Osma nedjelja kroz godinu 2011-a

U šestom poglavlju Matejeva evanđelja, kojega čitamo u osmoj nedjelji kroz godinu-a,  vidna je Isusova poruka:
Čovjek ne smije biti zabrinut jedino za jelo,piće i odijelo.
On mora biti zabrinut za ljude i svaki dan iznova ljudima biti podrška i pomoć. (Mt 6, 24-34)
Zanimljivo je pogledati što sve  određuje mentalitet  današnjeg čovjeka i gdje su izvori njegove krize. Ustvrdimo:

• Današnji je čovjek potrošač.
• Radi ono što gotovo svi rade.
• Prepušta se rijeci svakidašnjice i kao da uživa u stihijskom načinu života.
• Često nije kadar povezati sve korisne i štetne segmente u jednu cjelinu.

Upravo zbog toga je žrtva komercijalizacije, idejnih zastranjivanja, politizacije života, postaje predmetom manipulacije, žrtva je reklama i slika, pomodarstva itd…
Možemo li dati odgovor, zašto je čovjek takav?
Možemo!

• Njegova je  temeljna težnja  uspjeti u životu.
• Uspjeti u karijeri.
• Uspjeti u društvu i ostaviti nešto iza sebe.

Tu se čovjek često upeca u mnoštvu postavljenih  zamki, o kojima  Isus u današnjem evanđelju dramatično govori.

I onda, nastaju veliki problemi zbog sukoba ljudske uspješnosti i moralne savjesti.
Ne smije se pod svaku cijenu uspjeti u životu.
Jer, često se čuje da je nemoguće pošteno uspjeti, već da su putovi uspjeha često mračni.
Puno je i onih koji  moraju prodati  svoj karakter, kičmu, svoje uvjerenje, zanijekati svoje opredjeljenje, da bi opstali, da bi uspjeli.
Duboka je to kriza moralnih vrijednosti. A one rastaču ljudsko biće.
Zato Isus kaže:
"Ne budite zabrinuti za život svoj;što ćete piti, niti za tijelo svoje; u što će te se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela (Mt 6)
Ili, pogledajmo što Isus govori dalje u poglavlju 16 u Matejevom evanđelju:
 „Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svom naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj?“
S pravom si možemo postaviti pitanje: Koji je onda pravi uspjeh života?
Za Isusa je to prava drama za ljudski život.
Zato iznosi ovaj dramatični tekst u kojem nekoliko puta govori  „ne budite“, „nemojte“ ili kad kaže:
“Klonite se i čuvajte svake pohlepe:koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.“ (Lk 12)
Ako ovom ljudskom neskladu težnji, pridodamo i društveni nesklad, ekonomski, politički, sebičnost grupa, stranaka, nije onda nikakva novost svakidašnje nepovjerenje, neprijateljstvo ili  sukobi.
A rješenje je jednostavno, smanjiti čovjeku apetit za sebičnošću.
Ne može čovjek živjeti život, ne obazirući se na druge.

• Koliko se samo drži sastanaka, dogovora, piše raznih deklaracija, peticija, demonstracija loco i diljem planete Zemlje, a u koju svrhu, da bi onima kojima je dobro bilo još bolje.
• Čovjek se zbog prevelike sebične težnje za jelo i odijelo,  odijelio od Boga, od istine, od pravde, od čovjeka, on jednostavno nije uopće više svoj.

A sjećam se divne Šenoine  pjesme :
 „Oj, budi svoj Ta Božji je to trud,
Al Bog sve mrzi što je laž i varka;
I neka ti je vazda vedra pamet,
I srce vrelo,duša čista, žarka;
Nek ravno um i srce važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!

Moramo se s pravom pitati:
Je li onda muka živjeti s ljudima koji nisu svoji, koji žive vlastito otuđenje?
Jest muka, i to prava muka.
Ali, i Šenoa kaže: To je „božanski naporan trud.“
Može li se uopće pomoći čovjeku koji stalno zabrinuto gleda na svoju budućnost.
Može, ako mu se kaže, da zabrinutost ne smije biti samo oko materijalnih stvari i posjedovanja.
Čovjek mora imati vedru pamet, vrelo srce i čistu dušu.
Tek tada je  pravedan, kada je  svoj.

                                               Župnik