Petnaesta nedjelja kroz godinu 2011-a

Ovo govori Gospodin: „Kao što dažd i snijeg s nebesa silaze i ne vraćaju se onamo dok se zemlja ne natopi, ozeleni i ozeleni  da bi dala sjeme sijaču i kruh za jelo, tako i riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća se k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.“ ( Iz 55, 10-11)

• Božja riječ uvijek izvršava svoje poslanje.
• Božja riječ uvijek ostvaruje što obećava.

A kako je s čovjekom i čovječanstvom?
Istina, povijest ljudskog roda i naša osobna povijest neprestano napreduje.
„Ona se uzdiže i pada, zatim ide još dalje, potom se dvostruko umanjuje, a onda uzdiže kao nikad prije…“Ovo su Pascalove riječi.
Evo što kaže sv. Pavao u poslanici Rimljanima:
„Sve patnje sadašnjeg vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama….. sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima….“

• Zla koja danas tište svijet mogu se usporediti s porođajnim bolovima.
• Očekuje se izlaz i on će biti sretan, raspdljivost će se preobraziti u slavu, ropstvo će ustuknuti pred slobodom onih koje Bog ljubi.
• Čovjek svojim duhom i radom sve više širi svoje gospodstvo nad prirodom.
• Čini to u skladu sa svojim poslanjem (Post 1,28)

Plodovi toga rada vrlo često postaju zajedničko dobro svih.
Istina, uvijek se otvaraju mnoga pitanja i problemi 
Jedno od glavnih je:

• Koja je svrha svih ti napora?
• Da li samo da bude bogatiji?
• Zašto toliki napori kad sutra mora umrijeti, a tako je malo potrebno za život?

Valja istaknuti da je preobrazba zemlje Stvoriteljeva zamisao.

Koliko god čovjek imao materijalno bogatstvo, on sve više treba Boga.

• Čovjek bez Boga ne može  ostvariti svoje čovještvo.
• Čovjek bez Boga ne može postići svoj smisao i riješiti svoje otuđenje u materiji i grijehu.

No, čuli  smo u današnjem  Evanđelju.
Bog neprestano sije svoju Riječ.
Plodno tlo je čovjek vjernik, kršćanin koji ostvaruje Stvoriteljevu zamisao.
Čovjek ima iskru Božjeg uma, stvoren je na sliku Božju, on je pozvan u ovaj materijalni svijet unositi i svoje ideje, svoju riječ, priznajući Boga Stvoriteljem i slaveći njegovo ime na zemlji.
Plodna zemlja u koju pada sjeme, tj. Božja riječ,  je čovjek koji očituje Boga u ovome svijetu.

Čovjek ustvari svojim djelovanjem, samo otkriva tragove Božjeg djelovanja.

Ta što je običan pijesak?

• A danas vidimo da je siliciji temelj elektronike.
• Silicijska dolina – puna poznavatelje pijeska, što bi rekli pjeskara.
• Nema kraja ljudskom istraživanju.

No tu je čovjek na Božjem tragu i čudi se, slavi Boga i veliča, prepoznaje i hvali.
U biti, čovjek i ne smije biti pasivan, jer tek tada ne ispunjava naum Stvoritelja da upravo čovjek preobražava zemlju.
Ipak, kada Evanđelje govori o plodnoj zemlji – plodnom čovjeku, tada govori da čovjek nije autonomno biće, on je biće s odgovornošću za ovaj svijet.

• Čovjek je ranjen grijehom i ima ponekada i velike napasti da bude sebičan na štetu drugoga.
• Ili, da svoje dostignuće upotrijebi na štetu drugoga, pa svojim dostignućem ne djeluje kao stvoritelj, nego kao rušitelj Božjeg djela i nije plodno tlo Božje riječi.
• Svako ljudsko djelo mora biti usmjereno dobru, samo tako čovjek je plodno tlo u kojem i živi stostruka oplođena riječ Božja.

Jer, što bi čovjeku koristilo kad bi ostvario mnogo svojih malih smislova, a konačni svoj smisao promašio?
Tada bi zapravo promašio i svoje čovještvo.

                                               Župnik