Druga nedjelja po Uskrsu 2013. – c

Dragi braćo kršćani,
Uskrs je blagdan Života.

• Blagdan kada svaki kršćanin slavi spomendan svoga novoga rođenja.
• Blagdan kada se kršćanin po krstu „rodio od Boga“.
• To je blagdan u kojem svi oni koji su po krstu od Boga rođeni, osjećaju božansko porijeklo i nebesko posinstvo.

Taj čudesni život vjere u Boga kao Oca, Apostole stavlja u domenu nadzemaljskog.
Oni vjerom u Uskrslog čine divna mnoga čudesa.
A to će Sveti Pavao u Poslanici Rimljanima (8,31) lijepo izreći:
„Ako je Bog za nas, tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolje, glad, progosntvo, ili  moć?“
Budući da je kršćanin od Boga rođen

• on mora snagom vjere živjeti tako, da ovaj svijet uzdiže, uskrišava.
• On mora razumjeti Psalam (118) koji kliče: „Vječna je  ljubav njegova!“

I samo oni poznaju Vječnu njegovu ljubav koji živo vjeruju u Njega. (Papa Franjo)
U njemu je sve „blago mudrosti i znanja“ (Kol 2,3).
Ono što je Isus ljubio je neprevarljiva Istina, Put i Život.
I što je vjera dublja to je više duša oživljena, i ona nam pomaše da uskrsnuto, a skromno i jednostavno živimo.
Pavao je to potvrdio svojom veličanstvenom izjavom: „Pravednik živi od vjere“ (Rim 1,17).
Iskustvo apostola Tome, koji je imao obrise „Agnostika“, jer nije htio vjerovati da je Gospodin Uskrsnuo i da se ukazao Apostolima, govori:

• Toma traži dokaz kroz oči i ruke koje pipaju.
• Toma ne pušta dušu kojoj  je Krist ranije podario i oči duše.

I zato mu Gospodin kaže: „Stavi ovamo svoj prst, i vidi moje ruke, i pruži svoju ruku u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran!“ (Iv 20)
Tada je tek Toma shvatio i uzviknuo: „Gospodine moj i Bože moj!“
Da, reče mu Isus: „Povjerovao si, kad si me vidio: Blago onima, koji ne vide, a vjeruju.“
Snažna lekcija ljudskoj mudrosti i razumu!
Kao da je Isus htio reći:
Toma, sva tvoja nutrina treba uskrsnuti.
Toma, uzdigni se iznad zemaljskog i vremenitog.
Toma, moraš biti slobodan i neovisan da možeš čuti glas svoje duše i svoga srca.
Toma, uskrsnuće znači biti svjestan, da nam je Krist dušu preporodio, jer je oprostio sve grijehe.

Na Uskrs  31. ožujka  2013. u našoj crkvi, ZAJEDNICA MLADIH "AGAPE", i VELIKI ZBOR "DON LUKA JANJIĆ" pod ravnateljstvom Jelice Filipović i orguljašice Andrijane Tadić,  u 17:00 sati održalI su USKRSNI KONCERT pred lijepim brojem  radosnih slušatelja i gledatelja.
Djeca osnovne i srednjoškolske dobi pod ravnateljstvom voditeljice MARIJE FILIPOVIĆ oduševila i rasplakala publiku.
Zaista smo uživali gledajući i slušajući prekrasne skladbe u pratnji:
klavira - Ane Antunović, violine - Jelena Slišković, flaute - Karla Lovrić, gitare Marka Marinčića.
Osobito je s nekoliko skladbi, publiku oduševio Marko Marinčić, dipl. ing. Svojom virutoznošću na gitari i solo anđeoskim pjevanjem prožeo je i srca ljudi i prostor crkve. Ove godine ANDRIJANA TADIĆ izvela je jednu Mozartovu skladbu na orguljama.  
Sudionicima koncerta Čestitamo!

Petar uđe i povjerova
Na svetkovinu Uskrsa čitamo iz Ivanova evanđelja odlomak gdje žene javljaju apostolima da je grob prazan. Nakon toga trče apostoli Petar i Ivan provjeriti vijest koju su im žene priopćile. Mlađi apostol Ivan je stigao prije, ali je ipak Petra pustio da uđe prvi u prazan grob, a onda je Ivan za njim ušao. Petar je prvi koji se osvjedočuje da je grob prazan. On je prvi svjedok Kristova uskrsnuća. Ivan jest ljubljeni učenik, ali i ovdje, kao i u mnogim drugim prilikama u novom zavjetu, se očituje Petrovo prvenstvo. Petar ima primat, čast i obvezu, prvi ući u grob i osvjedočiti se da bi i drugima to mogao navješćivati. Obojica su svjedoci praznog groba, ali evanđelist Ivan očito već tada prepoznaje i poštuje Petrov primat. I Ivan zapisa, da su povjerovali našavši prazan grob, složene plahte i rubac čime je Isusovo mrtvo tijelo bilo zamotano u grobu.

Tu vjeru u uskrslog Krista će još utvrditi kada ga osobno susretnu u svojoj sredini. Istu vjeru će prenositi budućim pokoljenjima navješćujući Uskrslog Krista: izvor nade, snage i utjehe. I još više, za tu vjeru su spremni trpjeti i umrijeti.

Ovo pišem dok je Petrova stolica upražnjena i dok se spremamo izabrati Petrovog nasljednika. Prije nego sam pošao u konklave primio sam brojne poruke, gdje se osjetila potreba u Crkvi za Petrovom vjerom. Kao da se osjeti jedna nesigurnost u životu Crkve. Treba nam Petar naših dana, za kormilom Petrove lađe. Duh Božji je milijune ujedinio u molitvi za izbor novoga Pape. I nama danas, Isusovim učenicima, treba iskustvo osobnog susreta s uskrslim Gospodinom koji će ojačati našu vjeru kako bismo je mogli hrabro naviještati i još prepoznatljivije svjedočiti. Uskrsli Krist je živ i pred nama je ne samo u Galileji nego svugdje i za svagda. Treba nam ta sigurnost vjere kojom ćemo se suočiti sa svim izazovima današnjeg nemirnog života.

Uskrsno bdijenje 2013.

Dragi Vjernici!
Vazemno trodnevlje govori koliko je Isus ljubio svoje, koji su na svijetu, i ljubio ih je do kraja (Iv 13,1).
On predaje svoje tijelo i ostavlja svoje tijelo za život ljudske duše.
Učinio je to božanskim toplim odnosom: „Kao što je Otac ljubio mene, tako sam ljubio i ja vas“. „Ostanite u mojoj ljubavi!“ (Iv 15,9).

• A gdje je ljubav i prijateljstvo ondje je i Bog.
• Ta božanska snaga okuplja nas sve do danas.

Kao što u životu svakog čovjeka postoji i žalosni dan zvani „žalosni petak“, tako je i Krist imao svoj Veliki petak kojega Crkva slavi kao „dan žalosti“.
U središtu toga dana je Kristov Križ.  
To je Križ, kojim je Gospodin Isus, po volji Očevoj, dao svoj život za nas grešnike.  
Zato, Njemu, Bogu svom, jedino se klanjaj.
Kroz četrdeset dana mi smo imali poklik: „Klanjamo ti Kriste, jer si svojim svetim Križem svijet otkupio.“ (Obrednik)

• Isus na njemu umire za nas. Čudna je ovdje hijerarhija.
• Nepravednik griješi, a pravednik trpi kaznu.
• Krivac je počinio nedjelo, a nevini stradava.
• Bog uzima na sebe što je čovjek pogriješio.
• Moja nepravda, a Božja pravednost i ljubav.

Ali to je Božji put po Kristu u Duhu i Ljubavi.
Osudiše ga na sramotnu smrt na križu.
Pilat, zatupnik silne rimske države, izveo je Krista pred židovski narod i predstavio kao njihovog kralja, ali narod ga je odbacio.
Nova zajednica vjernika kojoj će Krist ostaviti svoga Duha ispovijeda: „Ti si sin Boga živoga. Ti si jedini svet. Ti si jedini Gospodin. Ti si jedini Svevišnji, Isuse Kriste, sa Svetim Duhom, u slavi Boga Oca. Amen!“ (vjer.)
To je put Isusov.
Put u kojem u tišini i skrovitosti ide danas ususret svojoj slavi.
Prekrasno je to objasnio u slici Pšeničnoga zrna: „Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji! Zaista vam kažem, ako pšenično zrno, pavši na zemlju ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.“(Iv 12,24)
Tako se smrt Kristova očitovala kao najveće čudo.

• Bog stvara još nešto više od prvog stvaranja.
• Stvara Boga-čovjeka i u njemu kraljevstvo otkupljenih.

„O sretne li krivnje, koja zavrijedi takova i tolikog Otkupitelja.“ (Exul.)
Radi našega spasenja sišao je Sin Božji s neba i postao čovjekom.
Zaista, ništa nam ne bi koristilo rođenje da nismo zadobili otkupljenje.
Sve nas to uvodi u otajstvo našega krštenja, našega uskrsnuća s Kristom.