Jedanaesta nedjelja kroz godinu 2012 – b
Treći dan devetnice Svetom Ivi.

Gorušičino zrno,
najmanje od sjemenja, ali kad uzraste najveće je među drvećem.
Njime Isus islikava kako se Božja riječ posijana polako razvija i raste. 
Kao da hoće reći: „Evo sve činim novo“ (Otk 21,5)
Ovom krasnom slikom, Isus ukazuje na Božju ljubav i vjernost vidljivo razasutu u novoj zajednici Crkvi.

• Pa i kad čovjek spava gorušičino zrno raste i razvija se.
• Ono to može jer u pozadini stoji božanska ljubav, tla i vode, zraka i sunca.

Iako Bog daje dovoljno, od čovjeka očekuje da biljku barem okopa.
Tako možemo ustvrditi da je ovom svijetu potrebna i čovjekova ljubav.
Bez ljubavi svijet hvata korov duševne pustinje ili se smrzava.
Bog očekuje da izreknemo svoj DA za božansko djelo otkuljenja.
Najočitiji primjer dobro uzgojenog zrna je Obitelj.

• Obitelj je božanska ustanova.
• Ona je Crkva u malom.
• Tu zajednicu je Bog htio i on je treba.

U njoj mora vladati atmosfera ljubavi i uzajamne odgovornosti.
Upravo onako kako  Bog ljubavlju prožima Gorušičino zrno dajući mu sve što treba.
U obitelji ne smije biti mjesto u kojem nema uvjeta za razvoj Gorušičinog zrna.
Ona mora biti sveta posuda iz koje izlaze čvrsta i jaka stabla.

• Pravilo njenog života glasi: sve iz ljubavi i u ljubavi.
• Bolji put ne postoji. Da ima i Bog bi ga ponudio.

Može li to čovjek ostvariti?

Devetnica Svetom Ivi 2012. – drugi dan

U knjizi Izlaska stoji napisano: 
„Ne izusti ime Gospodina, Boga svoga uzalud“(Izl 20,7)
Svako ljudsko stvorenje u svom odrastanju uči vrijednost svojih odnosa prema onome tko ga je rodio.
Naravne su dužnosti poštivati i ljubiti roditelja.
Oni su nam dali život koji ima svoje IME.
Za našega Zaštitnika u Bibliji stoji zapisano: „Bi čovjek poslan od Boga ime mu Ivan“ (Iv 1,6)
Ali, čovjek je i Božje stvorenje.
On je i Božje dijete. I Bog nas po imenu zove.
U Bibliji između svih riječi svakako je jedna jedinstvena Riječ, a to je objava Božjeg imena.

• Ime se govori samo onima koji su zaslužili znati naše ime.
• I Bog otkriva svoje ime onima koji su zaslužili znati njegovo Ime. 
• Ime pripada  osobi, i njegovoj intimi.

U drugoj Božjoj zapovijedi otkrivamo da je „Ime Božje sveto“.
Čovjek ga ne smije zlorabiti.
Mora ga čuvati u pamćenju, i u svom govoru havliti, blagoslivljati i slaviti.
Božje se ime ne smije  izgovarati neprimjereno, a pogotovo se njime krivo kleti.
Nije uvijek tako s ljudskim govorom.
Čovjek često zlorabi Božje ime, ime Isusa Krista, Blažene Djevice Marije  i svetaca.

• Kršćani su primili sakrament krsta: „u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“ (Mt 28,19)
• U krštenju ime Gospodnje čovjeka posvećuje i kršćanin u Crkvi prima vlastito ime.

To je načešće ime nekoga sveca u čiju se zaštitu krštenik po imenu stavlja.
Ime je svakog čovjeka sveto. Ime je ikona osobe. 
Ime zahtijeva poštovanje, kao znamen dostojanstva onoga koji ga nosi.
Primljeno je ime vječno.
Taj tajanstven i jedinstven biljeg svake osobe označene Božjim imenom, zasjat će u Kraljevstvu punim svjetlom.
U knjizi Otkrivenja stoji krasan tekst:
„Pobjedniku ću dati... bijel kamen, a na kamenu napisano ime novo koje nitko ne zna doli onaj koji ga prima“ (Otk 2,17)
„I vidjeh: gle, Jaganjca stoji na gori Sionu, a s njime sto četrdeset i četiri tisuće – na čelima im napisano ime njegovo i ime oca njegova“ (Otk 14,1)
Kršćanin započinje svoj novi dan i svaki svoj novi posao u znaku križa: „u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“.
Kad netko spozna Boga kao svoga Gospodina i Stvoritelja, tada on mora to pokazati i u svom životu i poštovati Ime Božje.
Krasno je to pokazao Psalmista:
„Gospodine, Bože naš, divno li je ime tvoje po svoj zemlji,
veličanstvom nebo nadvisuješ.
Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih,
mjesec i zvijezde što ih učvrsti,
pa što je čovjek da ga se spominješ,
sin čovječji te ga pohađaš.“ (Ps 2)

Deseta nedjelja kroz godinu 2012.-b

Nakon objave Svetih Otajstava po Isusu Kristu, ulazimo u razdoblje liturgijskog vremena kroz godinu.
Knjiga Postanka, koju  čitamo na ovu Desetu nedjelju kroz godinu, vodi nas do samog početka ljudskog bića, koje je pzvano da u programu svoga života, Stvoritelja ima  na prvome mjestu.
I prema biblijskim izvještajima, čovjek nije  poštovao Hijerarhiju kosmosa.

• Zbog nepoštovanja Hijerarhije, zahladili su odnosi između Stvoritelja i Stvorenja-čovjeka.
• Zbog grijeha uslijedila i kazna smrti.

Biblijski izvještaji sežu unazad 6000 godina.
Znanost koja proučava prirodu ukazuje na tragove života i do tri milijarde godina, ali ne i čovjeka.
Čovjek se pojavio u određenom vremenskom periodu kao vrhunac života na Zemlji.
Zbog svojih umnih i voljnih sposobnosti kojima je obdaren, svoj život neprestano usavršava, ali preuzima i sve veće odgovornosti za ovaj svijet koji mu je povjeren.
Ipak najveća odgovornost čovjeka jesu međuljudski odnosi.

• Oni počivaju na ljubavi i povjerenju.
• U kontekstu današnjih biblijski poruka, odnosi prema Bogu počivaju na Vjernosti.

 Bog uvijek ostaje vjeran, ali s čovjekom to nije uvijek tako.
On je pozvan neprestano obnavljati  svoju vjernost .
Sveti Pavao u Drugoj poslanici Korinćanima piše:
 

Iv 15,1-8. Duhovna obnova za vojsku 6. lipnja 2012.   

            Isus reče  svojim učenicima:
 „Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar…“
„…Ostanite u meni i ja u Vama.“
„… Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.
Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa..“
Jedna od najljepših slika u hijerarhiji kozmosa.
Trs ne može bez vinogradara.
Loza ne može bez trsa i vinogradara,          
Uzbudljiva slika. Tri života a jedno srce. Jedan sok.
Spoznajemo korijen svoje opstojnosti.
Korijen Ljubavi koja nas stvara, njeguje i voli.
Kako se tu budi žudnja po Isusu do Oca.
         Vjerujem Trsu da će mene kao lozu nahraniti.
         Vjerujem Vinogradaru da će i mene i Trs okopati, uzdržati.
         Vinogradar mi je puno poklonio. Poklanjam i ja Njemu svoje plodove.
         Ali znam kome poklanjam. Zaslužio je!
Poklonio mi je svoje srce i njegovu ljubav za mene kao lozu.
Poklanjam i ja Njemu plod svoga života ,grozd prepun božanskog soka.
         Kakva ljubav na djelu.
         Kakvo povjerenje na djelu.
         Kakva nada i čežnja na djelu.
Kako je čovjek vjere, ljubavi i nade sretno biće.
Jedina prava kuća u kojoj čovjek može stanovati je vjera u trojedinog Boga.
Naš Stvoritelj-vinogradar ne lebdi negdje u praznom prostoru.
On nije maglovit, nedohvatljiv.
On je posjed nas ljudi. Bog nas zove po imenu.
On ima vinograd.
On ima Trs.
On ima loze.
On je osoba i traži svoje stvorene osobe.
On ima lice i traži naše lice.
On ima srce i traži naše srce. „I k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“
Sv. Pavao kliče: „Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji  nam je dan!“ (Rim5,5)
Mi smo postali djeca Božja, sinovi i kćeri Božje.
Za Boga smo mi ljudi-loze koje on ljubi i koji imaju vlastito ime i vlastito lice.