Govor na sprovodu Ane Ivešić  21.srpnja 2013.

Poštovana Rodbino i dragi prijatelji pokojne Ane, primite moju iskrenu sućut.
Zadnji korak u našem životu zove se smrt.
Nažalost taj zadnji korak ponekad dođe iznenada. I Ani je nedostajao samo još jedan korak i život bi bio tu.
Ali ne, nije ga bilo dopušteno napraviti. Čovjek se pita zašto?
Pravi odgovor daje samo onaj koji je zapisao u kod života: i rođenje i smrt.

• Taj korak nas odvaja od zemaljskog života i dijeli nas od ljudi.
• Tada prestaje hodanje u tijelu.
• Prestaju naši poslovi, nedovršene nade, prestaje sve ono što čovjek planira.

Draga Ano,
Prošla si mnoge faze života, i sad kad si upravila sve svoje u život, Bog te poziva u onaj drugi život. Još samo kojih petnaest minuta ranije, njemu si pjevala zajedno sa svojim kolegicama u crkvi, pa bih mogao reći: otišla si s ovoga svijeta pjevajući, pjevajući Bogu.

Tako i ove trenutke tvoga života pokušavam razumjeti.
Kao svećenik i Župnik poznajem te više od pola tvoga života.

• Zahvaljujem Ti za tako odan život prema Bogu, obitelji i rodu svom.
• I ne samo tebi neko i cijeloj tvojoj obitelji.

Tvoju blagost života nisam mogao ne vidjeti, kao i mnoge druge tvoje životne vrline.
Tvoj kršćanski duh bio je jaki. Ali tijelo je u jednoj fazi tvoga života bilo i umorno. Snažnim duhom i njemu si vraćala život. Ipak u samo jednoj sekundi tvoje tijelo biva pretvoreno u prah.
Što drugo reći, nego: Gospode kako si čudesan. Ti u ruci držiš sudbinu našu.  

• I neka Bog blagoslovi tvoj život koji je ugrađen u živote poslije tebe.
• Neka blagoslovi i tvoj život iz kojeg voliš i gledaš sve svoje drage i mile. Gledaju i oni tebe očima svoje duše, svoga srca koje ljubi i voli.

Neka Bog bude blagoslovljen kad god pribavlja rodost da budeš u srcima djece zajedno.
Ne, nikada ih ti nećeš napustiti, jer ljubav je vječna.

• Ljubav je bez granica.
• Ljubav je stanje božanskog života.
• Puno ćete se sada više voljeti.
• Neka bude blagoslovljen Bog koji je preoblikovao tvoj  zemaljski život  u jedan nadnaravi, vječni i blaženi život.

Ano, svi te gledamo ovoga časa, ali na poseban nači gledaju te oči supruga i djece, oči tvoje braće i sestara, one neprestano žele izmijeniti  stobom pogled i koji poljubac, pomilovati tvoju kosu, tvoje lice.
Ali u duhu, sve je to tu.

• Udahni duboko i uživaj mir u svom srcu.
• Svi te vole i svi se mole.
• Svi ti zahvaljuju za sve što si učinila.
• Tvoja obitelj, župna obitelj, tvoje društvo iz Župnog zbora gdje si godinama Boga pjesmom slavila.
• Slavi i On tebe danas.

Ako ćemo biti kršćanski iskreni, Bog ništa ne oduzima, on samo nastavlja darivati. Danas si dobila tako puno cvijeća, od danas često ćeš ga imati na svome grobu, u kući gdje si živjela pokraj tvoje slike, u kući tvoje djece.
A Bog će činiti da te djeca vole više danas i sutra nego, jučer i prekjučer.
Uz pomoć Božju i danas si okružena mnoštvom prijatelja koji radosno za tebe mole.
Kako je to lijepo kada nas ovoliko okupi jedna sveta nebeska duša i kaže: ja sam živa, živa zauvijek. Ne bojte se, ne plačite. Ja sam svama, upravo onako kako Krist kaže: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.“
I mi smo s stobom, koji još u tijelu hodamo.
Osjećam potrebu da to reknem i tebi Ano, a i svima: nesretnog slučaja i nema. Tijelo je i onako smrtno, kako god ono završilo. Ono se ostavlja u prahu zemlji. A Bog želi našu dušu, i to u najpravijem trenutku za nas. Imala si prilike gledati svoje ranjeno tijelo. Imaš prilike gledati i svoje koji su držali glavu među dlanovima, zbog bola po tijelu.
Ali Ano, pošalji svojima mirisni poklon s neba. Osjetiće da ti u Bogu živiš, a Bog živi u njihovim dušama. I tako se lijepo prožimate. To je taj život ljubavi koji postaje božanski, jer Bog je ljubav. Blagoslovljena budi u Bogu za vječni život i hvala Ti za sve. 

               Župnik