8.listopad 2011. duhovna obnova za Župnu zajednicu – adoracija.

Jučer smo slavili  7. listopada Blaženu Djevicu Mariju od krunice.
Taj blagdan odredio je Papa Pio V 1571. u znak zahvalnosti Blaženoj Djevici Mariji što je kršćanska flota pobijedila tursku flotu u glasovitoj bitci kod Lepanta. Turska se više nikada nije oporavila da bi  bila morska sila.

• Cijeli listopad je mjesec molitve, mjesec krunice, mjesec jačanja našeg duha blizinom Duha Božjega.
• Kršćani sve do danas u listopadu, sklapaju svoje ruke i mole.

Okupljeni ovdje 8.listopada 2011, oko Majke Božje, molimo, pjevamo, činimo svoje zavjete palimo vatru i tamjan s kojima častimo ugodnim mirisom  one koje volimo.
Pogledajte ovaj komadić uglja kako je crn, hladan, ali ako ga sad zapalim on će se užariti i prekrasno vrcati.
Ako na ovaj užareni ugalj stavim mali grumenčić tamjana, ugalj će ga zapaliti.
Ovo me podsjeća kako je nad apostole sišao oganj Duha Svetoga i njih zapalio.
Ako dopustimo da nas Duh Sveti obuzme, da nas žar ovog ugljena zapali,  tada se u  nama  događa nešto novo.

• Mi mirišemo.
• Svi nas udišu, svi nas žele.

Ako se ne prepustimo toj vatri, ne događa se ništa, jer mi ostajemo hladni, vatra gori mimo nas.
Čovjek je zaista remek djelo Božje.

• On može biti slika Božja, ako svoju kuću gradi na stijeni, na Evanđelju, na Riječi Božjoj, ako dopusti da njegova djela budu na ugodan miris Bogu.
• Zato dopustimo, neka nas Bog rasvijetli. Neka se u nama rodi želja za mirom i Duh Sveti će ispuniti prostor našeg života u kojem se osjeća ugodan miris cvijeća.

Ispruži svoje ruke Gospodine, u njih odlažemo svoje molitve, a ti iz svojih prospi po nama svoj sveti blagoslov.
Upravi naše ruke i naše korake da okusimo dragost tvoje neizmjerne ljubavi.
Hoćemo i mi biti dio ove Tvoje beskrajne divote.
Iskusili smo bol i trpljenje, želimo iskusiti i beskrajnu radost života, živeći uza te.

• Naše su molitve brojne, naša je ljubav prema tebi  iskazana u mnoštvu boja koje iskre i pale ugodan miris tamjana.
• Hvala ti što si nam omogućio da na mnogo mjesta susretnemo Majku Isusovu koja hoda putovima svijeta. I danas imamo priliku susresti je. Razgovarati s njom. Uživati u njezinoj blizini. Pjevati joj.

Možda i ne primjećujemo koliko smo sretna bića, koliko smo mi tjelesna,  ali i duhovna bića.
Promotrimo svoje ruke…

Što nam sve mogu reći. O sebi o nama…
Ruke drže, hvataju, miluju, ruke mogu nositi, mogu biti čekić, mogu se otvoriti na prošnju, mogu se sklopiti na molitvu, mogu primiti Tijelo Kristovo, mogu pozdravljati na razne načine: mahanjem, stiskanjem, nabacivanjem.

• Sjetimo brižnih majčinih ruku ili očevih žuljavih ruku.
• Ruke nas brane, daju život, možemo iz njih piti i jesti.
• Ali ruke mogu i tući, prijetiti, strašiti..

I Bog ima ruke. To je Isus, to je Blažena Djevica Marija i mnoge svete.
I on njima govori. Njegove ruke liječe, posvećuju, daruju novi život.
Danas smo mi njegove ruke.
Kakva je to čudesna mreža ljubavi. Kako je divno Isus rekao: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“

                                            Župnik