oboje nepresušiv izvor snage.

Ljubav supruge daje polet i krila suprugu, ona liječi njegove rane i ispravlja njegove mane.

O toj ljubavi između supruga i supruge Isus kaže: „Dakle, što je Bog sjedinio, neka čovjek ne rastavlja!“ (Mt 19,6)

Nije Vas povezao nikakav slijepi slučaj, nikakva mračna sudbina, nego sam Bog, koji je ljubav.Poznajete se 10 godina a godinu i pol kako ste odlučili sklopiti brak.

Ljubav je posve slična Bogu.

Ona je bezgranična kao on, ona je svemoćna gotovo kao Bog,

Ona daje čudesnu snagu, svjetlo i prosvjetljenje kao on, ona je poklon koji nitko ne može oduzeti slično kao Bog.

Ljubav čovjeka čini dobrim, blagim strpljivim i vjernim. Ona je kao Bog.

„… i tko god ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga“ (Iv 4,7)

Upamtite, bez Boga, bez vjere, ljubav je kao odsječeni cvijet, koji samo nekoliko dana cvjeta u vodi.

Ljubav mora biti vječni pupoljak koji uvijek ima snagu života.

Tko na putu takve ljubavi dalje napreduje, može kročiti naprijed u dužnosti i pravednosti, vjernosti i dobroti, savjesti i svijesti, i on će jednoga dana posve svjesno upoznati Boga i naučiti se ljubiti ga.

Ali ne zaboravite ovakva ljubav je moguća samo tamo gdje Bog prebiva.

Gdje je Bog protjeran ili na godišnjem odmoru, tu i ljubav prestaje.

Stoga, unesite Boga u svoj život danas, više nego jučer, ako želite da Vaš brak bude pun ljubavi i vjernosti.

Podsjećam, da u svakom braku nastupa trenutak istine. Kada dođe križ, tada se pokazuje tko je dostojan zaklete ljubavi.

A u takvim trenucima postoji snaga molitve i vjere.

Križ se može svladati samo Božjom snagom. Dom u kojem Bog prebiva, tu dolazi i mir!

Primite i Boga u svoj dom. Dijelit ćete tada međusobno i bol i radost.

To je ljubav.

Čestitam i hrabro naprijed. 

                                                                       Župnik