Duhovna obnova za ministrante u listopadu 2010.

U kući jednog dječaka izbio požar. On pobjegne na krov.
Čuči na samoj ivici krova i misli da je na sigurnom.
U međuvremenu dotrčali njegovi vršnjaci, rasprostrli deku držeći je na četiri ugla, i počeli mu vikati: „Skoči, skoči..“
„Ne, neću skakati“, odgovori dječak. „Ta poznajem ja vas, mangupi, poznajem!
Samo što bi skočio vi biste izmakli deku, a kasnije kad se razbijem, ismijavali kao budalu.“
„Ne budi lud, blesane jedan. Ovo nije šala. Stvar je vrlo ozbiljna, hajde skoči!“ Uzvrate dečki.
„Neću“, reče dječak, „ne vjerujem nikome od vas. Spustite deku na zemlju, pa ću skočiti.“
Spuste oni deku, a  on u hipu  skoči.
Sav se polomio.

Dečki, sve je jasno. Jel jasno? Što je jasno?

• Jasno je   do čega dovede nepovjerenje.
• Prenesimo to sada na područje naše Ministrantske zajednice.

Mi zakažemo sastanak, tebe nema. Ti sam negdje tulumariš.
Mi hoćemo zajedništvo na svim područjima, ti nećeš.

Kakav rezultat očekuješ?

Dvadeset sedma nedjelja kroz godinu 2010.

 "Riječ Gospodnja ostaje dovijeka;
Ta pak riječ jest evanđelje koje vam je naviješteno.“(1 Pt 1,25)

Ovo je poruka sv.Petra. Bilo bi je dobro i danas potvrditi.
Jer u  Evanđelju uz Boga prvo i jedino mjesto zauzima ljudska osoba. A koliko čovjek drži do svoje riječi?
Isus neprestano ističe da njegov učenik živi takvu vjeru koja će biti bogata ne samo  dobrim riječima, nego i djelima.
On mora biti odgovoran prema vjeri u Boga i čovjeka, bez obzira što o tome drugi mislili.
Vjera je dar koji se mora razvijati, a ne tinjati.

Zato Isus i kaže:

„Da imate vjere koliko je zrno gorušičino….“ velika bi djela bili u stanju činiti.
Drugim riječima, da držite više do Božje riječi, i brda bi premještali.
Nije Isus zanemario Riječ Gospodnju izrečenu  na usta proroka Habakuka:
„Propast će onaj čija duša nije pravedna, a pravednik će od vjere živjeti!“  (Hab 1,  2-4)

• Ovaj prorok je vatreni borac za ljudska prava koja su gažena na svakom koraku.
• Zlo se nalazi u društvenim strukturama.
• Prorok se čak osjeća nemoćan u susretu s nepravdom. On to naziva katastrofom.
• Prorok zaziva Boga u pomoć, sam je nemoćan.

Jedno je sigurno; pravda stiže polako, ona nikad ne vara i  neće zakasniti.
Gore smo istaknuli:“Riječ Gospodnja ostaje dovijeka…“
Ipak od čovjeka se traži da osudi zlo.

Listopad  2010. kratka razmišljanja u listopadskim duhovnim obnovama.

 Zvono zvoni….
Osamnaest je sati.
U hramu korski odjekuje molitva.
Moli se krunica.
Krunica koja je osvojila svijet. Nije ni čudo, ona je Evanđelje u kratkom izdanju.
Osvojila je srce mladih i starih, a tako je jednostavna kao što je jednostavan i Krist.
To je molitva koja nas želi dovesti do susreta s Kristom.
Kristom koji je bičevan, koji je trnjem okrunjen, raspet, umro i uskrsnuo.
Kristom koji uzlazi na nebo, i šalje Duha Svetoga.

• Ona je snaga našeg duha.
• Ta moć duha je daleko veća nego što često zamišljamo.

S njome nam se otkriva, da iznad tijela i uma postoji moj duševni život, život moje duše.

• Ona je temelj moga života.
• Ona ima snagu motivirati moj život.

Listopad 2010.

Listopad je mjesec molitve.
Mjesec u kojem se vraćamo svom unutarnjem miru.

Prošlo je ljeto i rujanska strka. Svatko je od nas prošao kroz oluje i nevolje.
Svatko je morao proći kroz kušnje i borbe.
Svakom su prijetile zmije i škorpije.
Svatko je od nas bio u opasnosti jame ili bodljikavog trnja.
Svi smo zaključili da je život borba i obrana, ali i odluka.

Pitajmo se!

• Može li se uvijek odolijevati zlu koje prijeti?
• Možda si skrenuo s puta, ili si umoran od svega i ne planiraš  ponovo na pravi put  izaći?

Što god da se dogodilo, ako si čovjek molitve, naći ćeš put povratka Stvoritelju.
To je odlučujuće.
Zato je ovaj mjesec prilika za obnovu duha i povratak mira.
Jedno je sigurno:  unutarnji mir može podariti jedino Bog.
To je moja i tvoja prilika.
Iskoristimo je.