Četvrta nedjelja Adventa 2011-b

Svake nedjelje molimo pod Svetom Misom Nicejsko vjerovanje još  od 325 g. koje glasi u prvom dijelu ovako:
Vjerujemo u jednoga Boga.Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje,
Svega vidljivoga i nevidljivoga.
I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega.
Rođenog od Oca prije svih vjekova.
Boga od Boga, svjetlo od svjetla,
pravoga Boga od pravoga Boga.
Rođena,  ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno.
Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa.
I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice:
I postao čovjekom....
Četvrta nedjelja Adventa, svojim evanđeoskim porukama, daje temelj i snagu Nicejskom vjerovanju.
Ovo je Božja objava. Ovo su vječne istine ugrađene u našu vjeru.
Sveti Pavao u poslanici Rimljanima kaže:
„Jedinomu Mudromu, Bogu, po Isusu Kristu: Njemu slava u vijeke! Amen.“ (Rim 16,27)
Spustio si svoje oči na ovu planetu zemlju.
Na njoj te slave: oblaci nebeski, voda i more, pčele, cvijeće, leptiri, biljke, ptice, brda,  i sva tvoja stvorenja.... svi zajedno svojim glasom pjevaju veličinu tvoju Bože.
Krasno to pjeva Psalmista u 89 psalmu: „O ljubavi tvojoj Gospodine pjevat ću dovijeka.“
Vječnost pripada Tebi, nama ljudima sadašnjost i budućnost, a s Tobom i vječnost.
„Ta Bogu ništa nije nemoguće“ (Lk 1,37)

• Tako to nježno izvodiš, Bože, po Duhu Svetom.
• Ulaziš u dušu Blažene Djevice Marije, a želiš se nastaniti i u našim srcima.
• Vjera u tebe otvara vrata  naših  srdaca u kojima se sve više gomila milosrđe i ljubav. 

Vrijme  Adventa nas vodi do Ljubavi tvoje Gospodine,  i  Njoj u tvome Kraljevstvu nema kraja.
Zakon Tvoga života, je zakon opraštanja i ljubavi.
Ovo je vrijeme kada želimo da zakon Tvoga života bude i naš zakon.
Opraštati i ljubiti.
S dolaskom Isusa započinje novo razdoblje u povijesti ljudi s Bogom.
Isus je Spasitelj i otkupitelj, rođen od Djevice po snazi Duha Božjega.

Treća nedjelja Adventa, 2011-b

U trećoj nedjelji Adventa naviješta se Božji Pomazanik koji će biti  radost na planeti Zemlji.
Evo tog teksta proroka Izaije:“Duh Gospodnji na meni je, jer me Gospodin pomaza! On me posla blagovijesnikom biti ubogima, iscijeliti srca slomljena.... proglasiti godinu milosti Gospodnje. Radujem se u Gospodinu, radujem, duša moja kliče Bogu mojemu jer me odjenu haljinom spasenja..“ (Iz 61, 1-2)
Izaija posvećuje cijelo 6o. poglavlje „Novozavjetnom Sionu koji je svjetlo narodima.
Cijelo 61. poglavlje ukazuje na „Radosnu vijest Božjeg pomazanika.“ 
U 62. poglavlju propovijeda o „Divoti radosne vijesti.“

• Bit će to Pomazanik na kojemu će Bog biti angažiran.
• On sam će ga pomazati.
• Prema Izaiji, On će  biti veliki Osloboditelj i donijet će radost i slobodu.

Mnogo je u ljudskoj povijesti bilo pomazanika, ali Mesija će prema Izaiji biti od Boga pomazan Duhom Svetim.
I tu je tajna njegove snage.
Tajna njegove snage je Duh Sveti kojim će biti pomazan.
Svi su u to vjerovali, jer snažna je stvaralačka Božja riječ. Ta Riječ rekla je:
„Neka bude! I bi tako!“
U današnjem Evanđelju, Ivan Evanđelista ističe: kako Ivan Krstitelj želi biti svjedok baš takvog Mesije. On samo na njega upućuje.
I zato tvrdi:“Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan.“
          A on je Prorok, Božji glasnik koji  svjedoči za Svjetlo svijeta.
          Životom svjedoči: Kraljevstvo Božje je tu.
Na vama je hoćete li se obratiti ili ne. Tako „obraćenje“ postaje  srž Radosne vijesti. 
Gospodin i danas dolazi k nama. Mnoštvo je znakova njegove nazočnosti.
Prekrasnim riječima, Sveti Pavao, utvrđuje radost toga susreta s Gospodinom u poslanici Solunjanima.
Evo tog teksta:“ Braćo! Uvijek se radujte! Sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće  - i duh vaš i duša i tijelo  - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazk  Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je onaj tko vas poziva: on će to i učiniti.“
Drugim riječima,kršćanin mora biti radostan čovjek.
Ona je Kristova radost, koja donosi mir.
Puno je izvora veselja kada čovjek uspije pobjeći od sebe.
Ali to je izvanjsko veselje koje ostavlja prazninu u ljudskoj duši.
Kršćanin mora imati radost u sebi samome, jer u svojoj duši, ako je besprijekorna, savršeno nalazi  mir.
Njezin temelj je Bog.

8.prosinca 2011.-b

Da bi razumjeli Svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, dobro je znati stanje čovjekovo prije istočnog grijeha i poslije grijeha.
A stanje posvetne milosti i stanje grešnosti ide od iskona.
Čovjek se kasno pojavio na zemlji, tek šesti dan stvaranja. Bilo je to u edenskom vrtu stare Babilonije, između dvije rijeke Eufrata i Tigrisa u današnjem Iraku.
Tu je upravo kolijevka ljudske civilizacije. I danas postoji prostor Edenskog vrta.

• Kao i sve, tako i čovjek dolazi od Boga. On živi s biljkama i životinjama, ali on je posve „drugi“  i  „mnogo više“  nego li one. 
• Čovjek je biće sposobno razumjeti, slobodno htjeti i ljubiti. A njegovo dostojanstvo izvire iz slike Božje. Stvorio ga je kao muškarca i ženu, da jedno drugom budu partneri i pomoć.
• Čovjek ima na raspolaganju cijeli svemir, on može rasti u ljubavi prema Bogu i u uzajamnoj ljubavi i težiti Bogu koji je vječan.

Kako čovjek nije jedino slobodno razumno biće stvoreno od Boga, ima tu i duhovnih bića obdarenih razumom i slobodnom voljom, a zovemo ih anđelima.
Uzvišena su to bića koja slave Boga. Ali nisu svi takvi ostali, neki zbog oholosti života bivaju odbačeni i prezreni od Boga. Bačeni su u pakao, kako tvrdi Biblija.
Biblija tvrdi da oni imaju moć sijati zlo u stvorenom svijetu sve do drugog dolaska Kristovog i potpune uspostave Božjeg Kraljevstva.

• Tu moć zla iskusili su i prvi ljudi Adam i Eva.
• Sila zlog duha zavodi Evu i ona krši Božju zapovijed.
• To je teška baština nazvana „istočnim grijehom“ .
• Adam i Eva s mjesta gube milost izvorne svetosti. I čovjek se mora vratiti u prah iz kojeg je uzet.
• Smrt ulazi u povijest čovječanstva. Sve je poremećeno.

Stvarnost palog čovjeka Biblija opisuje kroz cijeli Stari Zavjet.
„Svaki grijeh nakon toga bit će neposluh prema Bogu i manjak povjerenja u njegovo dobro.“ (KKC 397)
Ali Bog ne prepušta svoje stvorenje njemu samome: naprotiv, on već kod prvog grijeha Adama i Eve obećaje Spasitelja kao novog Adama i novu Evu – Mariju.
A do tada, On čuva svijet i upravlja njime svojom božanskom Providnošću.

Šestog prosinca u 15:00 sati 2011. stigao je Sveti Nikola djeci PAČJE ŠKOLE
I VRTIĆA "IVANČICA".
Njemu u čast djeca su klicala i pjevala, plesala s ritmikom nožica i rukica.
Glumila su kao pravi glumci. Dječiju radost upijale su roditeljske orošene oči.  
A onda, dugi pljesak i pozdrav  "DOBRO DOŠAO SVETI NIKO".
Njih sedamdesetoro, primajući poklon,  sjedaju u krilo Svetome Nikoli i
fotografiraju se.
Sreća se djece nije dala sakriti. Odmah su počele priče tati i mami kako je bilo.
Mahajući Svetom Nikoli, zajedno s tatom i mamom, polako su odlazili.
Zbogom Sveti Nikola, hvala Ti i dođi nam opet.




A mi iz našeg Patoralnog centra zahvaljujemo profesorici Tannji Slišković,
koja je s djecom, za dušu i oko, pripremila prelijep "Nikolinski ugođaj".