Dana 25. svibnja 2012.održani  su Petnajesti dani sjećanja na nevino stradale žrtve  u Drugom svjetskom ratu (uglavno stradali  25. svibnja 1945.) u prostoru Podvučijaka – općina Odžak.

Svečanu procesiju  od župne crkve u Posavskoj Mahali do Nuića groblja, gdje je masovna grobnica, predvodio je dr.Valentin Pozaić, zagrebački pomoćni biskup.
Neposredno prije Svete Mise  vijence su položila sljedeća Izaslanstva:

• Ispred  HDZ-a Republike Hrvatske  vijenac su položili gosp. Josip Vidović i gosp. Ivan Rašić,brigadir i preds. Udruge „Zavjet“.
• Izaslanstvo Zagrebačke županije i Dubrovačko-neretvanske županije udruge „Zavjet“. 
• Izaslanstvo Udruge „Bosansko-Hercegovački Hrvati“  gosp. Mile Stanić, preds. Udruge, gop. Ante Ljevar i  gosp. Jakov Barišić.
• Izaslanstvo HDZ- BIH  Dr.Ante Domić, član predsjedništva, gosp. Marijan Živković, zastupnik u parlamentu Federacije i gosp. Mijo  Matanović, zastupnik u Domu naroda Federacije.
• Izaslanstvo općine Odžak  gosp. Luka Jurić, načelnik Općine.
• Izaslanstvo Mjesne zajednice Posavska Mahala gosp. Zlatko Herceg, pred.

Nakon dužnog poštovanja i kratke molitve za pokojne, služena  je koncelebrirana Sveta Misa predvođena Biskupom i svećenicima Odžačkog kraja, uz pristutnost mnoštva vjernika.
U svojoj propovijedi Biskup je, istaknuvši lik apostola Petra, ukazao na snagu Duha Božjeg koji djeluje, jer ako želiš učiniti nešto savršeno počni s nešavršenim ljudima.
U biblijskoj slici Rahele koja oplakuje svoje sinove kojih više nema:  „mnoge mlade prekrila je trava, a što nije odnijela je Sava“. Biskup je istaknuo kako su,
mnoga ljudska prava povrijeđena:

• Pravo na grob i dužnost pijeteta prema pokojnome.
• Pravo na istinu i povijesne činjenice. 

Ipak temelj društva je zdrava obitelj, kultura života i civilizacija ljubavi.
U svojoj završnoj poruci  Biskup je istaknuo:  Budućnost pripada onima koji vole život i koji žive kulturu života. 

U popodnevnim satima,  oko 300  stotine osoba nastavilo je svoje druženje na zajedničkom ručku gdje su svoje pozdravne govore  uputili:

Mjesni župnik gosp. Ivan Ravlić, uz pozdrav i zahvalu gostima, zahvalio se organizatorima istaknuvši gosp. Anicu Bošnjak, r.Šimić.
Sve goste pozdravio je domaći svećenik Matija Šimić, i prikazao ukratko dramu na Odžaku.
Gosp. Josip Vidović u svom pozdravnom govoru prenio je pozdrave od novoizabranog rukovodstva HDZ-a RH gosp. Tomislava Karamarka,preds. i gosp. Milijana Brkića, tajnika.
Ispred Udruge „Zavjet“, sve prisutne pozdravio je gosp. Ivan Rašić,brigadir.
Gosp. Mile Stanić ispred udruge Bosansko-hercegovački Hrvati u svom pozdravnom govoru istaknuo okolnosti Bitke za Odžak koja je počela 19.travnja 1945. a završila 25.svibnja 1945. Govornik je u svom govoru istaknuo posljednje riječi jednog od zapovjednika na Odžaku:
„Svjestan sam da idemo u borbu koju ćemo izgubiti i u kojoj ćemo vjerojatno svi izginuti. No, bit će to i naša najsnažnija poruka budućim naraštajima i svjedočanstvo, kako se Hrvat bori za svoj opstanak na vlastitoj rodnoj grudi. Unatoč ovoj našoj naizgled uzaludnoj žrtvi uvjeren sam, da će naša domovina Hrvatska jednom biti slobodna. Kad ne bi bilo tako, onda bi pravda na zemlji bila zauvijek mrtva.“
Sve prisutne, u ime zastupnika u Parlamentu Federacije  gosp. Marijana Živkovića i gosp. Mije Matanovića,  gosp. Dr. Ante Drmića, člana predjedništva HDZ-e BIH, gospode Ministara u Posavskoj županiji Ive Jelušića, Marijana Oršolića, Mate Brašnjić i Josipa Vidović,  pozdravio je gosp. Luka Jurić, načelnik općine Odžak.
Časnom zboru obratio se  i  Dr.Ivo Balukčić, dekan Doborske dekanije.
Svoje riječi ohrabrenja uputio je počasni gost Dr.Valentin Pozaić, biskup,  istaknuvši da je najljepša knjiga o ljudskim pravima Biblija. „Što je čovjek da ga se spominješ...“  Bog  ih blagoslovi i reče napunite ovu zemlju Hrvatsku.

Nakon ispraćaja dragog gosta Dr. Valentina Pozaića,biskupa, svoje tople riječi uputila su tri govornika:
Dr.Majić, direktor Doma zdravlja Odžak, Dr. Čavar, predsjednica hrvatskog pokreta za obiteljski život, Gosp. Jakov Barišić.

Riječi Dr.Majića izgovorene napamet, probudile su suze mnogim prisutnima:

„Kad se sjetim čedrdeset pete, ja ne plačem suze same lete.
Otac gine ja ostajem dijete.
Zato pitam goru Maribora, gdje su naša braća iz logora.
Odgovara gora Maribora, valja reći nema drugog zbora.
Tu su naša braća izginula, a Hrvate tama je prekrila.
Tu poginu Hrvat do Hrvata, mili Bože, a i brat do brata.
Tu poginu junak do junaka, Boga moli Hrvatica majka.
Ona moli našeg dragog Boga, bar mi Bože ostavi jednoga.
Da polete naši mali tići, bolje vrijeme mora nekad stići.
Doće vrijeme našeg preporoda, to je sudba hrvatskoga roda.
Procvjetat će i lijepa naša, sve na slavu nestalih ustaša.
Ovu pjesmu prenio mi tata, da se pamte stradanja Hrvata.
Zato pjesmu svako treba znati, krvav danak platiše Hrvati.
Maribore da si malo bliže, svoj bi braći podigao križe...“

Iz govora Dr. Čavar,

 Hrvatske Odžačke kamikaze!

Vitezovi slavni obrane Odžaka,
One naše kobne čedrset pete,
Uzori vječni hrvatskih junaka,
Domovine naše Hrvatske svete!

Puni mjesec dana ostali ste sami,
Nakon Nezavisne Države Hrvata,
U rijetko do tada viđenoj drami,
Obrane Odžaka, nakon onoga rata.

Branili su Odžak do zadnjih ratnika,
Kamikaze viteške, po cijenu života,
Bunkeri puni mrtvih, ranjenika,
Za ljubav slobode, ratna strahota.

Tukli su vas danima sa svih strana,
S tisućama bombi, topovskih granata,
Željni vaše smrti, željni vaših rana,
Tijekom prvog Domovinskog rata.

U Odžaku hrvatskome borba se vodi,
Dok cijelom Europom više se ne puca,
U Odžaku Hrvat mašta o slobodi,
Za Državom Hrvatskom srce mu kuca.

 Odžački junaci vječna vam Hvala!
Za viteštvo hrvatsko i živote vaše,
Hrvatska je majka kamikaze dala,
Počivajte vječno pored Save naše!

Vitezovi Odžački uzor ste bili,
Hrvatskog drugog Domovinskog rata,
Po cijenu života Odžak ste branili,
Naraštaj novi naroda Hrvata.