(26. rujna 2010.)

Dvije godine rada, odricanja, znoja, žuljavih ruku…
Prvo ideja, pa temelji, ploča, zidovi, tribine, galerije, krov, mislili smo da je kraj. Ali onda su tek radovi otpočeli: stolarija, keramika, parket,oprema…vanjsko uređenje objekta i okoliša i došli smo do kraja.

Danas, u župi Lug-Brankovićima,svečano na nedjelju kada obilježavamo „Dan društvenih priopćavanja“,otvaramo našu Sportsku dvoranu „Don Luka Janić“.   

Pučka sveta Misa bila je svečana, radosna, naš Župnik i oci dominikanci nisu krili radost zbog današnjeg dana. Svetu Misu je predvodio provincijal dominikanaca o.Anto Gavrić, uz koncelebraciju i asistenciju Alojza Ćubelića, priora zagrebačkog, patra Slavka Sliškovića, Kristijana Raiča, Zvonku Džankića, Matijasa Farkaša, Krunoslava Batinića, Ivana Gavranovića i Ivana Prskala.

Provincijal je istaknuo važnost današnjega dana.
Nesebično darivanje sve nas treba krasiti i živjeti za drugog.
To je poruka današnjeg Evanđelja.
„Drago mi je što jedno oko gleda vas i zna vaše potrebe, potrebe ovoga kraja, budno vas prati i nesebično se dariva. To je oko vašeg Svećenika.
On živi s narodom i za narod.
Vi živite jedno zajedništvo. I neka tako i ostane.“

Dvadeset šesta nedjelja kroz godinu 2010.

Tko je uzrok ljudske nevolje?
Slušajući i ovu nedjelju starozavjetnog proroka Amosa možda nam se posreći dati odgovor na ovo pitanje.

Poslušajte još jednom:

„Jao vama bezbrižnima na Sionu (u vilama ) i spokojnima na gori samarijskoj!  Ležeći na bjelokosnim posteljama, na počivaljkama izvaljeni, jedu janjad  iz stada i telad i staje; deru se uza zvuk harfe i izumljuju glazbala ko David, piju vino iz vrčeva i mažu se najfinijim uljem, al za slom Josipov ne mare…. Umuknut će veselje raskošnika.“(Am 6, 4-7)

Božji čovječe, ovi očito misle samo na sebe.
I sada tek ide još teže pitanje:
Može li takav biti pravi kršćanin?

„Božji čovječe!“  Piše sv.Pavao Timoteju:
 „ Teži za pravednošću,pobožnošću, vjerom i ljubavlju, postojanošću i krotkošću. Bij dobar boj vjere i osvoji vječni život na koji si pozvan.“ (1 Tim 11-13)

• Božji čovječe, ovo je objavljena biblijska istina.
• Ovo je teška nesavršenost ovoga svijeta.
• Teško ju je razumom objasniti, zato  Isus preuzima na sebe nepravdu i trpljenje.

U isto vrijeme dokazuje savršenstvo u vlastitom obličju.
Time postaje osoba nedostižno solidarna.
Ali, i  čovječanstvo mu je  vječno zahvalno što nije bio daleko od meteža i jecaja ovoga svijeta.

Dvadeset peta nedjelja kroz godinu 2010.

 Osam stotina godina prije Krista upravljen je strahovit prijekor izrabljivačima.
„Kad li će mlađak proći da prodamo žito, dan Gospodnji da tržimo pšenicu?
Smanjit ćemo efu, povećati šekel, da varamo krivim mjerama, da kupimo siromaha za srebro,
Potrebita za sandale, i da prodajemo otržak od žita.“ (Am 8,4-7)

Je li danas bolje stanje?

Istini treba pogledati  ravno u oči. Uvijek će biti „bogatih“ i „siromašnih.“
Ipak, kad mislimo na „bogataše“, onda uvijek pomišljamo na „one druge“, a nikada na sebe.
Istina je sasvim drugačija. Mi smo uvijek bogati u odnosu na one koji su siromašniji od nas.
Što je ustvari bogatstvo?
Novac..?  Svi za njim čeznemo.

• Za nas kršćane  postavlja se pitanje: kako se njime dobro služiti?
• Kako ga ne zloupotrebljavati?

Ima pojedinaca koji svoje blagostanje mogu graditi na štetu drugih ljudi,
druge proračunato izrabljivati,
prezirati one koji su siromašni.

Razmislimo danas o svom stavu prema novcu i bogatstvu.

Dvadeset i četvrta nedjelja kroz godinu 2010.

 Isus govori u prispodobama:

• Prispodoba o izgubljenoj ovci
• Prispodoba o izgubljenoj drahmi
• Prispodoba o izgubljenom sinu.

U njima Isus snažno ističe Božje milosrđe i ljubav prema grešnicima.
Tko su to ustvari grešnici?
Prema Isusovim primjerima, to su oni koji su svjesno odbili ljubav koju im Bog nudi.
To su oni koji odbijajući Božju ljubav, gube božanski život u sebi, a to je život milosti.

I to je najveća nesreća za njih.

• Za njih Isus kaže:“Došao sam potražiti i spasiti izgubljeno.“ (Lk 19,10)
  Kada su književnici i farizeji Isusu prigovarali što posjećuje grešnike, Isus im je odgovorio:
  „Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni. Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.(Mk 2 ).
  
• Čuli smo danas u prvom čitanju gdje Gospodin govori Mojsiju:
• „Požuri se dolje! Narod tvoj… radi naopako.“ (Izl 32)

I ne samo to.