Listopad  2010. kratka razmišljanja u listopadskim duhovnim obnovama.

 Zvono zvoni….
Osamnaest je sati.
U hramu korski odjekuje molitva.
Moli se krunica.
Krunica koja je osvojila svijet. Nije ni čudo, ona je Evanđelje u kratkom izdanju.
Osvojila je srce mladih i starih, a tako je jednostavna kao što je jednostavan i Krist.
To je molitva koja nas želi dovesti do susreta s Kristom.
Kristom koji je bičevan, koji je trnjem okrunjen, raspet, umro i uskrsnuo.
Kristom koji uzlazi na nebo, i šalje Duha Svetoga.

• Ona je snaga našeg duha.
• Ta moć duha je daleko veća nego što često zamišljamo.

S njome nam se otkriva, da iznad tijela i uma postoji moj duševni život, život moje duše.

• Ona je temelj moga života.
• Ona ima snagu motivirati moj život.

Surađivati s dušom kroz molitvu znači jačati naše veze s temeljem našega života.
Duša nam otvara izvore snage koji se ne mogu doseći običnim putem.
Iz duše izviru ljekovite snage i za naše tijelo i um.
Mi snagom molitve   svjesno uključujemo dodatnu snagu u svoj život.

• Ta moja povezanost s pratemeljem moga života postaje odlučujuća snaga za svaki križni put.
• Taj sklad  i usklađenost između tjelesnih, duhovnih i duševnih područja, presudno utječu i na naše zdravlje.

           
Mi jedino funkcioniramo kao cjelina tijela, duha i duše.
Nije samo tu prisutno zdravlje našeg tijela i duha, već ona utječe i na našu obitelj, prijatelje i zajednicu u kojoj živimo.
Molitva krunice nije samo snaga duha nego i radost duha.
Ona je znak naše plemenitosti i velikodušnosti, našeg trajnog zajedništva s Kristom, Marijom,  našim Stvoriteljem.
S molitvom mi palimo svjetlo u svome srcu i time zračimo Božji mir.
I ne samo da je molitva radost, mir, ona je i  ljubav.
Po njoj,  Bog  je trajno djelatan u našem životu.

A tu se, kaže sv. Pavao: „Bog trajno zauzima za nas i moli u nama.“

Moli zajedno s nama.

                                                                       Župnik