Dvadeset i treća nedjelja kroz godinu 2010.

Jeste li se ikada pitali: Kako se  služiti dobrima ovoga svijeta?
Kako smo na njih navezani?
Kako Bog gleda na stvorena materijalna dobra, i što od nas traži?
Jesmo li često na tom području kolebljivi i nesigurni  u svojim stavovima?

            Otvorimo malo tu modernu temu našega života
            Možda nam se posreći kazati istinu: kakav je današnji čovjek.

Suvremeni je čovjek prilično sebičan.
Svi bi htjeli biti bogati.
Bogatstvo je danas puno važnije  čak i od zvanja.

• Svega ćemo naći na svakom koraku, ali nam ljudi izgledaju kao da su izgubili dušu.
• Kao da su izgubili smisao svoga života, svoju obitelj, svoju ljubav.
• Konkurentska borba, stres i besmisleni tempo, kao da su postali normalno stanje.
• Oni koji su u takvom stanju teško će reći istinu.

A sada poslušajte: što u knjizi Mudrosti Gospodin o tome govori.

„Plašljive su misli smrtnika i nestalne su naše namisli.Jer propadljivo tijelo tlači dušu…

• Pomoći će nam ovo razumjeti i  dva Prijatelja iz kratkog primjera.
• Pita jedan: Prijatelju je si li ti zaljubljen?

A drugi odgovara: Da, da, još kako! 
I nastavi dalje: Ah, kako je ta riječ kratka, morala bi se moći pjevati, a kako je kratka riječ, jer ja sam sav sretan.
A prijatelj mu na to kaže: „Tu se ne radi o duljini, odlučujuća je težina.“
Tu duljina ne određuje težinu, već težina određuje duljinu“

• Pitamo li sad pisca knjige Mudrusti, dobit ćemo odgovor:
• Bog je sklon čovjeku i čovjek je njegova ljubav.
• Bog je zaljubljen u čovjeka.
• Bog je prema čovjeku uvijek samo „Da“ i to Božje „Da“ ima neizmjernu težinu.
• Ono je sigurno i pouzdano „Da“, nije neodlučno i kolebljivo, nasuprot našoj neposlušnosti, grijesima i prevrtljivosti.
•  To tvrdi i Sv.Pavao  ( 2 Kor 1,20) kad  kaže. „Doista, sva obećanja Božja u njemu su „Da“.

A kakav je današnji čovjek, je li Bog na prvom mjestu i njegovo „Da“?

I sada se dolazi do istine da čovjeku nije dobro živjeti samo od hladnjaka, politike, financija, jer sve to ima premalo težine, a time i prekratku trajnost.
Također ne možemo živjeti samo ni od obaveza, jer odakle bi došla radost.
Niti je dobro Boga i svijet podrediti samo svojim sklonostima i manirima.

One se mogu smanjiti i nestati.
I čovjek bi se mogao pitati:

Kako sam mogao biti tako lud i nemaran da se ravnam samo prema svojim sklonostima?

            Stoga: „Licem svojim obasjaj slugu svoga i nauči me pravilima svojim.“ (Lk 14,25-33)

I naše „Da“ mora imati oslonac u Božjem „Da“, koje nam je on dao po Kristu.
To Božje „Da“ je uvijek kod Boga osobno i od srca.

Bog ne stoji uz tekuću vrpcu i ne proizvodi ljude kao brojeve, nego svakoga stvara iz samo njemu svojstvene snage.

Ludi su za njega osobe, a ne serijska roba.

Zaključimo!

Kad  Pavao kaže: „U Kristu nema više roba, nego brat ljubljeni.“ (Flm 14)

Tada Pavao gleda i što Bog misli, a ne samo na svoje sklonosti i ljubavi.

A mi, nakon svega rečenog, moramo dati osobno odgovor na svoje sklonosti i životne ljubavi.
Moramo dati odgovor: Jer sklonosti postoje, materijalna navezanost postoji.

Kuda nas vodi životni put i životni pothvat ?

                                                                       Župnik