Trideset treća nedjelja kroz godinu 2011-a

Na kraju liturgijske godine čujemo one biblijske tekstove koji govore o svršetku vremena.

• Ti su tekstovi jako tajanstveni, ponekad čudni i uznemirujući.
• Iskustvo povijesti spasenja tvrdi, da je Bog vjeran Savezu – Dogovoru kojeg je dogovorio s ljudima.
• On će jednog dana dokrajčiti sadašnje stanje i uspostaviti sasvim nove odnose između sebe i svoga stvorenja.

Bit će to za pravednike dan mira i spasenja, ali za bezbožnike i grešnike dan gnjeva i pustoši.
Nije moguće pomiriti kraljevstvo Božje i kraljevstvo sotone, svetost i grijeh.
Ne može se zaobići istina da je s Novim Zavjetom-Dogovorom došao i veliki zaokret povijesti i da se od tada nalazimo u posljednjim vremenima.

• S Isusom je Kraljevstvo Božje već prisutno i na tajanstven način raste među ljudima.
• I doći će dan kada će Kraljevstvo Božje zauvijek istisnuti kraljevstvo sotone.

Kada će se i kako će se to zbiti?
Ne znamo.
Neki tekstovi Novoga Zavjeta govore da je Dan Gospodnji  vremenski blizu.
Isus upozorava da to zna samo Otac.
Ali stav Crkve je Isusov stav: Biti budan.

• On je stvorio naš svijet i otkupio ga. to je zakonita činjenica.
• Veselje nad sadašnjošću nije dovoljno nama ljudima, mi se uvijek okrećemo naspram budućnosti.
• Naše postojanje mora imati cilj. Ono ima svoju nadu.

U Danteovoj „Božanskoj komediji“ na ulazu u pakao stoji rečenica: „Napustite svaku nadu vi koji ovamo ulazite.“
Pakao je beznađe.
Zato Sveti Pavao u poslanicama Rimljanima kaže: „Mi smo oslobođeni za nadu“

• Isus Krist je čovjek kakvog je Bog želio u vječnosti kao sudionika u njegovu sjaju, u njegovu raju.
• On je došao od Oca i vraća se k Ocu i nas povlači za sobom.

Tu se provlači smisao napora oko dobra i čekanja uz temeljni stav  „Dođi Gospodine Isuse“.
„Patnje ovoga svijeta“, ističe Sv. Pavao, „ne mogu se usporediti s krasotama koje ćemo vidjeti.“
A, lice ove zemlje sigurno prolazi.
Ono što se dogodilo Glavi Čovječanstva - Kristu, sigurno će se i nama dogoditi.

• I to je jezgro naše vjere.
• Naš Bog je Bog života.

Što to znači za jednog kršćanina?
Evo što!

• Spremn je  prihvatiti svako vrijeme u koje ga  je Bog stavio.
• Mora iskoristiti talente, jer oni su dar, a na dar se treba uzvratiti.

Iz Evanđelja vidimo da neki odbijaju sadašnjost i svoje zadatke.
To je tanka vjera i njoj se treba oduprijeti.
Ali, čovjek se mora odreći i zablude da se za volju zemlje često odriče neba.

• I jedno i drugo vodi ka rasulu svijeta.
• I u jednom i drugom slučaju svijet se odriče Boga.
• Tome se kršćani moraju energično suprotstavljati.

Spasitelj je itekako potreban ovome svijetu. Jer gdje nedostaje Bog, tamo se rađaju idoli svih vrsta: moć, užitak, imetak, napredak, ali sve to donosi veliko razočaranje.
Tu je ustvari prisutan grijeh.
Prema ovome,  sve što smo čuli u današnjem Evanđelju, možemo zaključiti da Bog želi da ja, mali čovjek, sudjelujem u oslobođenju svijeta od grijeha i zla, u spasenju.

• Da ja maksimalno koristim svoje talente.
• Kršćani svih vremena imali su problema s prihvaćanjem istine, da je ovo Božji svijet.
• Imaju  problema da u njemu djeluje Božji Duh.
• Imaju problema ostvariti u svom životu lik „vrsne žene“ koja vrijedi više nego biserje, kako to kaže Knjiga Mudrosti.  

Jer, „tko ostaje u meni taj donosi mnogo roda“.

                                          Župnik