Dvadeseta nedjelja kroz godinu 2011-a 

„…Dom moj zvat će se Dom molitve za sve narode“ (Iz 56, 6-7)
Evo kako to kaže Psalmista u 67 psalmu:
„Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!
Neka te slave narodi, Bože,
svi nadi neka te slave!
Bog nas blagoslovio!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!“
Ljudska zajednica nikada ne bi smjela izgubiti iz vida načelo jednakosti svih ljudi.
No borba za prestiž, borba za karijeru neprestano podjarmljuje ljude.

• Svjedoci smo velike nejednakosti u svijetu.
• Ljudi se dižu jedni na druge.
• Uvijek je opravdanje rasa, narodnost ili interesni kapital.
• Svakidašnje iskustvo govori o privilegijama, povlasticama, ili nad narodima.

Sve su to pojave protiv Stvoriteljeve nakane.
Svi priznaju da su svi ljudi po rođenju jednaki i obdarenim od Boga istim ljudskim dostojanstvom.
I to je neotuđivo prirođeno pravo svakog čovjeka.

• Ono je upisano u ljudsku narav.
• Svi se na isti način rađaju i dolaze na ovaj svijet.
• Svi jednako moraju proći kroz vrata smrti.

Uvažavajući mnoge razlike u nadarenosti i razliku spola, ali niti jedna razlika ne može izbrisati temeljni identitet – biti čovjek.
Jednakost usprkos razlikama.  

• U Božjoj zamisli svi su ljudi jednaki i po stvoriteljskoj i po otkupiteljskoj nakani.
• Svi su ljudi pozvani na uskrsnuće od mrtvih i zajednički život  s Bogom.

Vječnu napast  čovjeka da bude nad drugima Isus oštro osuđuje ističući novu vrijednost služenja braći ljudima.

Grijeh je, kada razlike koje ne izlaze iz naravi čovjeka stavljamo na prvo mjesto.

• Tada nastaje zlo.
• Tada rušimo temeljne jednakosti svih ljudi.
• Svaki takav čin vrijeđa Stvoritelja i nije blagoslov.

Kršćani su pozvani po svom kršćanskom poslanju očuvati temeljna ljudska prava.
No, slika svijeta je drugačija.
Crkva kao zajednica, osobito je pozvana da bude zajednica ljubavi.
Ali i tu je slika drugačija.
Socijalne nejednakosti su tolike da narušavaju temeljna ljudska prava čovjeka u skladu s ljudskim dostojanstvom.
Ovdje valja pogledati sebe i  oko sebe, riječ je često o sličnoj praksi života.

• Nikada  više nije bila  u praksi politička podobnost ljudi.
• Ona upravo omogućava partijsku oligarhiju pod okriljem demokracije.

Zaključimo zbornom molitvom današnje nedjelje:
„Bože, onima koji te ljube pripravio si nevidljiva dobra. Daj nam smisao za pravu ljubav, da tebe u svemu i nadasve volimo te postignemo tvoja obećanja, koja nadilaze svaku želju.“