DOBRODOŠLI NA WEB STRANICE ŽUPE LUG-BRANKOVIĆI
VRHBOSANSKA NADBISKUPIJA!

Naslovna Župne propovijedi PROPOVIJED DON MARINKA MRKONJIĆ NA RANOJ SV.MISI
PROPOVIJED DON MARINKA MRKONJIĆ NA RANOJ SV.MISI

24. lipnja 2012. - propovijed na Patronu - rana Sveta Misa  

Braćo i sestre, dok čovjek sluša ovaj evanđeoski izvještaj  o rođenju svetoga Ivana Krstitelja ne može ostati ravnodušan. Jer kako ostati ravnodušan, kad sve ono o čemu Evanđelje izvještava, događa se na tako  jedan neuobičajen, na jedan čudesan i tajnovit način. Znamo već kako su Elizabeta i Zaharija bili pobožni, pravedni ljudi, ali ih već u dubokoj starosti, a bez svoga potomstva, bez svoje djece, što se tada smatralo nekom Božjom kaznom, vjerojatno za neki nepoznati tajni grijeh.

I onda kao grom iz vedra neba anđeo dolazi Zahariji i kaže mu: Tvoja žena Elizabeta začet će i roditi sina. Da nije Zaharija zanijemio tada zato što nije vjerovao u to, vjerojatno bi zanijemio od čuda, od onoga što je čuo da će se zbiti.

A kada je Elizabeta rodila sina Zaharija na kraju piše na pločici Ivan mu je ime, a i to ime također je puno simbolike i puno je značenja i ono znači, Bog se smilovao svome narodu. Naime izabrani Izraelski narod stoljećima je bio bez proroka kao da Bog nije čuo njihove vapaje, njihove molitve i ne šalje im više svoje izaabranike proroke, a opet s druge strane svi su u isčekivanju Mesije, obećanog Spasitelja koji treba doći osloboditi ih, kako su oni očekivali, ponajprije od rimskog jarma i uspostaviti Božje kraljevstvo. Evo videći sve ove čudnovate znakove koji su pratili Ivanovo rođenje nije onda ni čudo što su se rođaci i susjedi pitali, kako smo malo prije čuli u Svetom Evanđelju, što će biti od ovoga djeteta. Kad evo ruka Gospodnja nad njim je već od njegovog rođenja. Da je  Ivan doista  jedan od najvećih proroka u povijesti ljudskog roda posvjedičio je i sam Gospodin Isus. Rekavši za njega kako nitko rođen od žene nije veći od Svetoga Ivana Krstitelja. On je doista jedna od najvažnijih osoba u tom Božjem planu spasenja čovjeka. On je nekako veza između dva svijeta, između Staroga i Novoga zavjeta. I s time završava onaj redoslijed starozavjetnih proroka, a počinje vrijeme djelovanja apostola.

Bog je izabrao svetoga Ivana Krstitelja da pripravi put za dolazak svoga Sina i da pozove ljude na obraćenje. I on je taj put pripravljao propovijedanjem oko rijeke Jordana pozivajući ljude na obraćenje, pozivajući na činjenje pokore, jer se približilo Kraljevstvo Božje. I doista mnoštvo je dolazilo da ga sluša i on je svakome davao opomenu, davao savjet, a nekima bi znao i priprijetiti zbog njihove ustrajnosti i okorjelosti u grijehu. Koliko je Ivan bio svetoga i isposničkoga života, i skoliko je žara propovijedao ljudima pokazuje i to što su oni pomislili, pa da on nije  taj obećani  Spasitelj, taj Mesija kojeg mi čekamo. I tada Ivan opet pokazuje svoju veličinu jer je uvidio što je Božja volja. Ja nisam Krist, ja sam samo glas koji viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. A drugi dan kad je isto tako veliko mnoštvo slušalo Ivanovu propovijed on je najedanput prekida i pokazuje prstom na Isusa govoreći: Evo Jaganjca Božjega, evo onoga kojega vi očekujete, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta. Unatoč tom velikom mnoštvu koje mu se divilo, koje ga slavilo, on na neki način na vrhuncu te svoje slave prihvaća da se njegova slava polako smanjuje, a Isusova tek treba da raste.

Braćo i sestre, što bi Sveti Ivo nama danas poručio, što bi nam mogao reći, na što bi nas on mogao upozoriti?  Ima puno toga što možemo isčitati već iz njegovog života. Iz njegovog isposništva, njegove pokore, ali evo ja bi sada stavio naglasak samo na dva elementa koji mi se kod Svetoga Ive najviše sviđaju. Prvo je ta njegova bezkompromisna borba, za čistoću vjere. Borba protiv svakog licemjerja, protiv pretvaranja, koje nažalost i danas prisutno i među nama kršćanima.

Naime, u Ivanovo vrijeme u židovskom društvu bila je jedna sekta, jedna sljedba koja se zvala Farizeji, veoma pobožni ljudi koji su se trudili do onih najmanjih sitnica ispuniti Božji zakon. Vršiti sve zapovijedi, a bilo ih je preko šest stotina, što zapovijedi , što zabrana i zakona. Međudim Sveti Ivan Krstitelj pa kasnije i sam Gospodin Isus često oštro prekorava, često oštro se suprostavlja tim Farizejima. Prekorava ih najprije zato što su oni mislili kako svojim molitvama i pobožnostima, svojim zavjetima mogu na neki način kupiti Boga, mogu ga zadužiti, da im on bude dužan ispuniti sve ono što budu od njega tražili. I  sebe su smatrali čistima, pravednima, a sve druge, posebno velike i javne grešnike, smatrali su da treba uništiti. Evo danas bi braćo i sestre Sveti Ivo vjerojatno i nama rekao dobro je biti pobožan, dobro je biti vjernik, dobro je ići redovito nedjeljom na Svetu Misu i moliti se, vršiti Božje i crkvene zapovijedi, dobro je činiti zavjete i postiti, ići na hodočašća, jednom riječju da kršćanska vjera prožima cijeli naš život. Ali braćo i sestre mi isto ispit svoje vjere i vjernosti prema Bogu ne polažemo ovdje u crkvi, nego je polažemo kad prijeđemo crkveni prag, onda mi pokazujemo jesmo li doista vjernici ili nismo. U crkvi ga istina polažemo ustima, ali vani ga polažemo svojim životom. U Crkvi jedno govorimo, a kad smo vani u obitelji na ulici, na radnom mjestu, u školi ili negdje drugdje, drugo činimo ili čak činimo suprotno od onoga što govorimo, što vjerujemo, onda smo i mi poput ovih Farizeja nedosljedni licemjerni i dvolični. Zato naša molitva  Svetom Ivi neka bude ponajprije molitva da mi budemo iskreni vjernici, vjernici  koji ono što vjeruju, ono što ispovijedaju, i što mole doista nastoje živjeti. Druga stvar koju ističem kod Svetoga Ivana Krstielja jeste da se Svetome Ivi od davnina moli posebno za zdravlje, a napose kod nekih psihičkih problema, kod duševnih bolesti, kod raznih opsjednuća, na neki način kod bolesti koje više pritišću čovjekovu dušu. Evo iza nas je jedan strašan rat. Sa svojim posljedicama koji sigurno ostavljaju traga na psihi mnogih ljudi. Pa i ova teška ekonomska situacija u kojoj živimo. Jedna opća nesigurnost, jedna opća nestabilnost,  teška briga za život, za obitelj pa onda odgoj djece, briga za svakodnevni posao, a sve se češće govori i o stresnoj atmosferi  u kojoj svi živimo.  Pa onda suvremena tehnologija koja nas okružuje od televizije, interneta, sve to ima za posljedicu da se čovjek nekako povlači u samoga sebe, zatvara se u svoja četiri zida kao da nam više ljudi i nisu potrebni. Kao da su nam bliži oni likovi iz serija nego možda i naši najbliži ukućani.

I djeca također odrastaju u nekon nestvarnom virtualnom svijetu, nesvjesni ovoga stvarnoga života u kojem živimo. Evo mi zapravo nismo toliko  ni svjesni kako sve više postajemo ovisnici, kako se dajemo zavesti i mnogo čime što slabi i uništava naš duh i međuljudske odnose. Pa neka  nam svima upravo Sveti Ivo pomogne da se znamo obraniti od svega onoga što zarobljuje naš duh, što nas udaljava od Boga, što nas udaljava od brata čovjeka.

Da ne bježimo jedni od drugih, da se ne zatvaramo u  nekakve nestvarne svjetove, nego da imamo čisto srce uvijek i svuda za Boga i brata čovjeka. Dok slavimo rođenje Svetoga Ivana Krstitelja molimo za obraćenje i preporođenje nas, cijelog našeg bića, našega srca, za obraćenje naših misli da i mi poput Svetoga Ive budemo i navjestitelji, ali i graditelji jednog novog Božjeg svijeta. Koliko god je braćo i sestre važno biti zdrav na tijelu, koliko god je važno da nas Bog sačuva od svih onih teških bolesti našega doba, još je važnije u ovome vremenu, u ovom svijetu u kojem živimo sačuvati koliko toliko zdrav razum, sačuvati čistu dušu, i čistu savjest. Evo to je ono što danas želimo moliti za sebe, za svoje ukućane i za sve nama drage osobe. Pa neka dobri milosrdni Bog usliši ovu molitvu upravo po zagovoru Svetoga Ivana Krstitelja. Amen!

 

 

Copyright © 2009 Župa Lug - Brankovici. Sva prava pridržana.

PC Projekt
?>