Duhovna obnova – Adoracija 8.svibnja 2013.

U tjednu kad slavimo Uzašašće Gospodina našega Isusa Krista, Crkva „traži Njegovo lice“. Ali, i ne zaboravlja ni zadaću koju je Gospodin povjerio: „I vi ćete svjedočiti za mene“. (Iv 15,27)
Crkva svjedoči za Krista, time što ljubi i trpi.

• Ona i nije ništa drugo, nego u djelo pretočena ljubav prema Bogu i bližnjemu.
• Ona je Kraljevstvo Božje na zemlji.
• Ona je zajednica ljubavi.

Njoj Krist govori: „Ovo je moja zapovijed, da se ljubite među sobom, kao što sam ja vas ljubio“. (Iv 15,12)
„Po tom će svi poznati, da ste moji učenici....“

• To je snaga Kristove zajednice
• To je mudrost života u Kristovoj zajednici.
• Time „svjedočite za mene“ (Iv 15,27)

Nadalje kaže Isus: „To sam vam govorio da se ne sablaznite. Izopćavat će vas iz sinagoga. Štoviše,  dolazi čas kad će svaki koji vas ubije misliti da služi Bogu. A to će činiti jer ne upoznaše ni Oca ni mene.“ (Iv 16, 1-4)
„Ako su progonili mene, i vas će progonit“( Iv 15,20)
Petra su razapeli, Pavlu odrubili glavu, a njima treba pridružiti tisuće za vjeru razapeti.

• U prva tri stoljeća Crkva je pretrpjela deset teških progona: ali, uvijek je svjedočila za Krista.
• A onda su nastupila velika krivovjerja, novi neprijatelji, novo trpljenje, nova progonstva, novi mučenici.
• Iza njih se pojaviše veliki vladari i silnici ove zemlje, koji su zahtijevali, da Crkva mijenja Kristov zakon te udovolji strasti njihovoga srca.

Ali Crkva nikada nije prestala odvažno svjedočiti Kristov zakon i svoje poslanje.
Cijena toga, bili su veliki crkveni raskoli.

• U novije vrijeme, svijetom su prošetale i nove ideologije koje su zahtijevale da Crkva uskladi svoje vjerske istine, ali Crkva je ostala vjerna Kristu.

Strašno je bila izložena klevetama i lažima. Blaćena je na svaki mogući način. 

• Ali, Ona  je trpjela kao svjedok Istine.
• Ona i danas trpi od organizranih silnika podzemlja.

Kristu se mora ostati vjerno i dopustiti da Njegov Duh djeluje u nama.
Hrabrim vas, kaže Krist: „Ide vrijeme, kad će svaki, koji vas ubije, misliti, da služi Bogu... Govorio sam ovo da se, kada dođe vrijeme, sjetite da sam vam rekao“ (Iv 16,4)

  I zaista je Crkva kao i Mojsije uzdizala ruke na molitvu, i kad god je tako bilo ona je pobjeđivala.
Dragi Jeruzaleme (Crkvo)  na tvoje sam zidine postavio stražare, koji neće zanijemiti ni danju ni noću.(Iz 62,6)
Zato u ove svete dane s Marijom i Apostolima, i Crkva očekuje dolazak Duha Svetoga.
Danas u Djelima apostolskim čujemo kako je Pavao posred Areopaga rekao: „Atenjani!... Bog koji stvori ovaj svijet i sve na njemu, on je Gospodar, (ne zemaljski bogovi) a mi smo njegov rod“ ( Dje 17, 24-28)

• Znao je Pavao da je mudri grčki ljudski duh i opasan. Često je sklon prevari i lukavstvu.
• Znao je da se taj ljudski duh često podvrgava sotonskom duhu.
• On nas često potiče da radimo iz čisto narvno ljudskih motiva, potpuno neovisno o poticaju milosti koju Bog daje  
• Upravo je on vrlo često izvor nemira u našoj duši, jer naginje za lagodnim životom i udobnostima.

Zato je neophodno imati gorljivu čežnju: „Dođi Duše Sveti“ i „Srce čisto stvori mi, Bože, i duh pravi obnovi u meni“. (Ps 50)
Isus kaže: „Kad dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu, jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi.“ (Iv 15,13)

• On daje svjetlo.
• On daje vjeru.
• On daje oduševljenje i nepokobljivu nadu.
• On je ta duhovna toplina i žar odušeljenja.
• On sažiže zlo.
• On tjera duha sebičnosti i strasti.
• On uzdiže Bogu sve naše djelovanje, a ono što je nisko uništava.
• On izoštrava naš pogled da prepoznamo zlo, i čuva nas za slobodu.
• On nam daje slobodu duha, koja nas čuva od svega što je prolazno.
• On nas čini poniznim i skromnim.

Taj nam je Duh potreban, i zato s Marijom, Apostolima  i Svetom Crkvom molimo: „Dođi Duše Sveti, napuni srca svojih vjernih i oganj svoje ljubavi u nama užezi!“

• Ne dopustimo da u nama tinja nutarnja sloboda!  Rasplamsajmo je!
• Ne dopustimo da u nama životari naša vjera!

Jer: „Svaki koji moli prima“ (Mt 7,8)
„On gladne puni dobrima, a bogate otpušta prazne“(Lk 1;33)
Mi ćemo dakle s Marijom i Apostolima ustrajati u molitvi.
Evo za kraj jedne pouke!
Ako se hoću negdje daleko odvesti, ja ne mogu jednom nogom zakoračiti  u automobil a drugom ostati čvrsto stajati na zemlji.
Mi moramo svoj život povjeriti vozaču i vjerovati da ćemo stići na cilj života.
Tako je i s Isusom.
Ne možemo jednom nogom živjeti bez Isusa i njegova Duha, a drugom stajati uz Njega. To ne pali.
Život s Bogom moguć je samo ako mu u popunosti predam život svoj.

            Župnik