Cvjetnica – 2012.

„Dođite da uzađemo zajedno na goru Maslinsku, da iziđemo u susret Kristu koji se danas vratio iz Betanije i uputio se prema časnoj i blaženoj Muci u kojoj će svojevoljno dovršiti otajstvo našega spasenja.“ (Božanski časoslov -Cvjetnica)
Sjetimo se danas Božanskog iskaza na brdu Preobraženja:
 „Ovo je Sin moj ljubljeni u njemu mi je sva milina...“  
Ovaj glas je poradi nas.
Bio je to Božnski certifikat koji glasi:

• Bog je među ljudima. Bog je usred ljudi, „Bog-Čovjek“ Spasitelj svijeta.
• Na njega je sišao Duh Gospodnji, a on donosi obilati rod Bezgranične ljubavi prema svome Ocu i ljubljenom biću Čovjeku.

Bezgranični i vječni plan Božji zapečatit će se krvlju Novoga i vječnoga Saveza.
Danas nam Evanđelje govori o velikim događajima koji slijede:

• Zavjera protiv Isusa i pomazanje u Betaniji.
• Posljednja večera i Judina izdaja
• Smrtna borba u Getsemaniju i Uhićenje Isusa
• Isus pred Velikim vijećem a vani se Petar  odriče Isusa
• Isus pred Pilatom  i ponuda  Barabe
• Okrunjenog Isusa izruguju
• Isusov križni put i razapinjanje
• Isus na Kalvariji i njegova smrt.
• Isusov pogreb

Ovo je Vaš Isus .... uz vas ... s vama...
Dragi moji! Ne bojte se, ne bojte se, dok ja šutim Otac govori.
Sve što činim, činim iz ljubavi, i po volji Boga oca, sjedinjeni u Duhu Svetom.
Primite moj i Očev poljubac ljubavi.

• Ja se uzdižem  i s visine nebesa  nastavljam bdjeti nad vam.
• Ja Isus iz Nazareta otvaram pristup u vječni život.
• Ja Isus, ne prestajem ljubiti ljudski rod dokle god ljudsku narav iz zemaljske bijede ne podignem u uzvišenu slavu i zajedno sa sobom ne uzveličam one koji slavu zaslužuju.

Požurimo dakle i mi u susret Gospodinu!
Prostrimo svoje srce i dušu pred Gospodina.
Uzveličajmo snagu Ljubavi.
Uzveličajmo snagu Kristove ljubavi  ona ima pravo ime: Kristov Križ.
Uzveličajmo i svoju Ljubav- svoj križ i nosimo ga drage volje dokle god On hoće.
I uskliknimo: Slava Tebi Kriste Bože, Kralju slave vječite.

        Župnik

HRVATSKI PUČE,
24. ožujka 2012. u 10:00 sati krenuo je iz župne crkve u Lug-Brankovićima "KRIŽNI PUT- PUTEM HRVATSKOG RANJENIKA, s velikim mnoštvom vjernog puka i svećenika: Markom Mikićem, Andrijom Janjićem i Matijom Šimiićem.
Poštovani,
KRIŽNI PUT HRVATSKOG RANJENIKA u Domovinskom ratu bio je dug 100 km.
Njegov pravac bio je: Perkovići, Radunice, Brezici - autom, a od Brezika zaprežnim kolima i nosilima do Devetinske ceste. Kroz Devetine opet u autu, a onda u čamcu preko rijeke Bosne na Bočinu.
Od Bočine preko Karačića do Jablanice pa preko Ozrena do Doboja.
Cijela dionica puta bila je makadam.
Oni koji su bili teže ranjeni, morali su nastaviti put od Doboja do Banja Luke.
Mi smo našim križnim putem prošli hrvatsku dionicu puta u dužini od 11 km.
Uz već postojeće znakovlje na križnom putu, znakovite su bile postaje u župnim crkvama: Lug-Brankovići, Radunice i Globarica.
Divno je bilo vidjeti rijeku ljudi (u povorci se čuje broj oko 700 stotina sudionika)  koja se pobožno kreće od postaje do postaje uz molitvu i pjesmu.
Povorku predvode branitelji s križem, okruženi mnoštvom mladih koji nose križne postaje.
Povorka je kao jedan prekrasni vijenac ispleten ljudima razne dobi. Od djece do osamdesetgodišnjaka.
Netko kao zavjet i žrtvu, netko kao sjećanje, nosi ovaj lijepi današnji dan u svoju životnu povijest.
Svi su oduševljeni.
Nama preživjelima neka bude svaka rana ranjenika na ponos, a onima koji su preminuli neka je laka Hrvatska zemlja.
Neka nas i Kristov križni put ohrabri za život odan životu.
Neka nas ovaj događaj potiče da ljubav branitelja-ranjenika i Kristova ljubav nikad ne padne u zaborav.

Peta nedjelja korizme 2012-b

 „Evo dolaze  radosni dani  -   riječ je Gospodnja  - kada ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi Savez... Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisat ga u njihovo srce.“ (Jr 31, 31-34)

• Još u prošloj, Četvrtoj nedjelji korizme, slušamo kako Jeremija s gnušanjem gleda Izdaju Saveza sklopljenog na Sinaju i veiliku tugu svoga naroda.
• U petoj Korizmenoj nedjelji prorok Jeremija proriče  Krista, koji će uspostaviti novi savez između Boga i čovjeka. On navješćuje radosne dane.

Taj savez neće biti upisan na kamene ploče poput sinajskog, već  će biti  urezan u srce novog Božjeg naroda.
Od tada će Krist zapečatiti i sklopiti taj savez svaki put kad se po sakramentima sjedinjuje čovjek s njegovim životom, smrću i uskrsnućem.
To je duhovni savez u kojem vjera proizlazi iz srca.

Davno je to želio i Psalmista u 51 prvom psalmu:
„Čisto srce stvori mi, Bože,
    i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
   i svoga svetog duha ne uzmi od mene!“

Ali Braćo, poručuje Sveti Pavao Hebrejima, da bi se to i dogodilo:

• Krist je morao postati jedan od nas.
• Nakon što je ispunio Božju volju i mnogo propatio  po Križu do smrti, Otac ga uskrisi i time postade začetnik vječnoga spasenja.

I to je izvor naše duhovne radosti. Radost je očito plod duha.
I zaista, Isus je nastupio kao novi čovjek u ovom starom svijetu, svijetu koji je zarobljen grijehom i zlom.
Ono što je imao trajno pred očima jest: živjeti uvijek ono što je Očevo, slušati  Oca potpuno i do kraja.

Četvrta nedjelja korizme 2012-b

U biblijskim čitanjima od treće korizmene nedjelje  imali smo priliku uvidjeti kako je Izabrani narod Božji često umoran od svega što ga snalazi, ali se uspijeva odmoriti u okrilju Božje Riječi, brižno čuvane u Kovčegu saveza.
A u dane proroka Jeremije, piše knjiga Ljetopisa:
„Svi su svećenički glavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru slijedeći gnusna djela  krivobožačkih naroda, oskvrnjujući Dom Gospodnji, posvećen u Jeruzalemu.“
Jeremija, sin Hilkijin, jedini od proroka neženja, za koga Pisma pišu:
„Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.“ ( Jr 1,4-5)
Četrdeset godina prorokuje. Preživio je sedam kraljeva.
Izgradio je vrlo osoban odnos s Bogom.
Bog mu je zaista prijatelj, i to u vremenu kada su gotovo svi u njegovu narodu zastranili u grijehu.  Imali su toliko žrtvenika poganskim bogovima koliko je Jeruzalem imao ulica.
Doživio je propast svoga naroda.

• Plakao je nad  Jeruzalemom i hramom Božjim sravnjenim sa zemljom.
• Bilo je to 586 g. prije Krista.
• Dva puta suđen je na smrt.
• Dva puta gledao zgibiju  vođa u narodu – kraljeva i kraljevskih sinova.
• Oba puta odvedeni su svi mogućnici u ropstvo, u Babilon.
• Prvi puta i on s njima, ali drugi puta odlučuje ostati uz ono malo sirotinje što je ostalo na zgarištima.

Hrabri ih i potiče da rađaju djecu kako ne bi izumrli.
Njegovo ime i znači:  „Jahve  će podići“.  
I zaista, dade Bog, Perzijskog kralja Kira koji porazi Babiloniju 539 g. prije Krista,  oslobodivši Izraelce iz Babilonskog ropstva. Svim Izraelcima daje slobodu da se vrate svojoj kući. Dopustio im je da ponesu sa sobom svoje sveto posuđe, koje su Babilonci opljačkali, i pomogao im da skromno obnove svoje svetiše u Jeruzalemu.

• Bila je to godina milosti Gospodnje i godina obnove Saveza s Gospodinom.
• Bog je pokazao mnoge znakove spasenja kojih je Stari zavjet prepun.

Nažalost, od početka do kraja Biblije,  čitamo o ljudskoj grješnosti. Ta grješnost obuhvaćala je sve strukture društva, počevši od kralja do roba.
Čovjek se pita: Zašto je to tako?