Propovijed don JOSIP KAJIĆ, salezijanac, 24.lipnja 2013. na pučkoj sv. Misi

Draga braćo i sestre!
U raznim vremenima povijesti spasenja Bog zahvaća u ovaj naš svijet svojim čudesima, želeći voditi svoj narod putem spasenja.
Jedan takav događaj smo pratili i danas u ovom evanđeoskom odlomku. U vrijeme velike krize izabranog naroda, koji iščekuje Mesiju, kralja, koji će ih konačno osloboditi ropstva, tuđinske vlasti i raznih mešetara iz redova svoga naroda, Bog uslišava molitve jedne skromne obitelji. Ta obitelj Zaharije i Elizabete je već u poodmakloj dobi, a nemaju potomstva, na zalasku su ovozemnoga puta, a ne vide nasljednika. U skrovitosti svoga srca mole, potiho, skromno i više pitajući: Gospodine, hoćeš li iskazati ljubav svojim slugama. Gospodin odgovara na njihovu molbu, u što im je i samima bilo teško povjerovati. Obećava im potomka, onoga kojega kasnije sam njegov otac Zaharija u svom proročkom hvalospjevu naziva prorokom Svevišnjega, jer će ići pred Gospodinom da mu pripravi put i da pomogne u spoznaji spasenja narodu njegovu. Potomka koji će svoj narod pozivati na obraćenje i krstiti vodom očišćenja. Ivana Krstitelja koji odlazi u pustinju kako bi susreo Boga i slušao njegov glas.

Iako  u pustinji, daleko od svijeta, ipak mnoštvo hrli kako bi se krstilo i čulo od njega istinu, ono što će im pomoći da se oslobode. Za razliku od glavara svećeničkih i pismoznanaca, kao i od svjetovnih vođa, koji su nažalost često svrha sami sebi i sustavu kojem služe, Ivan je slobodan, ne da se svezati, ničim i ne strepi ni pred kim.

Možda dobivamo dojam da je prestrog i nemilosrdan, no on je revan u spasenju duša, želi ljudima pomoći da čista srca susretnu Mesiju, da se oslobode od svih nečistoća, od svih spona koje vežu njihova srca. Ivan je pun ljubavi za grešnike, ali se ne želi miriti sa zlom i grijehom. Zato su ga mnogi prepoznali kao istinskog proroka. Pa i sam Herod koji ga je na kraju lišio života uvelike bi se zbunio kad bi ga slušao, a rado ga je slušao kako nam svjedoči evanđelje. (Mk 6, 20) Ivan je onaj koji pripravlja na susret s Mesijom i zato ga mnogi štuju, od prvih kršćanskih vremena sve do danas, želeći uz njegov zagovor i pomoć doživjeti onaj susret s Kristom koji mijenja život, koji donosi puninu života.

U jednom povijesnom trenutku i u ovu našu dolinu, u ovu pustinju stigao je Ivan Krstitelj da bi nas pozvao na obraćenje, da bi nas pripremio na susret s Kristom, ali i da nam pomogne u teškim trenutcima života i stradanja.

Prepoznao je i ovaj narod, da mu pomoći ne će oni koji se bore za vlastite interese i interese svojih nalogodavaca, nego da im je potreban prorok koji će ga voditi. Zato mnogi i dan danas dolaze ovdje svetom Ivi, moliti ga za potrebne milosti, slušati njegov glas koji i danas odjekuje: "Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze". To je glas koji kliče u ovoj našoj pustinji, gdje mnogi žele stvoriti od ovog naroda pustoš i pustinju. Upravo u takvim trenucima nemojmo prečuti njegov glas. Pouzdajmo se u njegov moćni zagovor. Sjetimo se da je pustinja mjesto gdje Bog odgaja svoj narod, oslobođen svega onoga što ga je činilo robom izvana, želi ga osloboditi i one unutarnje navezanosti, pomoći mu da se oslobodi i krene putem spasenja, putem koji jedini može čovjeka dovesti do one sigurne luke u koju se nadamo svi zajedno prispjeti.

Neka nam i ova sveta Euharistija bude korak na tom putu. Molimo svetog Ivana da nam pomogne susresti Krista koji je ovdje prisutan, neka nam pokaže Jaganjca koji oduzima grijehe svijeta. Nemojmo otići isti s ove svete Mise. Neka se dogodi u nama obraćenje, ne budimo oni koji ćemo opet sutra suditi, koji ćemo biti samo strogi, nego nastojmo poput svetog Ive znati reći istinu i boriti se za istinu, strogo, ali s ljubavlju koja od Boga dolazi. Tu nam ljubav Bog nudi u ovoj svetoj Misi. Otvorimo svoja srca neka budu ispunjena tim predragocjenim darom koji s neba silazi. Amen.