Dana 3. kolovoza 2010. u župi Posavska Mahala imao sam priliku oprostiti se od svoga župnika Mije Nikolića. Župnik je navršio sedamdeset i pet godina života i zasluženo odlazi u mirovinu. Kako Nadbiskupija, tako i Župa Posavska Mahala, kao i sve druge župe u kojima je vršio svećeničku službu, imaju razlog zahvale za plodni život ovoga svećenika.

Osobit razlog zahvale  imam ja i moji roditelji, za svećeničku skrb mojih roditelja. Služio ime je svakodnevno sv. Misu na koju su redovito  dolazili. Zadnjih godinu i pol, kada više nisu mogli ići u crkvu, župnik Mijo je svakodnevno nosio mojim roditeljima sakrament sv.Pričesti.

Hvala ti Župniče Mijo!

Uz simbolični dar poklonjene knjige „100 krvavih godina“ napisao sam sljedeću posvetu:

„Radost sadašnjega vremena očito nije dovoljna nama ljudima; uvijek se okrećemo naspram budućega. To je cilj našega postojanja, ma koliko bila velika radost sadašnjosti. Bog ti je nagrada za buduće, a moja zahvala za sve dobro u prošlosti.“  

                                                                       Matija