Svetkovina Krista Kralja 2010.

Isus, Sin Božji, očev baštinik, prvi prelazi preko smrti u život.
Njegova poslušnost zajamčuje život svima koji idu za njim. (Misal)
Zato sv. Pavao piše Kološanima:
„Braćo zahvaljujmo Ocu koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti.
On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, u kojem imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha.“ ( Kol  1, 12-15)

Predivno sv. Pavao predstavlja lice Isusovo.

• Bila je to ljubav, to je bio Isus.
• Bio je to Sin Božji, to je bio Isus.
• Bio je to kralj ljudskih srdaca, to je bio Isus.
• Bio je nada čovječanstva, to je bio Isus.

To me malo podsjeća kada je sve imalo lice.

• Vjera je imala lice, to je bio svećenik.
• Gradske vlasti su imale lice, to je bio gradonačelnik.
• Znanost je imala lice, to je bio učitelj.
• Obrt je imao lice, to je bio zanatlija.
• Sve je bivalo osobom, bilo je konkretno.

Nažalost, danas osoba gubi svoju funkciju, čovjek sve manje biva čovjekom, on gubi svoje lice.
Postavlja se pitanje: Kako je onda s Bogom?

Predavanje održao Župnik  u Sarajevu  16. studenog  2010. na susretu župnika i odgojitelja  u Vrhbosanskoj teologiji.

Poštovani uzoriti Kardinale, dragi odgojitelji, župnici i bogoslovi!
Možda Vam neću ništa novo reći, ali što budem govorio možda ću vam na drugačiji način reći. Taj drugačiji način traži nešto malo intenzivnije isčitavanje..

 U Ivanovom evanđelju u 13 poglavlju citira se Isusova izjava:
 „Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učini…“
Ovu rečenicu ne bi razumjeli da nema sljedeće:
“ Zaista, zaista,   kažem vam: nije sluga veći od gospodara, niti poslanik od onoga koji ga posla.“ Ovdje je riječ o tri subjekta.
I sad Isus tvrdi:
„Ako to znate, blago Vama budete li tako i činili.“
Isus odbacuje svaku dvoličnost, a ističe ljepotu i veličinu onih koji su spremni služiti.
Ovaj Isusov zahtjev vrijedi za sve međuljudske odnose.
Kršćanin, očito, ili kako to Isus kaže: „zaista,zaista“, ne bi trebao pripadati onima, koji neprekidno traže svoja prava, a svoje dužnosti promatraju kao drugorazredne.
U Enciklici mira Pape Ivana XXIII, stoji zapisano:“ Oni, koji doduše koriste svoja prava, ali svoje dužnosti posve zaboravljaju ili ne ispunjavanju na odgovarajući način, mogu se usporediti s onima koji zgradu jednom rukom grade, a drugom opet razgrađuju.“

Papa želi kulturu komunikacije prožeti zdravim načelima u Duhu Evanđelja.

Primijenimo to na naš život. Jer Isus kaže: „Ako to znate, blago Vama.“

Trideset i treća nedjelja kroz godinu 2010.

 „Gospodin dolazi suditi pucima  po pravici..
Zapjevajte Gospodinu u citru,
uz citru i zvuke glazbala….  
Jer Gospodin dolazi sudit zemlji…“ Ps 98
Postavimo pitanja:

• Koja je budućnost zemlje i svijeta?
• Hoćemo li se jednog dana svi naći na nekoj drugoj planeti u svemiru?
• Hoće li se nešto nevjerojatno dogoditi?
• Koliko ovdje ima još pitanja, ne znam, možda tisuće?

Odgovor na ova pitanja ne možemo dati, ali je Stvoritelj u sv.Pismu objavio svoj Iskaz, a Isus i neke istine o budućnosti svijeta. Stoga se moramo više nego obično u ovoj temi nasloniti na Božju Objavu.
Isus govori o svršetku svijeta.
On govori i o znakovlju koje se ima dogoditi na suncu i mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valova.
Poljuljat će se nebeske sile, i tad će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblaku s velikom moći i slavom.
Sv. Petar govori također o sudnjem danu, u koji će se nebesa s treskom i počela užarena raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti.
A zatim, da će doći novo nebo i nova zemlja u kojima prebiva pravednost.
To posljednje razdoblje Crkva naziva Sudnji dan.
Naša zemlja i ljudska povijest imaju svoj kraj.  

Duhovna obnova   za Župne zajednice u studenom 2010. 

Svi smo ovdje okupljeni došli nekim putem. Naš život uvelike ovisi o putu.
Ako su slobodni, ako su prohodni, ako su asvaltirani, mi njima ostvarujemo bržu ili sporiju komunikaciju.

• Putovi su dragocjeni. O njima ovisi ljudski život.
• Ljudi zato paze na putove, stalno ih popravljaju, dotjeruju, proširuju.
• Sve što nam u životu stiže dolazi putem.
• Putovi su puni nade.

Osim ovih materijalnih putova čovjek se pita: kojim putom može stići do Boga?
Njemu ne možemo ni telefonom, ni kopnenim, ni zračnim, ni morskim putom.
Ipak i do Boga postoji put.

• Jedan od takvih putova je savjest.
• Drugi je molitva, a treći Božja riječ u nama.

Kao što ljudi među sobom komuniciraju riječima, njima prenose bogatstvo svoje duše, tako i Božja riječ prenosi nama bogatstvo Boga.
Čitajući Božju riječ upijamo Božji duh koji je u toj riječi.
Moleći se Bogu predajemo mu dijelove svoje duše i svoga života, govorimo Bogu o svojim teškoćama i bolestima da ih oslobodi, očisti i izliječi.
Tako je molitva način komuniciranja s Bogom.
Nikakvo onda  čudo da molitva čini čudesa!