Pačja škola - pravilnik i članci |
„Nije nebo visoko, nisu zvijezde daleko, samo spusti glavu, pogledaj dječje oko.“ Antun Matošević To je odgojno – obrazovna ustanova za odgoj i obrazovanje djece predškolske dobi. Djaeca od 3-4 godine - prva grupa 2010/11. g. Djeca od 5-6 godina - druga grupa 2010/11.g Djeca od 5-6godina - treća grupa 2010/11.g.
KUĆNOM REDU PREDŠKOLSKE USTANOVE „PAČJA ŠKOLA“
I. TEMELJNE ODREDBE Članak 1. Predškolska ustanova „Pačja škola“ u sastavu župnog pastoralnog centra Lug – Brankovići (u daljnjem tekstu: Škola) predškolska je ustanova koja se bavi odgojem, obrazovanjem, njegom i zaštitom djece predškolske dobi. Prvenstveni cilj je socijalizacija djece i dobra priprema za polazak u školu. Vlasnik Pačje škole je Rimokatolička župa Svetog Ivana Krstitelja Lug-Brankovići (u daljnjem tekstu : Župa) Organ upravljanja je Župno pastoralno vijeće ( u daljnjem tekstu ŽPV ) ili odbor koji ono ovlasti, a rukovođenja ravnatelj. Članak 2. Ovaj Pravilnik se odnosi na sve osobe tijekom njihova boravka u Školi. Članak 3. S odredbama ovog Pravilnika učiteljice su dužni upoznati roditelje, odnosno skrbnike djece.
II. BORAVAK U PROSTORU ŠKOLE Članak 4. Kolektiv Škole čine svi odgajanici i učitelji. Kolektiv Škole koristi i čuva zgradu vrtića, namještaj, opremu, uređaje i upravlja njome. Urednost, čistoća zgrade i dvorišta mjerilo su kulture i odgoja kolektiva te se tomu posvećuje osobita pozornost, a za čistoću, higijenu i estetski izgled prostorija vrtića i dvorišta brine se cijeli kolektiv Vrtića. Djelatnici Škole dužni su nositi prikladnu odjeću koja je također mjerilo njihove kulture i odgoja. Radne kute za djelatnike može propisati ravnatelj. Članak 5. Odnosi među članovima kolektiva zasnivaju se na načelu međusobnog poštovanja, osobito starijih, uvažavanja, kulturnog ponašanja, prijateljstva te dobronamjernosti i konstruktivne kritike. Prikrivanje istine i počinjenih pogrešaka, neukusni ispadi, uvrede i neuljudne primjedbe štete ugledu Škole i Župe. Članak 6. U prostoru Škole zabranjeno je:
Bez dozvole učitelja u školi ne smiju boraviti strane osobe. Zabranjeno je dovoditi životinje u školske prostorije. Članak 7. Kolektiv Škole mora se racionalno koristiti sredstvima koja su im stavljena na raspolaganje. Svaki uočeni kvar na instalacijama električne struje, vodovoda, grijanja ili bilo koji drugi kvar djelatnici su obvezni prijaviti ravnatelju. Članak 8. Djelatnici i polaznici dužni su se kulturno odnositi prema roditeljima i drugim osobama koje borave u Školi i Župnom pastoralnom centru. Članak 9. Nakon isteka radnog vremena djelatnici su dužni uredno očistiti prostorije, pospremiti radne materijale, zatvoriti prozore, isključiti električne uređaje i zaključati radne prostorije. Članak 10. Odgojno-obrazovni proces u Školi odvija se dva puta tjedno po četiri školska sata ( u trajanju od po četrdeset i pet /45/ minuta) za svaku organizacijsku skupinu djece, a prema rasporedu koji donosi ravnatelj. Radno vrijeme djelatnika utvrđeno je rasporedom koji donosi ravnatelj škole. Članak 11. Pri ulasku učitelja i svih starijih osoba u Školu, djeca trebaju ustati u znak poštovanja i pozdrava. Članak 12. U Školi nije dopušteno, bez dozvole ravnatelja i/ili Župnog pastoralnog vijeća, korištenje mobitela, walkmena, fotoaparata i ostalih uređaja koji se ne koriste u nastavi. Članak 13. Oglasne ploče u Školi su odgojno-obrazovno sredstvo na čijem uređenju i čuvanju treba stalno raditi kolektiv Škole. Članak 14. Svi pojedinci iz kolektiva Škole odgovorni su za svaku štetu koju nanesu ugledu Vrtića i osobama na bilo koji način, a osobito nedozvoljenom izradom i reprodukcijom bilo kakvih video i tonskih zapisa o osobama i događajima u Školi. Spomenutu dozvolu daje ravnatelj Vrtića i Župno pastoralno vijeće. III. ODGAJATELJI Članak 15. Učitelji u Školi moraju biti osobe uzornih moralnih kvaliteta, provjerenih ljudskih vrlina i njegovanog katoličkog duha. Članak 16. Učitelji pružaju primjer djeci vlastitim radom, radnom disciplinom, te urednošću svog radnog mjesta. Učitelji su dužni dolaziti u Školu deset (10) minuta prije prijama djece kako bi se mogli mirno i pribrano pripremiti za rad i pripremiti radni prostor. Članak 17. U slučaju potrebe izostajanja s posla djelatnici su dužni izostanak najaviti najmanje dan ranije i osigurati si zamjenu. U slučaju nužnih, neplaniranih izostanaka djelatnika s posla ravnatelj Škole napravit će raspored zamjene kojeg su dužni pridržavati se svi djelatnici kako bi se odgojni proces nesmetano odvijao. IV. RAVNATELJ Članak 18. Ravnatelja Škole imenuje Župnik u suradnji sa Župnim pastoralnim vijećem. Članak 19. Ravnatelj u suradnji sa Župnikom i ŽPV-om brine o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta i rasporedu radnih zadataka. Odgovoran je za donošenje godišnjeg programa rada i njegovu realizaciju. Članak 20. O radu Škole i o svome radu Ravnatelj podnosi obvezno jedanput godišnje izvješće Župnom pastoralnom vijeću, a po potrebi i na zahtjev ŽPV-a i češće.
V. SURADNICI, VOLONTERI I ASISTENTI Članak 21. U realizaciji programa rada Škole mogu sudjelovati suradnici. To su specijalizirani stručnjaci različitih profila koji mogu doprinijeti odgojno-obrazovnom radu, njezi i zaštiti djece (pedagozi, logopedi, psiholozi, medicinski radnici, socijalni radnici,…) Članak 22. U radu Škole mogu sudjelovati volonteri. To su osobe raspoložive pomoći u radu Škole za što moraju proći osnovnu formaciju. Odobrenje za rad im daje Ravnatelj i/ili Župnik. Članak 23. U radu Škole mogu sudjelovati asistenti. To su osobe koje pomažu u čuvanju djece prilikom izvođenja zahtjevnijih odgojnih zadataka, kao što su izleti i nastava u prirodi. Najprikladnije je da to bude netko od roditelja tko je spreman pomoći. VI. ODGAJANICI Članak 24. Polaznici Škole ili odgajanici su djece predškolske dobi. Svako dijete ima jednako pravo pristupa i jednake mogućnosti sudjelovanja u odgojno-obrazovnom radu Škole, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi. Članak 25. Pravo djeteta na odgoj i obrazovanje, ispravnu brigu za dobrobit njegovog psiho-fizičkog i duhovnog razvoja, sigurnost i zaštitu ima prednost nad svim drugim pravima. U slučaju sukoba prava, prednost ima pravo tumačenje ili djelovanje koje će najviše koristiti djetetu. Članak 26. Roditelji i skrbnici imaju pravo i obvezu da se brinu o pravilnom odgoju i obrazovanju, njezi i zaštiti svoga djeteta. Članak 27. Roditelji i skrbnici imaju pravo sudjelovati u odlučivanju o pitanjima od važnosti za rad i funkcioniranje Škole. To čine posredstvom svojih predstavnika u Župnom pastoralnom vijeću. Članak 28. Roditelji i skrbnici su dužni preuzeti svoje dijete u prostorijama Škole po završetku nastave. U slučaju bolesti djeteta to su dužni učiniti u što skorijem roku, nakon što su primili informaciju o djetetovoj bolesti. VIII. KRŠENJE PRAVILNIKA O KUĆNOM REDU ŠKOLE Članak 29. Postupanje prema odredbama ovog Pravilnika sastavni je dio radnih obveza djelatnika i svih osoba koje se nađu u Školi. Djelatnik koji postupi suprotno odredbama ovog Pravilnika odgovoran je za povredu radne obveze. Strana osoba koja za vrijeme boravka u Školi krši Pravilnik o kućnom redu, odgovorna je za štetu koju Škola pretrpi, a odgajatelji ga trebaju uputiti da napusti Školu i o tome izvješćuju ravnatelja Škole. IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Članak 30. Ovaj Pravilnik se može mijenjati odlukom ŽPV-a. U ime Župnog pastoralnog vijeća don Matija Šimić, župnik, v.r. ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- U CARSTVU DJEČJE MAŠTE (Izlet Pačje škole, 6. i 7. svibnja 2010.) Dočekali smo i sunčane dane. Priroda zove i privlači na svoj čaroban način. Moramo na izlet! Rekreativni centar nas čeka. I krenuli smo. U kombiju se doista lijepo voziti. Ovisi je li se ide uz brdo, ili je krivina, pa i brzina. Ponekad smo u avionu, ponekad u trkaćem autu, raketi, mašta je plovila pa bili smo i u brodu na valovima. Ali to nisu valovi, samo učestalo kamenje na putu. „I stigli smo na izlet!“Rekoše djeca. Kakvo nas je samo prostranstvo čekalo… Velika šuma, veliko igralište, velika brda, veliki oblaci…trebalo je to samo strpati u dječju maštu i krenuti. I krenuli smo! Jedni u potrazi za vukom, drugi za medom Brundom, čak i mjestom gdje krokodili žive. Ali pronašli smo kućicu patuljaka i zle vještice, čak su neki vidjeli vuka s krilima i rogovima i pored svega toga crvene boje. Čula se dječja vika i galama, orili su dječji glasovi. Samo je mir nastajao kada smo slušali pjevanje ptica, lijepe cvrkute, složne glasove prirode. I onda smo znali da nema vuka čim ptice pjevaju i on se izgubio. Priroda čini čuda u njoj i bajke na trenutak ožive, pomiješaju se likovi i priča dobije sasvim novi smisao. Koliko ljepote nas okružuje, to tek male oči vide, a mi veliki, sve to trebamo sačuvati neka se i drugi dive. Tanja Kao da smo birali najtopliji dan, kud baš danas po ovakvoj vrućini ili se nama to samo čini…Na našu sreću ima šume na sve strane pa ima i hladovine. Dana 21. svibnja, četvrtak, bili smo na izletu Pačja škola po smjenama jutarnja i poslijepodnevna, išli smo odvojeno da izbjegnemo gužvu. Ali nismo je dugo mogli izbjeći došli su i ministranti na svoj radni sastanak oko dva sata. I još poneki koji su se prirode zaželjeli i opet nas je puno. Širine i prostranstva na sve strane, svatko je svoj najbolji djelić prirode pronašao. Izjutra malo nam rosa smetala a poslijepodne sunce ali uspjeli smo pronaći šumu od Crvenkapice i bakinu kućicu ali se brzo uspostavilo da je ta kućica zapravo kapelica, malo smo se zadržali pomolivši se i krenuli smo dalje. Tražili smo onoga vuka od prošle godine ali sve je zaraslo pa ga nismo našli. Usput smo brali cvijeće i lišće zamišljajući da su pare pa smo sebi svašta kupili, naravno u mašti. S ministrantima se nismo puno družili jer su oni veliki i imaju svoje igre. Dok smo se vraćali kući umorni od svojih istraživanja, put u kombiju brzo je prošao a još brže se završio naš izlet. Ministranti su nam rekli da ih sada ima trideset i sedam. Njih smo ostavili da sami dođu a nas su čekali roditelji da nas odvedu kući. Tanja ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ZAVRŠILA SE I PAČJA ŠKOLA ( 29. svibnja 2009. ) Polako gotovo neprimjetno svladavala su djeca brojeve i slova. Nekima je išlo olako a nekima ne. Ipak uspjelo se sve ispisati, iscrtati, naučiti…Korak po korak, list po list ostajala je ispisana bilježnica. Pokoja pjesmica naučena, slikovnica prelistana, otvorena dječja enciklopedija, Biblija „mala“ skoro pročitana, pored toga puno igre dječjih priča i mašte. Sve to obilježilo je ovu godinu u Pačjoj školi. Dolazila su djeca i po kiši i po suncu, i po snijegu i po vjetru. Tu se ne zna tko je uporniji bio djeca ili roditelji. A već danas njih 27 obilježava svoj posljednji dan svoga predškolskog obrazovanja. Još samo recitacije, podjela diplomica, pokoja fotografija i jedan veliki, veliki pozdrav. Bilo je lijepo biti dio dječjeg svijeta mašte, ploviti njihovim uvijek mirnim morima, biti na trenutak dio njihove svakodnevnice. Život je najljepši, najveći i najdragocjeniji u dječjim očima. Danas su primili svoju prvu diplomu, danas su bili „veliki“, bili su „umjetnici“ dok su recitirali, pa onda pljesak, silazak s pozornice: „Uh, sada je lakše, završili smo.“ Još dok traje mjesec svibanj treba obilježiti i Majčin dan uz to smo obilježavali i Dan očeva, i završetak ove Školske godine, poneki i rođendan…I sve je stalo u jedan dan. „Hvala dragom Bogu Što svijet ovaj stvori, Nek nas uvijek bodri, Hvala što nas voli! Glasili su stihovi jedne od dječjih pjesmica i još mnogo lijepih i dragocjenih stihova moglo se poslušati. Ima li veće sreće od dječje sreće, ima li veće ljubavi od dječje ljubavi… Podijelimo svaku radost, osmijeh, sreću s djecom, usrećimo njih onda ćemo i mi biti sretni. Tanja
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------SVETI NIKOLA ( 4. prosinca 2009. ) Svetog Nikolu, biskupa dobrog, tog dragog sveca cijene i štuju mornari ali najviše ga vole djeca. Da je to doista tako moglo se vidjeti danas u našoj crkvi. Puno djece, puno radosti, mnogo želja ali ako se i ne ispuni koja željica sveti Nikola će opet posjetiti dobru djecu. A svi su dobri pa svima će opet doći. Kod nas je poranio jer ima još puno, puno djece da posjeti. Zato smo i mi danas tu da pozdravimo svoga najdražeg Sveca. Krenule su i recitacije svako na svoj način je dozivao svetog Nikolu. Ali kada su zajedno zapjevali „ sveti Niko svijetom šeta…“ tek tada je došao i unio je radost u svako dječje srce „starče sveti hvala, misliš i na mene!“ I još jedno obećanje da ćemo i dalje biti i darovi se mogu početi dijeliti. Sjesti sv. Nikoli u krilo za neke je bila velika hrabrost ali najhrabriji su se i fotografirali sa sv. Nikolom, tek tada je radost bila potpuna i cijela. Još jednom hvala našim donatorima bez kojih radost naša ne bi bila potpuna: -Kamenorezac Antun Sinanović, -Armani trade vl. Miodrag Milardić Čkalja -STR „Višnja“ vl. Anka i Drago Jukić -Restoran Californija vl. Josip Jukić Čarli -Slavica i Nenad Pervan -STR „3D“ vl. Janja Kajić -Privatno poduzeće „Sliško“ vl. Stipo Slišković -Privatno poduzeće „Napredak“ vl. Marko Filipović -Profil izolacija vl. Tado Filipović -Pekarnica „Mapek“ vl. Dijana Markanović -STR „DM“ vl. Dragana Kajić -Tomislav Miškić -Zlatarsko-fotografska radnja „Dunđer“ vl. Drago Dunđer Idemo na izlet! Vikala su neka djeca… Neki su pitali: „što je to izlet?“ Još jedna nepoznata riječ za dječje glavice.Kako je objasniti a da je svima razumljiva i dopadljiva? Izlet je kad se ništa ne radi samo se igra.Kada možemo trčati koliko hoćemo.Kada se igramo s loptom i nabijamo je u zrak koliko možemo.Na izletu beremo cvijeće.Trčimo po travi.Hodamo po šumi... Najavljivali su kišu ali ni to nas nije spriječilo u odlasku na izlet na rekreacijski centar na Pazarić.Išla su djeca iz Pačje škole i Vrtića. Koje li radosti kad su igrali nogometa na velike golove i pretrčavali igralište.“Sad smo svi pravi nogometaši“. Marširali smo kao najjača vojska na svijetu izmišljajući potragu za „odbjeglim zecom“ , negdje u daljini smo ga i vidjeli, još samo da smo ga i stigli. Koja ljepota je tek bila hodajući šumom, zagazili smo u lišće kao u „more“ i provlačili se ispod zapetljanih grana... I ručak je bio zanimljiv mijenjali smo se za sendviče, možda je nečiji i slađi mada su svi bili isti. Sve što pogled doseže bilo je naše, naš prostor u kojem smo mogli raditi što hoćemo.S ovako puno želje i mašte mogli smo se popeti i na najveće brdo, čak su nam i oblaci bili blizu. Ali umor je činio svoje i već poslijepodne mnogima se spavalo. „Izigrali smo se, možemo i kući!“ Još samo da se pomolimo Bogu što nam je podario ovako lijep dan, jer ćemo ga još dugo, dugo pamtiti.
14.svibnja 2008. Sunce je polagano prosijavalo odavajući lijep dan. I napokon jedna i sunčana srijeda. Nakon toliko odgađanja došao je i taj dugo najavljivani izlet. Našim velikim „pačićima“ pridružila su se i dječica iz vrtića. Puno je ljepše kad nas više ima! Vožnja s kombijem do rekreacijskog centra na Pazariću bila je jako zanimljiva, djeca su naglašavala svaku krivinu, svaku uzbrdicu na putu, brzinu vozila. Na trenutak smo se vozili u formuli, u avionu… sve je to bilo popraćeno samo njima poznatim zvukom. „Stigli smo!“ Širina je bila naša, šuma, igrališta, pogled… „Učiteljice, čije je sve ovo?!“ „Naše!“Koje li dječje radosti kad su saznali da nešto tako lijepo oni posjeduju. Puno je ljepše bilo piti izvorsku vodu nego sokove. Svi bi rado dali svoj sok za praznu bocu da bi si natočili vode. Dugi šumski put nas je doveo do neke još duže njive s koje smo gledali naša sela i pokušavali pronaći svako svoju kuću. Negdje u tom pogledu naiđosmo i na vuka, mrdao je repom. Samo što je to bio konj, ali kako u šumi mogu biti samo vukovi, uzalud je bilo uvjeravanje. Držalo nas je dugo oduševljenje s „vukom“ , da bi ga izbliza vidjeli gradili smo kućicu od „tri praščića“. Vuk će sigurno doći da ju sruši i tako ćemo ga vidjeti u svoj njegovoj veličini. Sunce je svojim sjajem nabacilo rumenila na dječja lica i osmjeh zbog lijepoga dana. Živjeli smo danas jednu epizodu bajke koju smo sami pisali. Svijet treba gledati dječjim očima da bi bio dovoljno lijep i radostan. Ovakav bajkovit dan se može samo poželjeti i zakazati novu epizodu s nekim novim likovima. Tanja ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- NAJMLAĐI MATURANTI NA SVIJETU (29. svibnja 2008.) Okupili smo se danas da proslavimo mnogo toga.Slavit ćemo Majčin dan, završetak Pačje škole i početak one prave škole. Koliko proslave u jednome danu. Program počinje u 15:00 sata. „Pačići“ su bili tu i djeca iz Vrtića su se pridružila. I naše voditeljice Marija i Blaženka su tu.I sve je počelo. Lijepe želje Župnika, dječje recitacije…Dječica su u svojim pjesmama slavili radost, majku, prirodu, iznosili su svoje želje, svoju sreću…Poneki malo sramežljivo ne vjerujući da ih toliko ljudi gleda i očekuje baš njihov nastup pjevali su svojoj majci, svim majkama, svima koji su se god mogli naći i prepoznati u njihovom daru-pjesmi. U pjesmi nisu zaboravili ni našu Nebesku Majku: „ Ima jedna mati draga, Marija je njeno ime, Ona nam je svima snaga Ponosimo mi se time. Često za nas Boga moli, Molitva joj blaga, tiha. Iskrenom nas dušom voli…“ Vrijedan spomen ostaju one prave riječi koje imaju snagu. Sve ono naučeno Radovala su se djeca i polasku u pravu školu. Kao da su odjednom narasli od upisa u školu.Bili su važni jer su sve znali što ih je učiteljica na upisu pitala. Za tu prigodu pronašli smo i pravu pjesmicu: „ Do sada-lutka i ja, od sada-dva plus dva. Do danas-život bez briga, Od sutra-torba puna knjiga...“ Ta pjesma bila nam je najava za podjelu diplomica najmlađim maturantima na svijetu. Njih dvadeset i šest jedva su dočekali da čuju svoje ime i onako sretni istrče primiti diplomu i fotografirati se s učiteljicom. Taj dio sjećanja ponijeti će sa sobom da ih podsjeća na one nesigurne početničke korake u njihovim shvaćanjima svijeta. Za dugo sjećanje ostaje i zajednička fotografija. Završila se i Pačja škola onako bezbrižna i laka bez obveze za svakog đaka, poslije toga idu školski dani, a kakvi će biti saznat ćete već sami! Tanja Opet smo s vama! Nakon dugog, dugog raspusta ponovno su se otvorila vrata škole za „Pačiće“ male. Imamo oko pedesetak polaznika koji su spremni za igru, upoznavanje novoga svijeta, novih znanja…Kako je lijepo biti dio dječje radosti, upijati njihov osmijeh i sreću, o kada bi znali kako je lijep njihov svijet i kako je zaštićen, nikada ne bi odrasli. Na nama odraslima je da čuvamo njihovu radost, njihovo veselje jer oni su nam najveće bogatstvo u najvećem sjaju. Nekad je neki pisac napisao: „Nije nebo visoko, nisu zvijezde daleko, samo spusti glavu pogledaj u dječje oko…“ Koja je moja radost svaki dan doticati rukom nebo i grliti slatke, male anđele. I sve te „zvjezdice“ sjajne pratiti u njihovom odrastanju. Tko zna, možda jednoga dana od njih netko preraste u „veliku zvijezdu“. Ali uvijek će jednakim sjajem sjati u mome srcu jer mi pružaju neopisivu radost. Gledati njih kako bezbrižno trče i raduju se svakoj figurici napravljenoj u pijesku, raduju se otisku svojih šara od cipela… Još kad se popnu na stepenice i zaključe da su veći od učiteljice da su zamalo uhvatili pticu u letu… Vidim u njihovim očima da je sve to moguće samo dok budu malo veći. I ja nekako uđem u njihov svijet koji je još neodsanjan, svijet mašte i lijepih nježnih junaka, svijet poleta, samo što moram trčati kroz vrijeme i opet doći do iste brojke. A oni će još ponosno koračati svojim vremenom i bit će mi drago ako se na trenutak sjete ovih dana kada je cijeli svijet bio njihov i kad su bili glavni junaci svih mojih priča. Tanja
( 4. prosinca 2008.) „Kad se spusti tiha večer blista zvijezda sjaj, tada dobri sveti Niko ostavlja svoj dar. Dođi, dođi sveti Niko, čekamo te mi, dođi, dođi, dođi brzo dare dijeliti.“ Pjevala su djeca u jedan glas svome najdražem svecu. Koliko su ga dugo čekali, pisali mu pismo s puno želja, slušali mamu i tatu, bili dobri…Samo da dođe brzo. Pa kada su tako dobri bili sveti Nikola je prvo došao njima. Prvo je došao našim Ivančicama i Pačićima. Čak je dva dana poranio jer su dobri bili. A danas su svom najdražem svecu jako mili. Pripremio im je najljepše darove, okupio ih u najvećem broju. Dječica su svetog Nikolu dozivala pjesmicama i nestrpljivo ga čekala pitajući: „Što ga nema! Što ne dolazi!“ A kad su počeli pjevati pjesmu „Pitaju ga anđelčići kud ćeš Niko ti, idem svojoj dobroj djeci dare dijeliti. Dođi, dođi sveti Niko...“,tada je došao u pratnji s anđelima među svoje anđelčiće. Koja je sreća tada nastupila. Kada bi se sreća mogla mjeriti danas bi ovdje najveća bila. Sveti Nikola je tu sa svojom kapom i poznatim štapom a oko njega darovi i dječja radost. Osmijeh je prevladao, cijelom crkvom se sreća orila. „Pa došao je! Ispred nas stoji i za nas darove ima. Samo je nestrpljenje raslo dok ne čuju svoje ime i veselo u krilo mu sjednu za jednu fotografiju. Fotografija će vjerno čuvati te slatke trenutke i podsjećati ih na najsretnije dane. Svetog Nikole će se uvijek sjećati i kada budu znali da je on samo obilježje sreće, prerušena sreća u koju će vjerovati i kad odrastu. Doista lijep svetac koji dijeli radost svima i nesebično je pruža svakome koji je trebaju. To je svetac koji priču pretvara u stvarnost i svake je godine priča ispočetka i oživljava je s jednakim žarom. A da ta priča dobije svoj konačni smisao pobrinuli su se i naši donatori svojim darovima.
|